Sudbina

e slazem se da je vreme iluzija potrebna samo coveku... ali bih volela da mi objasnis kakve to zakone ima univerzum? Jel to mislis na neku nevidljivu silu koja upravlja nekim dogadjajima u zivotima malih, nevaznih ljudi? mislis li to na oslikavanje onoga spolja, gore na te male bezvredne zivote na maloj nevaznoj tacki u svemiru, kako gore tako i dole :D ? opet puno pitanja :roll:
ja mislim da nista ne moze postojati u apsolutnom smislu sem istine.

Природне законе, видљиве и невидљиве.
Такође и логичке законе. Све има свој узрок, и тако до почетка, а актуелна научна теорија је да свет има почетак.
Па та истина постоји у апсолутном смислу. Сад, што је ми не може видети, нити би имало смисла да је видимо у целости...
 
Ne znam. Bio je solidan plivač. Prema onome kako sam ja čuo, talas je naišao iznenada bilo je još ljudi u vodi, samo on je poginuo. Teško je reći, da preživeo bi da se nije išao kupati, ili da je možda otišao sat vremena ranije ili kasnije. Hoću reći da i pored najboljeg planiranja i rada sve može potonuti i prekinuti se za sekund, bukvalno- kao što može i obratno, da se stvari iznenada okrenu na bolje.
Splet okolnosti, da... ali nije li to upravo drugo ime za sudbinu ?

ne po meni....sad vidi ovo...da je otisao sat ranije ne bi poginuo i zbog toga to njegovo nalazenje u odredjenom trenutku u odredjeno vreme nazivamo sudbinom. A opet da se dogodilo nesto slicno kao u slucaju gore navedene urbane legende, da je ostao kuci, a talas se svejedno pojavio niotkud i ubio 10 ljudi, nazvali bi sudbinom njegov ostanak kuci...ili pak da se nekako izbavio od davljenja talasom, a kasnije stradao na neki drugi nacin opet bi to nazvali sudbinom...izvini sad, malo je glupo sto uzimamo primer tvog prijatelja ...poenta je da je pojam sudbine uvek vezan za tragediju, neoecekvani gubitak zivota, svog ili bliske osobe, sto je najveci strah svakog ljudskog bica. ako stradamo u tragediji, sudbina, ako je izbegnemo opet sudbina. kad se desi tragedija mislim da je lakse nositi se sa gubitkom tako da je to jednostavno tako moralo biti, da je to jednstavno sudbina, i tako otklanjamo krivicu sa sebe jer nismo mogli nista uciniti u tom trenutku. jer dokle god se covek preispituje da li je nekako tragedija mogla da se izbegne i da li je bas on mogao nesto da ucini, nece moci da krene dalje, zato ce u jednom trenutku reci da je to jednostavno tako moralo biti i nastavice sa zivotom...
 
U sudbinu ne verujem, verujem da svaki covek pravi svoju sudbinu. Ironija je sto ako covek uspe u necemu nece reci e to je sudbina, vec ce reci da je uspeo iskljucivo zbog svoje sposobnosti, a ako je neuspesan onda ce da krivi sudbinu. Sudbina je samo izgovor za ljude sede i dalje na jednom mestu i da cekaju sudbinu da se obistini, pa kako je sudjeno tako ce biti...verovanje u sudbinu je odraz lenjosti uma.
mene interesuje da li postavljac teme veruje u sudbinu?
Bravo. :ok:
Moje mišljenje je isto.
 
Постоји судбина, мада је човек никад не може знати у потпуности, то би био парадокс.
Једноставно, Свемир од креирања има почетне параметре и законе који се одигравају. Ако је Бог створио Свемир, одредио је судбину тренутком настајања. Заправо за Бога не постоји време, а и код људи је оно само илузија (физика одавно не рачуна на време као на независну величину).
Према томе, не постоји случајност, исто тако не постоји ни слободна воља - у апсолутном смислу.
Случајност и слободна воља (две стране истог новчића) могу постојати само у односу на људске представе, односно делове света, никако у односу на целину.

Slučajnost ne postoji u prirodi. A slobodna volja postoji.I svi smo živi dokazi za to. ;)
 
Ја вала кад успем у нечему кажем да сам испунио своју судбину. Кад не успем не кажем тако, мада и то је онда судбина.
 
Slučajnost ne postoji u prirodi. A slobodna volja postoji.I svi smo živi dokazi za to. ;)

Наведи ми једну твоју мисао која је независна од тебе самог?
А ти си део света, као и све остало...
п.с. Човек је део Природе као и сви остали ;)
 
Ako se čovjeku desi neka tragedija u vidu pogibije drage osobe,to nije sudbina. Jednostavno,ta osoba se nije dovoljno pazila,ili je drugi nije dovoljno pazio. I desilo se šta se desilo. Nije na to uticalo nešto nadnaravno.
Mislim da je jedino što nam je sudjeno-tjelesna smrt...i naravno Sud Božiji nakon toga.

Ako sudbina postoji,onda mi nemamo slobodnu volju,slobodu izbora. A svako od nas je ipak odabrao šta će biti u životu.Neko ateista,neko vjernik,neko paganin... :)
 
Ako sudbina postoji,onda mi nemamo slobodnu volju,slobodu izbora. A svako od nas je ipak odabrao šta će biti u životu.Neko ateista,neko vjernik,neko paganin...

1. Тачно тако
2. Слободну вољу можеш имати у односу на нешто појединачно, не у односу на цео свет, јер и ти си део света.
3. Како баш верско опредељење да одабереш? А не оно лекар, пекар, апотекар... или можда милијунаш. А је ли неко одабрао да буде белац или црнац?
 
1. Тачно тако
2. Слободну вољу можеш имати у односу на нешто појединачно, не у односу на цео свет, јер и ти си део света.
3. Како баш верско опредељење да одабереш? А не оно лекар, пекар, апотекар... или можда милијунаш. А је ли неко одабрао да буде белац или црнац?
Možeš li biti konkretniji oko dvojke? :)
Ali boja kože nema veze s nekom višom silom,nego s tvojim roditeljima.
 
1. Тачно тако
2. Слободну вољу можеш имати у односу на нешто појединачно, не у односу на цео свет, јер и ти си део света.
3. Како баш верско опредељење да одабереш? А не оно лекар, пекар, апотекар... или можда милијунаш. А је ли неко одабрао да буде белац или црнац?
sa boldovanim se slazem u potpunosti. Jel ti onda mislis da je to sto je neko belac ili crnac sudbina? ili slucajnost?
 
sa boldovanim se slazem u potpunosti. Jel ti onda mislis da je to sto je neko belac ili crnac sudbina? ili slucajnost?

По мом схватању апсолутне случајности нема, у том смислу је судбина.
Ја иначе не волим кад видим либералисте са оним причама како су они "случајно Срби".
Такође не волим бекство од судбине, мада у будизму има добрих ствари, не видим као животни циљ неко бекство у ништавило.
Ја сам присталица онога што је Ниче звао amor fati
 
Znaci da li cemo biti crni ili beli, srbi ili neki drugi je vec unapred odredjeno, postoji razlog zasto si bas ti beo, ili bas ti crn, ili bas ti srbin..nije slucajnost? jel to odredjuje bog, sudbina ili jednostavno splet okolnosti? slucajnih ili ne?
amor fati u osnovi znam sta je, mozda da malo pojasnis ako te ne mrzi i ako nije vec receno. i ne znam zaista kako bi to covek pobegao od sudbine, ako postoji sudbina onda joj se ne moze pobeci.
 
Човек не може побећи од судбине, и зато је илузорно гајити такве наде. Што се мене тиче за све постоји разлог (или боље да кажемо узрок), само што то није објашњено у верским књигама. Сигурно није до краја објашњено.
Љубав према судбини је радосно прихватање своје судбине, без роптања и пренемагања. Чак и ако кренеш да се буниш против неке ствари, то је зато што си такав. Неки су по природи робови, па се никад не буне. (Не мешати са расизмом, браћи црнцима је воља сломљена огавним поступањем врлих хришћана, па на крају ништа друго осим ропства нису знали, и други су им донели слободу. Ко се уопште бунио против ропства? Они недавно поробљени или гладијатори као што је био Спартак. Филм Мандерлај је доста поучан. Такође, Орвел је лепо рекао да се масе никада не буне саме. Дакле, ја сам ту песимиста...)
Највиши домет, али то је стварно идеал, била би помиреност са целим светом, Упанишаде то зову спајање са Брахманом. Тада би стварно свему што постоји могао рећи ДА, било оно по људском мњењу добро или зло (то "рећи да" је рекао и Ниче).
 
Možeš li biti konkretniji oko dvojke? :)
Ali boja kože nema veze s nekom višom silom,nego s tvojim roditeljima.

Kako nema veze?Pa oni silni crnci robovi u razvitku Amerike,zar nisu proklinjali svoju boju koze,jer da se doticni rodio kao belac,ne bi bio rob.
I Majkl Djekson,je zeleo da je beo,iako je imao slavo,novac i sve ostalo,srecan bio nije zbog boje koze.Mozda mu je sudbina upravo dala slavu ali uz odredjene poteskoce,kao sto je boja koze?
 
Ако се под појмом "судбина" мисли на непромјељив ток догађаја, не вјерујем...
Ако се мисли на нешто друго, онда ОК.
Рецимо, судбина би била непоновљив сплет околности на које сам ЈА утицао.
Рецимо, нисам утицао на рат и распад СФРЈ.
Али јесам утицао на то да одем у Македонију, и да се послије вратим у БиХ.
Нисам утицао на то да директор Поште, гдје сам требао да почнем да радим, буде смијењен три дана раније, а са њим и још неки, а оде и мој посао.
То НИЈЕ судбина, али ЈЕСТЕ моје бирање занимања касније.
Итд...
 

Back
Top