Stranci...

Stranac sam vec poslednjih 15 godina i ne mogu reci da je to super stvar. Puno mi se puta desavalo da neko svojim neznanjem pregazi moje poreklo, uspomene, kulturu, istoriju a od mene, kao stranca, se ocekuje da sam uvek obavestena o tudjoj kulturi, uklopljena savrseno, da razumem tudje obicaje kao rodjene, da pazim da nekog nehotice ne uvredim...itd. :twisted:
Izvinjavam se, trenutno sam bas depresivna zbog ovoga. Upravo mi se desilo da sam prisustvovala razgovoru gde je neko arogantno objasnjavao koja polovina njega je spanska, koja juznoamericka a i koliko. I napenalio me sto, kad su me pitali sta je ta osoba, ja nisam pomenula jednu polovinu nego sam samo rekla sta je po nacionalnosti :roll:. Neko ko ne ume da pokaze Srbiju na karti sveta a kamoli sve moje balkanske (i ostale) polovine, osmine i cetvrtine moje porodice. Osetila sam se kao neko ko ne postoji, neko ko je tu samo da slusa tudja gov.na o istoriji od 200 godina. Zbog nekog ko nema predstavu sta znaci kad pocne rat zbog toga sto je neko poceo da meri koliko je ko srbin, hrvat, jevrejin...itd. Doslo mi je da im obracunam sve mrtve ljude zbog necije genijalne ideje o nacionalnosti kao jedinoj odrednici u zivotu, kao povodu za svadju, za aroganciju, o svojoj naciji i korenima kao ultimativnoj velicini koje svi moraju da poznaju bez da postuju ista drugo sto postoji na planeti.
Tako da postujte strance u Srbiji ili se makar raspitajte o kulturi sa kojoj imate veze, ma koliko vam minorno izgledala.

Sad mi je lakse. :D
 
ovo sto cu da napisem (iskustvena anegdota :)) nije ilustracija mog stava o strancima - on i nije generalan, nego, uz nekoliko opstih crta (recimo, znas nesto o njihovoj kulturi pa ne pitas zenu u cadoru sto ga ne skine...tj, sacekas da se bolje upoznate :) Ili, nakljukas gosta ali pre nego sto odes kod njega na veceru, pojedes zemicku u kuci - da ti ne krci u stomaku ) zasnivam ga na pojedinacnim ljudima...

Dakle, u jednam pabu u Irskoj (uzgred, isti su mi . Il' su Kelti poradili na Balkanu, ili Sloveni na Keltima...Bice da je bilo uzajamno, i na angro :) )
Sedimo mi i VESELIMO se uz muziku uzivo...Sto veliki, pab pun, pa s vremena na vreme prisedne i neko sa strane... I tako sede mladji bracni par Amera... Razgovorna mi prijateljica odmah stupi u caskanje, posavetova sta obavezno treba da se vidi u njenom rodnom gradu, a i van grada... Amer objasni da putuje sa suprugom (koja je sve vreme cutala i smeskala se) po zemlji njenih predaka Iraca, pre nego sto beba dodje, zena je trudna , u drugom mesecu...Pa kad obidju, vracaju se na farmu...itd...
I osmehnuti i raspolozeni Amer upita mene odakle sam:
("Iz Srbije, brale!")
"Iz Jugoslavije "(tada samo bili ona zajednica sa Crnom Gorom)
Ljudi, da ste videli tu transformaciju lica!
Uozbiljio se u momentu, i POCRVENEO! (sto smo, i pored dima, slabijeg svetla, i ostalog, primetili...)
Rekao je da zna vesti, zna za Milosevica, bas mu je "nice" i moraju da idu...
Moja vesela drugarice nije mogla da odoli, rekla je
" Ma, bez brige! Ona je dobar Srbin iako joj je Karadzic ujak! " (Nije mi nista, uzgred da kazem)
Ovi jadni pozeleneli, ipak su ostali jos malo, Prosto sam se sazalila na sirotu trudnicu, pa sam pokazala "ljudsko lice", ublazivsi salu..itd...

Hocu da kazem da stereotipi postoje i sa one strane, ali sto su ljudi spremniji ( i kvalifikovani ) da samostralno misle, to su manje podlozni kliseima. A ljudi otvorenog uma uopste se na njih ne obaziru

Anegdota ima epilog:

Ujutru drugarka i ja pijemo kafu u basti, malo podbule, zaklonjene cvikerima za sunce,
i ona kaze : "Jesi li videla one glupe Amerikance?
Boze, kako su reagovali kad su culi za tebe!
Trebalo je da im kazem da ti je Karadzic ujak!"

Ja: "Rekla si..."

... I nastavimo da pijemo kafu na cudesnom irskom suncu...
 
Moja najbolja drugarica je Amerikanka i sledece nedelje odlazi iz Srbije u kojoj je zivela,radila,disala,smejala se ,plakala,volela i jela burek sa mnom,a ja to jednostavno necu moci da prezivim.

Ljudi su svuda na svetu isti i posebni,pomalo luckasti,pametni ili glupi,ali bez obzira kojim jezikom govore pojedini u sebi nose onu toplinu koja moze samo vas da ugreje.

I zato pozdravljam sve drugarice sveta koje cu mozda tak upoznati sa samo jednom molbom:Čuvajte mi moju Meri,ona je nešto najlepše što mi se dogodilo u životu............
 
Ovi sto su blize - Evropa - i imaju neku predstavu ko smo, pa mozes da naletis i na normalan stav (cak i na ljude koji se razumeju - kolko toliko - u nasu situaciju), ali i na onaj koji me je ranije nervirao, a posle sam ga prihvatila, jer je mozda i tacan: uuuu, Balkan, vi ste temperamentni 8) ... cak sam se par puta i nasla na zurkama kao egzoticna dekoracija... a pritom uopste nisam dobar egzemplar "temperamentne Balkanke".... ali Ameri - cast izuzecima, a ima ih bas obavestenih - su uglavnom izvor depresije, kad pocnu da postavljaju - a uopste nisu zlonamerni - pitanja o domovini, a kako to? a zasto? ljudi lepo pitaju, hoce da znaju, da me upoznaju... a ja se sa svakim pitanjem i odgovorom osecam usamljenije i tuznije... :)
 
Vidim da u Beogradu zivi sve vise stranaca (Spanaca, recimo) koji su dosli da zive i rade kod nas... Ineteresuje me da li se druzite ili radite sa strancima, da li ste ih primetili, i da li imate neki stav po tom pitanju (smetaju vam, svidja vam se to itd.). I da li biste pozvali nekoga od njih kuci? Ono, prihvatili ga kao rod rodjeni? Da li znate kako oni zive i sta rade, u stvari?

pa dobar sam sa dosta starnaca mada sam ja ovdje u stvari stranac to su dva svijeta nikad to nije pravo prijateljstvo na koje smo mi navikli
 
Kod mene u gradu nema stranaca,ali kada sam bila u Pragu na ekskurziji,u hotelu bili neki Nemci..sa njima sam provela celu ekskurziju,4 dana se nismo razdvajali,non-stop su bili u našoj sobi...sada se dopisujem sa njima i baš bih volela da ih opet vidim,jer smo se baš pronašli...
 

Back
Top