Strujanja u katolickoj crkvi u NDH za vreme rata

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
37.596
Danas mnogi samouki istoricari koji gostuju na tv sa nacionalnom frekvencijom pricaju tj izmisljaju svasta, i tako moze da se cuje da je ceo Vatikan i cela katolicka crkva u NDH imali cilj da poubijaju sve Srbe.
U katolickoj crkvi u NDH bile su tri struje
1. Prva koja je stojala po strane i radila svoj posao, kao da se nista ne desava.
2. Druga struja koja se suprotstavalja zlocinima na Srbima, i odlazila u partizane
3. Treca struja ( koja je bila i najmalobrojnija ) koja je uzela ucesce u zlocinama.
U delu Pokatolicenju Srba ( Zbornik radova ) postojalo je takodje nekoliko struja
- , Kardinal Ezen je optuzivao NDH da vrsi zlocine nad Srbima i da in nasilno prekrstava.
- dok je druga struja sa Papom rekla da je zadovoljna brojem prekstenih Srba, ali ne i nacinom na kojim se to radi.
https://snv.hr/wp-content/uploads/2020/11/Pokatolicavanje_Srba_u_NDH.pdf
U Jasenovcu je bilo zatvoreno i nekoliko katoličkih svećenika koji su se ili direktno sukobili s režimom, ili surađivali s partizanima – od devet slovenskih svećenika deportiranih u logor samo je jedan preživio. Na vijest o likvidaciji svećenika, nadbiskup Stepinac je u pismu poglavniku Paveliću napisao kako je „čitav Jasenovac sramotna ljaga za NDH”.175
Jasenovac i Bleiburg.indb (yuhistorija.com)
Hercegovački franjevci i spašavanje žrtava ustaških progona u Mostaru 1941. – 1943.
Upravljački vrh Hercegovačke franjevačke provincije, provincijali fra Krešimir Pandžić i fra Leo Petrović, na inicijativu fra Dominika Mandića iz Rima, na čelu s biskupom fra Alojzijem Mišićem osudio je ustaške rasne zakone te progone Srba i Židova. Posebno se istaknuo fra Dominik Mandić inicijativom “Upute Mnop. OO Provincijalima hrvatskih franjevačkih provincija”. Upute su sadržavale načela kako se u ratnim prilikama ponašati prema Srbima i Židovima. Istaknuti protivnik ustaškoga režima, i progona Srba i Židova, uz fra Dominika Mandića bio je fra Leo Petrović. U prvim mjesecima nove vlasti izričito je tražio od dr. Ante Pavelića da se prestanu ubijati i progoniti Srbi u Hercegovini i spasio dvoje mostarskih Srba omogućivši im prijelaz na katoličku vjeru. Zajedno s fra Bonicijem Rupčićem utemeljio je Odbor za pomoć ugroženim osobama, u kojem su bila dva srpska člana. Otvorio je gradsku kuhinju u franjevačkom samostanu u Mostaru, koja je mogla prehranjivati 60 do 80 osoba dnevno.
Hercegovački franjevci uspjeli su spasiti profesoricu Mariju Bergman-Kon i njezino dvoje djece. Nadalje, zaslužni su za spašavanje komunističkih ilegalaca u Mostaru. Najpoznatiji primjer takve pomoći spašavanje je Olge Humo i njezine kćeri. Osim spašavanja Srba, Židova i pripadnika ilegalnoga NOP-a u Mostaru, fra Leo Petrović spasio je nekolicinu pristaša HSS-a i pomagao njihovim obiteljima. Najpoznatiji takav primjer spašavanje je Cvjetana Spuževića iz Mostara. Iz dostupnoga arhivskog gradiva, objavljenih izvora i literature jasno se vide inicijative hercegovačkih franjevaca u pokušaju spašavanja i pružanja pomoći pojedinim Srbima, Židovima, pristašama HSS-a i pripadnicima ilegalnoga NOP-a u ratnom razdoblju u Mostaru. Za sada se ne može ustanoviti precizan broj Srba, Židova, pristaša HSS-a i ilegalnoga NOP-a u Mostaru kojima su hercegovački franjevci pružili pomoć. Unatoč spašavanju i pružanju zaštite, hercegovački franjevci nisu uspjeli spasiti sve osobe do kojih su došli, čak ni neke viđenije poput dr. Ivana Milakovića i udovice Solće Danon. O svim akcijama spašavanja bili su obaviješteni mostarski biskupi, fra Alojzije Mišić i kasnije biskup Petar Čule, što je samo pokazatelj zajedništva Katoličke crkve u Hercegovini tijekom Drugoga svjetskog rata.
Izvorno arhivsko gradivo
Bosna i Hercegovina – Arhiv franjevačke provincije, Mostar – fond Spisi Provincije. Bosna i Hercegovina – Arhiv Hercegovačko-neretvanske županije, Mostar – fond Memoarska građa Narodnooslobodilačkog rata 1941. – 1945. (BiHAHNŽ-MGNOR 1941. - 1945.).
Bosna i Hercegovina – Arhiv župe i samostana Humac, Ljubuški. Bosna i Hercegovina – Arhiv župe i samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije, Široki Brijeg – Digitalizirana korespondencija fra Dominika Mandića (BiH-AŽSUBDMŠB-DKFDM). Bosna i Hercegovina – Pismohrana Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, Široki Brijeg (BiH-PVPMŠB).
Hercegovački franjevci i spašavanje žrtava ustaških progona ...
https://hrcak.srce.hr ›

Moje je mišljenje, ne silom i nasiljem, ne ubijanjem majka s djecom, ni bacanjem muških u jame, nego pametno izrabiti okolnosti, promišljeno i s razborom nastupati, Bogu se moliti, to su srestva koja siguraju dušama vječnost u nebu, hrvatskom narodu budućnost.
Alojzije Mišić
Bosanski franjevac mostarsko-duvanjski biskup od 1912. do 1942.
Alojzije_Mišić.jpg

Kad se uvjerio da neki predstavnici vlasti vrše nasilje prema nedužnom pravoslavnom stanovništvu, žestoko je to osudio, prosvjedovao i nastojao zaštititi nedužne. Na raznim stranama je tražio da se zaštite nedužni ljudi i njihova imovina, ali, nažalost, malo tko ga je slušao. No, imao je sreću da je umro brzo, pa nije vidio i doživio sve strahote i posljedice velikoga rata.

MOSTARSKI BISKUP ALOJZIJE MIŠIĆ (1912.-1942.) ZA ...
hrcak.srce.hr
 
Franjevci ne smiju biti ustaše!
Pismo Uprave Franjevačkog reda franjevcima na području NDH



Pismo fra Leonarda
PISMO GENERALA FRANJEVAČKOGA REDA FRA LEONARDA BELLA 18. KOLOVOZA 1941.

U pismu se u deset točaka sažimaju Upute što ih je Uprava Franjevačkoga reda poslala svim franjevcima hrvatskoga jezičnog područja 24. srpnja 1941. godine.
1. Razborito ali odlučno nastojati, da se provede zaključak provincijalnog sastanka u Zagrebu od 10. do 12. juna 1941. godine prema kojem nijedan franjevac ne smije biti učlanjen u Ustaškom hrvatskom pokretu.

2. Sa svom odlučnošću nastojati, da se franjevci bave samo duhovnim i svećeničkim poslovima, a svjetovne i političke poslove da prepuste svjetovnjacima i njihovoj odgovornosti.

3. Franjevci ne smiju imati nikakvog udjela u progonima Srba i Židova, u oduzimanju njihovog imetka, pokretnog i nepokretnoga, u iseljavanju Srba u Srbiju i naseljavanju Hrvata u dosadašnjim srpskim naseljima.

4. Dosljedno tome nijedan franjevac ne smije biti: a) u odborima i sudovima u istraživanju krivnje četnika i drugih Srba prema Hrvatima, te u izricanju kazna prema naprijed spomenutima, b) u odborima i uredima za naseljavanje Hrvata u srpskim naseljima i na imanjima oduzetim Srbima, c) u odborima i uredima za iseljavanje Srba i oduzimanje njihovog imetka.

5. Ni franjevačke župe, ni samostani ni provincije ne smiju primati na dar ni kupovati ni pokretna ni nepokretna dobra, koja su prije rata pripadala Srbima i Židovima.

6. Ukoliko budu u stanju, neka oci provincijali i ugledniji franjevci ulože sve sile kod vlasti i vodećih ljudi u današnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, da se ne čine osvete, da se ne progone nevini, da se ne oduzimlje imetak i ne vrši nasilno preseljavanje Srba iz njihovih dosadašnjih postojbina.

7. Gdje god se pruži prilika, neka franjevci uzimaju u zaštitu progonjene Srbe i Židove i pred narodnim masama i pred državnim vlastima. Ukoliko mogu neka oci provincijali i samostanske starješine oprezno i skrovito, i materijalno pomažu progonjenu i potrebnu braću Srbe.

8. Franjevci ne smiju imati nikakvog udjela u nasilnom i masovnom prevađanju pravoslavnih na katoličku vjeru. Nikakvu pravoslavnu župu ne smiju primiti na upravu, sve da im je i preuzvišena gospoda ordinariji (biskupi - op. a.) ponude. Naravno, pojedinačni prijelazi na katoličku vjeru iz uvjerenja i u punoj slobodi dozvoljeni su i poželjni danas kao i uvijek.

9. S franjevačkih župa, gdje su katolici izmiješani sa Srbima i drugim inovjercima valja ukloniti dušobrižnike (župnike i kapelane) koji su naprasiti i nerazboriti, i na njihovo mjesto postaviti ljude zrele, dobre i oprezne.

10. Ako bi se koji franjevac, zanesen narodnom suverenošću, ogriješio o dužnu snošljivost prema inovjercima i o kršćansku ljubav prema bližnjemu, ima se kazniti prema težini svoje pogreške, na prvom mjestu premještajem u drugi kraj, gdje neće imati prigodu za slične prijestupe.

Ivan Lovrenović, „Bosanski Hrvati“ - Dokumenti, Str.238
IVAN LOVRENOVIĆ - BOSANSKI HRVATI.pdf (scribd.com)
bg80 (2).png

MIROSLAV FILIPOVIĆ MAJSTOROVIĆ
Zbog sudjelovanja u pokoljima u veljači 1942. crkvene vlasti su ga isključile iz franjevačkog reda, što je potvrdila i Sveta stolica u srpnju 1942. Time je izgubio pravo na redovničko ime Tomislav..
JUSP Jasenovac - MIROSLAV FILIPOVIĆ MAJSTOROVIĆ (jusp-jasenovac.hr)
Ivo Goldstein: Katolička crkva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
. Zbog svoga ponašanja u sukob s franjevačkim vlastima došao je ubrzo po uspostavi NDH, potom je suspendiran, a u srpnju 1942. i isključen iz franjevačkog reda.
Ivo Goldstein: Katolička crkva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj | radio gornji grad (wordpress.com)
 
Najznacajniji katolicki svestenici koji su otisli u partizane i bili njihovi simpatizeri - Svetozar Rittig, Zlatko Siviric poznatiji kao Crveni Fratar, Antun Aksumovic...
Mons. dr. Svetozar Rittig (hrvatski: Svetozar Rittig; Brod na Savi, 6. januar 1873. - Zagreb, 21. juli 1961.) bio je hrvatski svestenik, crkveni istoričar, teolog i političar.
Na sednici Gradskog veća Zagreba, 28. novembra 1929, održao je govor u kojem je žestoko kritiikovao postupke Ante Pavelića, koji se u egzilu stavio u službu talijanskih i mađarskih ciljeva. U ovom govoru koristio je slogan Ne tražimo druge, ali ne dajemo svoje !, koji je efektivno skraćen (Ne želimo druge - ne dajemo!) Koristio ga je Josip Broz Tito u govoru na Visu 1944. godine i ubrzo postao poznat. ]
Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, ustaške vlasti planirale su ga uhapsiti krajem juna 1941. godine. Saznavši za to krenuo je iz Zagreba k bratu u Novi Vinodolski, na području koje je okupirala Italija, i krajem avgusta u Selce. Ubrzo je, organizacijom Komunističke partije Hrvatske u Selcu, stupio u kontakt s Narodnooslobodilačkim pokretom i financijski mu pomogao. Dva dana nakon kapitulacije Italije, 10. septembra 1943. godine, organizovano je njegovo putovanje automobilom u Otočac, gdje se sastao sa predsednikom AVNOJ-a dr. Ivanom Ribarom, Andrijom Hebrangom i drugim vođama Narodnooslobodilačkog pokreta. Sutradan se vratio u Selce. Nekoliko dana kasnije, pratio je dr. Ivana Ribara u poseti krčkom biskupu dr. Josipu Srebrniću, kojeg su pokušali nagovoriti da podrži Narodnooslobodilački pokret i pošalje nekoliko njegovih svećenika kao verske službenike na oslobođenu teritoriju. Srebrnić je to odbio, a godinu dana kasnije svećenstvu svoje eparhije poslao je okružnicu u kojoj osuđuje NOP i zabranjuje saradnju s njim. Na drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom, 12. oktobra 1943. održao je govor koji je u uvodnom tekstu stampan u Glasniku Ujedinjene narodne oslobodilačke fronte Hrvatske u broju od 20. novembra 1943. godine, a dvaput je stampan kao brošura o ciklostilu.
Rittig blagosilja partizane
7t5h2gzbrjyfcha72rtksibb9xc.jpg

1521714_392307854236714_1408612855_n.jpg

Imenovan je predsednikom poverenstva za verska pitanja NR Hrvatske. Nakon rata, Ritig je izabran na razne političke funkcije. Bio je član Ustavotvorne skupštine, Savezne skupštine i Sabora Narodne Republike Hrvatske. Od 1946. do 1954. bio je ministar bez portfelja u vladi Narodne Republike Hrvatske. Zalagao se za potpisivanje sporazuma između Jugoslavije i Vatikana, do kojeg je konačno došlo tek 1966. godine, nakon njegove smrti.
Светозар Ритиг — Википедија (wikipedia.org)
abaum1ybte0hxudq5oyau6acwzh.jpg

312241_katolicko-svecenstvo-u-nob-u-1941-1945.jpg
 

Back
Top