Za čiji račun predsednik obećava izgradnju nove luke u Beogradu
20.08.2009.
2108boris_tadić_ponudio_kinezima_da_grade_novo_pristanite_na_obali_dunava.jpgBoris Tadić ponudio Kinezima da grade novo pristanište na obali Dunava
Dok traje spor u Drugom opštinskom sudu između Grada i Luke Beograd, a Komisija gradske Skupštine utvrđuje ulogu državnih institucija oko statusa zemljišta tog preduzeća, u vlasništvu Miroslava Miškovića, Milana Beka i Ivane Veselinović, predsednik Srbije Boris Tadić nudi Kinezima da grade novo pristanište na drugoj obali Dunava. Ne smeta ni što Republički odbor za utvrđivanje sukoba interesa još nije doneo odluku da li je Oliver Glišić, član Gradskog veća, zadužen za urbanizam u sukobu interesa zato što se bavio savetničkim poslovima u Luci Beograd.
Tadić je ovu ponudu izvukao kao keca iz rukava, znajući da država i nema baš mnogo para da sada investira i u luku, a da pre toga niko u zemlji nije naslućivao da je smišljena još jedna opcija kako bi se omiljenom prijatelju svih političkih partija očistio prostor za zidanje "Grada na vodi" na oko 200 hektara uz obalu Dunava. Prodajom stambenog i poslovnog prostora u tom Gradu preduzimljivi srpski privrednici narednih godina zgrtali bi stotine miliona. Cirkus oko korišćenja, odnosno vlasništva nad tim zemljištem mogao je da se izbegne da je vlast, umesto što je preko gradonačelnika Dragana Đilasa, pokušala da se dogovori sa Miškovićem, jednostavno po važećim zakonskim propisima oduzela zemljište zbog brojnih nepravilnosti oko korišćenja i obavljanja lučkih poslova zbog kojih je to preduzeće i osnovano pre nekoliko decenija.
"Država ne bi smela da traći poreske novce za pomoć privatnim preduzećima. Potpuno je nejasno zbog čega predsednik želi da neko iz Kine pravi novu luku u Beogradu. Kada na ovakav način država traži partnere dovodi nas u nepovoljan položaj jer nije unapred jasno po kojoj će ceni luka biti građena, niti da li je će ta eventualna buduća cena biti usklađena sa kreditima koji već postoje", kaže za "Borbu" Milan Kovačević.
On, takođe, podseća i da je nedavno Američka korporacija za osiguranje privatnih ulaganja u inostranstvu (OPIK) iz Vašingtona uvela restrikciju svojih budućih aktivnosti u Srbiji, i da više neće osiguravati poslove kompanija u Srbiji.
"Dakle, oni smatraju da ulaganje u Srbiju nije dobro, to je ozbiljan problem. Iako, mi, izgleda, mislimo da nam nesvrstani i Kinezi mogu doneti ekonomski spas, to naprosto nije tačno. Ni jedna zemlja kao investitor, naravno nije suvišna, ali ekonomska čuda ne pravi predsednik već ekonomisti i preduzetnici. Predsednikov posao je da stvori sve neophodne uslove za dobro poslovanje kako bi investitori pristali da dođu", objašnjava Kovačević.
Nebojša Janjić, pomoćnik ministra za prostorno planiranje i zaštitu životne sredine kaže da za izmeštanje luke nije neophodno da se menja prostorni plan Republike Srbije, već "pošto je reč o selidbi postojeće, to može da se omogući izmenom Regulacionog plana grada Beograda. Prema njegovim rečima verovatno bi morao da se menja i prostorni plan Koridora 7 koji se odnosi na evropski rečni saobraćaj Dunavom.
Arhitekta Mahmud Bušatlija, međutim kategorično tvrdi da bi u slučaju izmeštanja Luke Beograd, koja je kupljena 2005. godine, ne kroz privatizaciju, već je kupac inicirao kupovinu ponudom za preuzimanje, da u Srbiji svako sebi prisvaja pravo koje mu odgovara i ne snosi odgovornost ako je ono u suprotnosti sa zakonima.
„Ne znam da li predsednik Tadić zna baš sve i o planiranju i izgradnji, ali ako ne zna neko je bio dužan da ga obavesti da je za izmeštanje beogradskog pristaništa potrebno izmeniti Prostorni plan Republike, generalni i regionalni prostorni plan Beograda. Sva ta tri plana jasno definišu da je Luka Beograd na tom mestu na kome se sada nalazi. Prostorni plan je vrhunski zakon i ne može se menjati na zahtev sponzora. Ministar za prostorno planiranje Oliver Dulić bio je dužan da, kada je Luka Beograd raspisala konkurs za idejno rešenje uređenja priobalja Dunava, upozori da je to suprotno propisima. Vlasnici Luke su za svoje pare mogli da prirede izložbu slika kako treba urediti obalu Dunava, ali nisu mogli da traže izmenu planske dokumentacije", kaže Bušatlija i dodaje da u Srbiji ni državni organi ne poštuju zakone, pa je tako naprimer ministarka finansija Diana Dragutinović mogla da traži od Direkcije za restituciju, koja je trebalo da vrati zemlju crkvama, da ne primenjuju postojeći zakon jer će se uskoro doneti novi.
Ustavni sud Srbije je, ističe Bušatlija, bio dužan da reaguje i zaštiti „osam miliona ovaca od šačice političara i biznismena".
„Ako se usvoji Predlog zakona o planiranju i izgradnji koji je bio na raspravi u tri mesne zajednice, šteta za građane Srbije biće milionska jer će se omogućiti da atraktivno građevinsko zemljište pređe u privatno vlasništvo što znači da bi vlasnici Luke Beograd za malo para u posed dobili od 100 do 200 hektara državnog zemljišta. Vrednost će procenjivati ista Poreska uprava koja je obračun radila i za državne stanove koji su funkcionerima prodati za bagatelu. Tako bi kompanija MPC u vlasništvu Petra Matića za pet hektara zemljišta na kome je tržni centar „Ušće" mogla da plati oko 50.000 do 60.000 evra", naglasio je Bušatlija i dodao da će posledice snositi građani Srbije, a ne deca funkcionera koja se školuju u inostranstvu.
„Preseljenje Luke može da košta i do pet milijardi evra. U to ne računam infrastrukturu. Moguća lokacija za pristanište na drugoj obali Dunava nema prilaznih puteva, struje, a ni železnički prilaz. Da bi se pretovar kontejnera obavljao u ranžirnoj stanici na Makišu bilo bi potrebno izgraditi čak i dva mosta. Osim toga ona bi se naslanjala na Pančevačku Luku", kaže Bušatlija. Na pitanje da li bi vlast bez mnogo problema mogla da izmeni i sva planska dokumenta, Bušatlija kaže da bi, pošto je to javna nabavka, morao da se raspiše tender. „Ako bi se izabrala ugledna i stručna kuća koja bi to obavila imajući u vidu sve parametre, vlast bi teže ostvarila svoj naum", smatra Bušatlija i navodi da je vlast mogla da proda Miškoviću zemljište da gradi nebodere pod uslovom da o svom trošku on napravi novu pristanište.
S druge strane, Verica Barać, predsednik Saveta za borbu protiv korupcije kaže da je „putešestvije predsednika Tadića podseća na ona koja je pravila Mirjana Marković, predsednica JUL-a".
„Beogradu ne treba nova luka, jer ima jednu koja je infrastrukturni objekat i mora biti u javnoj svojini, što znači da se ne može privatizovati kao ni u svetu. Mišković je kupio samo hangare. Tražimo od Vlade Srbije da formira upravu za sve luke jer su one u javnoj svojini", kaže Barać.
Tadićev marketing
Ekonomista Aleksandar Stevanović smatra da "bescarinska zona i ulazak u Evropsku uniju nikako ne idu zajedno", ali tvrdi da se srpske vlasti još nisu dovoljno potrudile da stvore dobre i sigurne uslove poslovanja u Srbiji. "To da li će Kinezi ulagati u Srbiju ne zavisi od Tadićevog dobrog marketinga već od njihovih interesa i uslova za poslovanje u Srbiji. U Srbiji je svako dobrodošao da investira, svejedno je dolazi li iz Kine, Hrvatske, sa Kosova ili iz Ugande. Ukoliko je sigurno da Kinezi mogu da nam donesu više novca i poslova sve je u redu. Nije toliko važno koja država ili nacija ulaže, bitno je da strane investicije dolaze u Srbiju", objašnjava Stevanović. On, takođe, podseća da je obećanje sigurne bescarinske zone budućim partnerima protivno težnjama Srbije da uđe u Evropsku uniju. "Kada budemo dobili status kandidata za ulazak u EU, svakako bismo morali da ugasimo tu bescarinsku zonu, jer je ona protivna zakonima Unije", kaže za "Borbu" Stevanović.
Široki konsenzus o jačanju saradnje Srbije i Kine u raznim oblastima
Ministar za ekonomiju Mlađan Dinkić i kineski ministar trgovine Čen Deming potpisali su sporazum o ekonomskoj i tehnološkoj saradnji u oblasti infrastrukture. Ceremoniji u zgradi kineskog parlamenta prisustvovali su predsednik Srbije Boris Tadić i predsednik Kine Hu Đintao koji su se saglasili da produbljivanje prijateljskih odnosa i uspostavljanje strateškog partnerstva predstavlja zajedničku težnju dva naroda i da je to od suštinskog interesa za obe države.
U zajedničkoj izjavi nakon sastanka navedeno je da su dvojica predsednika postigla široki konsenzus o daljem jačanju saradnje Srbije i Kine u raznim oblastima, kao i o međunarodnim i regionalnim pitanjima od zajedničkog interesa. Sporazumom o strateškoj saradnji Kina postaje ključni partner Srbije u Aziji, rekao je Tadić. Prema rečima Tadića, partnerstvo je bazirano i na principijelnom stavu Srbije o "jednoj Kini" i na podršci koju Kina daje naporima Srbije da, mirnim putem i poštujući međunarodno pravo, brani vlastiti integritet na Kosovu i Metohiji.
Kada je reč o stranim investicijama, Tadić je istakao da su one sigurne i da je Srbija "politički stabilna zemlja, što je veoma važno za strana ulaganja". Tadić je podsetio da je Srbija trajno opredeljena za ulazak u porodicu modernih evropskih zemalja, za ubrzanje procesa evropskih integracija, kao i za sprovođenje reformi neophodnih da se njen pravni poredak i privredni sistem približe standardima EU.
EKIPA BORBE
http://www.borba.rs/content/view/8532/123/
Zanimljiva sumnja da će ipak tajkunima pripasti zemljište i luka kada Kinezi budu napravili novu marinu,pristanište i skladišta na drugoj lokaciji.