Politikolog
Cvijetin Milivojević za Novu kaže da stariji građani pamte ovakav vid odlučivanja.
Istorijat zborova
“U bivšoj Jugoslaviji postojali su takozvani zborovi radnih ljudi i građana. To je, zapravo, bila jedna vrsta plenuma mesne zajednice u kojoj učestvuju svi građani. Svako od njih, ukoliko to želi, može dođi na plenum i glasati o nekoj odluci”, kaže Milivojević i dodaje da su se na ovim zborovima donosile odluke na nivou mesne zajednice ili na nivou jedinice lokalne samouprave.
“Dakle, reč je o pitanjima koji rešavaju probleme lokalnog života”, kaže Milivojević.
Druga asocijacija na zbor građana jesu agore u starim polisima.
“Na javnom prostoru odigravale su se rasprave i diskusije po pitanju raznih tema na kojima su mogli da učestvuju punopravni građani. Reč je o tipu neposredne demokratije. Na kraju, mi i u našoj istoriji imamo slučaje takvog odlučivanja – pre dva veka su se u oba srpska ustanka okupili viđeniji predstavnici tadašnjih nahija koji su na zborovima izabrali svoje vojvode u borbi za oslobođenje od Turaka. Jednostavno, sve je to neka vrsta građanskog plenuma”.
Da li je građanski zbor izvodljiv?
Milivojević u razgovoru za Novu navodi da u ovo vreme nije nužno održavati građanski zbor samo na lokalu.
“Sad imamo i situaciju da se odlučivanja vode i po cehu, kao recimo Advokatska komora Srbije, Lekarska komora Srbije i tako dalje. Na primer, tamo učestvuje svako ko je član, nevezano za to gde žive”, dodaje.
Na pitanje Nove da li je ovakav zbor na koji pozivaju studenti izvodljiv, Cvijetin Milivojević odgovara da je to pokušaj izražavanja građanske neposlušnosti.
“Ako bi se u nekom mestu održao zbor, reč je onda o nekoj vrsti paralelnih demokratskih zborova koji su pandan državnim institucijama, koje su u poslednja četiri meseca izašle iz svojih ustavnih i zakonskih okvira”, rekao je on.
Kako kaže, uspešnost ovih zborova zavisiće od toga kako će se građani odazvati.
“U principu, to je druga faza u velikoj kampanji građanske neposlušnosti u Srbiji. Ako postoji građanski zbor na nivou jedne opštine, onda građani time ne priznaju svoje predstavnike u Skupštinama”, zaključuje Milivojević.