Strah uhvatio Hrvate - Lobiraju protiv Jeremićevog nastupa u UN !

“Obraćam vam se kao australska državljanka i molim vas da 10. travnja u Općoj skupštini UN-a, gdje će se održati tematska sjednica pod službenim nazivom “Uloga međunarodnih kaznenih sudova u ostvarivanju pravde i pomirenja između naroda”, naša zemlje upotrijebi svoj utjecaj kao članica Svjetske organizacije te ne dopusti da u važnoj raspravi i govorima sudjeluju predstavnici onih zemalja članica UN-a čiji su građani osuđeni za ratne zločine na međunarodnim sudovima i oni koji podržavaju politiku koja je dovela do masovnih zločina protiv čovječnosti. Držim da nije primjereno ni to da u raspravi sudjeluje i Vuk Jeremić, predsjednik Opće skupštine UN-a jer je on državljanin Srbije”

http://www.vecernji.hr/vijesti/hrva...t-ce-protiv-jeremicevih-nastupa-clanak-514941

:rotf:

Kakvi kompleksi majko mila, oni ispadaju smešni i kad pobeđuju :D Čega li se plaše samo da mi je znati :think:



Nazhalost, sa hrvatskim ludilom ne mozhe se niko meriti.
Tom narodu nema pomoci niti spasa.
A ne chudi....

Hrvati i jesu vecinom nastali od Srba koji nisu bili spremni nishta da izgube, vec samo da dobiju, shta god da taj dobitak podrazumevao.
I ludilo je dobitak, zar ne?
 
Nema to veze s lingvistikom nego s pristojnošću i pravopisom.

Inače, upravo hodam centrom Zagreba i primjećujem paničan strah na licima Hrvata zbog budućeg govora u UN-u. :lol:
.

šta sad i ti ćeš mi držati pridike?
ne koristim veliko slovo na forumu i ne vidim neki naročit problem u vezi toga.
u svom pravopisno "spornom" komentaru sam deo teksta kopirala tako da je veliko slovo ostalo kao u originalu.nisi ni obratio pažnju ali odmah skačeš, ničim prozvan.
ne razumem potrebu da uvek kokodačete kao neke zajedljive i nezadovoljne tetkice.
pazi molim te, sad je suštinski bitno pitanje izostavljeno veliko slovo, haha.
 
šta sad i ti ćeš mi držati pridike?
ne koristim veliko slovo na forumu i ne vidim neki naročit problem u vezi toga.
u svom pravopisno "spornom" komentaru sam deo teksta kopirala tako da je veliko slovo ostalo kao u originalu.nisi ni obratio pažnju ali odmah skačeš, ničim prozvan.
ne razumem potrebu da uvek kokodačete kao neke zajedljive i nezadovoljne tetkice.
pazi molim te, sad je suštinski bitno pitanje izostavljeno veliko slovo, haha.
Volim temperamentne žene.;)
 
Ispada da su hrvatski iseljenici veci kompleksasi od hrvata u hrvatskoj, a mislio sam da je to nemoguce

Pa pre mesec dana dve hrvatice su u Norveskoj otvorile izlozbu o stradanju ljudi sa ovih prostora u Drugom svetskom ratu, i nigde nisu spomenule Srbe, pa se nasa dijaspora u Norveskoj bunila. Bila je ovde tema ja sam je otvorio

To je ono sto mi pricamo, gastarbajteri hrvati hoce da dokazu svoje "hrvatstvo" a nema boljeg nacina za to nego raditi protiv Srba

Od hrvata veci kompleksasi su samo hrvati iseljenici
 
“Obraćam vam se kao australska državljanka i molim vas da 10. travnja u Općoj skupštini UN-a, gdje će se održati tematska sjednica pod službenim nazivom “Uloga međunarodnih kaznenih sudova u ostvarivanju pravde i pomirenja između naroda”, naša zemlje upotrijebi svoj utjecaj kao članica Svjetske organizacije te ne dopusti da u važnoj raspravi i govorima sudjeluju predstavnici onih zemalja članica UN-a čiji su građani osuđeni za ratne zločine na međunarodnim sudovima i oni koji podržavaju politiku koja je dovela do masovnih zločina protiv čovječnosti. Držim da nije primjereno ni to da u raspravi sudjeluje i Vuk Jeremić, predsjednik Opće skupštine UN-a jer je on državljanin Srbije”

http://www.vecernji.hr/vijesti/hrva...t-ce-protiv-jeremicevih-nastupa-clanak-514941

:rotf:

Kakvi kompleksi majko mila, oni ispadaju smešni i kad pobeđuju :D Čega li se plaše samo da mi je znati :think:


u ranu zoru već se švrlja po hrvatskim portalima, kompleksi da.
 
Баш као што сваки предјседник ГС УН то ради једном годишње, бирајући датум који је важан за његову државу и народ. Марш на дрину је настао деценијама прије четничких покрета које ви "не миришете". Није крив Јеремић што сте искомплексирани. ;)

i "za dom spremni" i "u boj u boj za narod svoj" je nastalo davno prije ustaša.
 
Nazhalost, sa hrvatskim ludilom ne mozhe se niko meriti.
Tom narodu nema pomoci niti spasa.
A ne chudi....
a čije je ovo ludilo,na čijem je teritoriju bio ovaj logor??
Marijan Gubina: Silili su me da nosim krvava trupla…

Marijan Gubina

Marijan Gubina iz Vukovara imao je deset godina kada je 1991. zatočen u logoru. Dobio je nebrojeno udaraca, ne zna koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Točnije, postao je rob čiji je zadatak bio uređivanje dvorišta, sakupljanje smeća, no vrlo skoro su “smeće” postala ljudska tijela.

– Masakrirali bi ih na dvorištu, a onda bi mi kazali da ih odvučem. Kako sam uopće kao dječak mogao vući trupla, ruke su mi se utapale u krvi mojih dojučerašnjih susjeda…

Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazivao nam je 31-godišnji Marijan Gubina, koji je u srpskim koncentracijskim logorima kao desetogodišnjak proveo 260 dana. Puno kasnije napisao je knjigu, pisao ju je kao da se njome spašava od ludila, sve što je proživio uobličio je u roman naslovljen “260 dana”.

Nikog ne osuđuje

Knjiga je predstavljena na Sveučilištu u Zadru, a autor Marijan Gubina malo je govorio o događajima iz logora. Umjesto njegove riječi, čitani su ulomci iz knjige, a Marijan je poručio da danas više nikoga ne mrzi, ne osuđuje, da ne generalizira. Kazao je da mu je drago što su predstavljanje njegove knjige organizirali upravo maloljetni branitelji iz Zadra jer je veliki broj maloljetnih branitelja s njim prošao pakao srbijanskih logora.

– Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne dovedete sebe u napast da činite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja ne osuđujem, ne mrzim. Pitaju me u čemu je “fora”. Nema “fore”. Ljude dijelim na dobre i zle, i ni na koji drugi način – rekao je Gubina.

– Uzalud je majka vrištala da uzmu nju, a ne najstariju kćerku. Emocionalno, to sam doživio najteže jer su moju sestru silovali toliko puta da nisam shvaćao kako je još živa. To su radili ispred svih nas, to su gledali moj otac i moja majka, ja. Samo bi nahrupili i iživljavali se na njoj. Tako je i zatrudnjela. Ona je po tijelu sva izrezana jer su je često vezivali za vrata i “trenirali” bacanje noževa. To su radili i kada je bila u visokom stupnju trudnoće – kazao je Marijan Gubina.U knjizi opisuje svaki detalj pakla, sve što je vidio, sva mučenja koja je proživio. U logor je sproveden sa svoje tri sestre, tada u dobi od šest, 12 i 20 godina, te s ocem i majkom.

Njegova sestra živi u Osijeku. Dijete koje je rodila danas ima 20 godina, i njezin sin je odgojen, kaže Gubina, da nikoga ne mrzi.

– Nema Srbi – Hrvati. Ima dobro – zlo. Puno je Srba koji nisu mogli gledati kako nas u logoru muče i potajno su nam pomagali, spašavali nas od smrti. Jednoga su tako ubili, šefa straže, koji je pokušao zaštititi mog oca – kazao je Marijan.

Gubina je 1992. godine razmijenjen i vratio se u Osijek, u ratni Osijek. Nakon 260 dana logora, nije ga dočekao spokoj doma. Brinuo je o sestri koja je nakon silovanja rodila, brinuo je o majci jer se otac nakon logora prijavio u Hrvatsku vojsku.

Smrt oca

– Iste te, 1992. godine moj je otac poginuo na bojišnici. Kada sam ga sahranio, mislio sam da ne mogu više. Često sam mislio da ne mogu više. A onda mi se, ‘93. godine, dogodila tragedija, moja osmogodišnja sestra, koju isto tako u logoru, kao šestogodišnjakinju, nisu štedjeli od udaraca, poginula je u prometnoj nesreći. Poginula je pred mojim očima, grlio sam je, želio sam nestati – ispričao nam je Marijan, koji niz godina nije mogao podnijeti teret koji je proživio. Dva puta se pokušao ubiti. Za njega je život počeo tek 2002. godine.

– Te sam godine doživio ljubav. Osjetio sam slobodu, osjetio sam da imam mogućnost izbora, da slobodno mogu odlučiti hoću li mrziti ili će me mržnja ubiti. Učio sam razdvajati emocije od razuma. Sabrao sam se – rekao je Gubina, koji danas sa suprugom i kćerkom živi u Osijeku. Na putu je još jedno dijete. Strah je, kaže, sahranio, no želi da njegova priča obiđe svijet i da se čuje njegova poruka.
ajde molim te odgovori..
 
i "za dom spremni" i "u boj u boj za narod svoj" je nastalo davno prije ustaša.

Ево сад сам провјеравао, спомиње се 1566. година и Никола Шубић Зрињски, али кад год тражим текст пјесме За дом спремни избаци ми ону усташку верзију из Другог свјетског рата.
 
Australiaja je britanska kolonija koju niko ne zarezuje.
Hrvati u australiji su na najnizoj drustvenoj lestvici koje niko ne j e b e ni zasta.

Nije kolonija kao prvo, a drugo Australija ne zareezuuje ostatak sveta pa ni veliku Britaniju. Ekonomija Australije je trenutno jedna od najboljih na svetu i tako ce ostati zadugo. Trece u Australiji nema drustvene lestvice i nije tacno da neko generalno ne j e b e ovu ili onu naciju. Istina je ta da se svi cene prema onome sta su postigli u zivotu i koliko im je dubok dzep/
 
Ево сад сам провјеравао, спомиње се 1566. година и Никола Шубић Зрињски, али кад год тражим текст пјесме За дом спремни избаци ми ону усташку верзију из Другог свјетског рата.

U boj, u boj je hrvatska domoljubna pjesma. Napisao ju je 1866. Franjo Marković, skladao Ivan Zajc 1866., a kasnije je pjesma uklopljena u njegovu operu Nikola Šubić Zrinjski (1876)., gdje ju izvodi muški zbor.

Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski brani Siget od najezde daleko brojnijih Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je "Za dom sad u boj!"

Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo "Za dom!" a vojska bi odgovarala "Spremni umrijeti!"

Opera Nikola Šubić Zrinski sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj je bio i poklič "Za dom!".

Pozdrav "Za poglavnika i dom spremni" ustaše su rabili kao službeni u doba NDH. Iz tog razloga pozdrav "Za dom spremni" se često poistovjećuje s njima i tumači kao njihov "izum".
 
Ево сад сам провјеравао, спомиње се 1566. година и Никола Шубић Зрињски, али кад год тражим текст пјесме За дом спремни избаци ми ону усташку верзију из Другог свјетског рата.
Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski brani Siget od najezde daleko brojnijih Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je "Za dom sad u boj!"
Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo "Za dom!" a vojska bi odgovarala "Spremni umrijeti!"
Opera Nikola Šubić Zrinski sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj je bio i poklič "Za dom!".


http://hr.wikipedia.org/wiki/Za_dom_spremni!
 

Back
Top