Strah od smrti

Augustus

Zainteresovan član
Poruka
237
U prošlosti, pa i onoj bližoj bilo je potpuno normalno i svakidašnje ubiti čoveka. Klali su se mačevima, plemić ubije kmeta, niko ne progovori ni reč. Spale ženu na lomači. Leš na sred ulice, niko se ni ne obazire. Smrt je bila deo svakodnevnog života i ljudi je se nisu plašili. Čak su i slavili kada idu u rat. Poginuti u boji je bila najveća čast.

Međutim danas, ubiti čoveka većini ljudi je nezamislivo. Umreti je najveći strah svakog čoveka. Šta se to tako drastično promenilo pa su ljudi mnogo osetljiviji na smrt. Da li je to religija. U prošlosti ljudi su bili ubeđeni da postoji život posle smrti, pa se smrti toliko nisu ni plašili. Danas su ljudi nesigurni u to. Ili je to sa druge strane kvalitet života. U prošlosti živelo se teško pa nisi imao mnogo ni da izgubiš. Danas Žive lepo, imaju šta da izgube pa se plaše smrti.

U čemu je stvar ?
 
U prošlosti, pa i onoj bližoj bilo je potpuno normalno i svakidašnje ubiti čoveka. Klali su se mačevima, plemić ubije kmeta, niko ne progovori ni reč. Spale ženu na lomači. Leš na sred ulice, niko se ni ne obazire. Smrt je bila deo svakodnevnog života i ljudi je se nisu plašili. Čak su i slavili kada idu u rat. Poginuti u boji je bila najveća čast.

Međutim danas, ubiti čoveka većini ljudi je nezamislivo. Umreti je najveći strah svakog čoveka. Šta se to tako drastično promenilo pa su ljudi mnogo osetljiviji na smrt. Da li je to religija. U prošlosti ljudi su bili ubeđeni da postoji život posle smrti, pa se smrti toliko nisu ni plašili. Danas su ljudi nesigurni u to. Ili je to sa druge strane kvalitet života. U prošlosti živelo se teško pa nisi imao mnogo ni da izgubiš. Danas Žive lepo, imaju šta da izgube pa se plaše smrti.

U čemu je stvar ?

Pa tad kad su se klali macevima je religija imala daleko veci uticaj nego danas.. Samog sebe poklapas
 
smrt je statistikom u moderno doba sad pogotovo se brojke izbacuju kao neki parametar boljitka ili pogorsanja stanja
uostalom kad kazu da je smrt jednog covjeka tragedija a miliona statistika jasno se odredjuje red velicina
umreti na poseban nacin nakon sto si ziveo na poseban nacin je prioritet...posthumna analiza ti nece mnogo znaciti a nece biti ni dugotrajna jer se informacije multiplikuju...secanje ce biti sporadicno dok u potpunosti ne izbledi...zato ovi pokusaji sacuvavanja sadrzaja bica u digitalnom obliku jesu vapaji za neprolaznoscu individue...naravno materija je neprolazna a uoblicena materija tesko da to moze biti...ima onaj crtac koko da si ziv u zagrobnom svetu sve dok ima nekog medju zivima da te spominje...nije prakticno zbog kulta licnosti jer ispada da oni onda zive vecno....
 
Delim mišljenje.
I dodajem:Mislim da je smrt olakšanje...Ne nešto loše..
..mogu samo reći da u ta četira dana kome, nema apsolutno ništa.. ne postojiš, ne osjećaš, ne vidiš.. stanje vječnosti ili jedne minute je nešto što se može kao opisati kad sam postao svjestan stvarnosti.
Mnogo gore i teže je onima koji oplakuju nečiju smrt.. smrt je teška kada neko mlad umre a neminovan je prirodan kraj.. kažu da će jednom sve nestati i postaćemo kao zrnce prašine u beskonačnoj vječnosti u nekom vremenu i prostoru svemira.
 
Poslednja izmena:
Prvo nestane zvuk a onda i slika koja se pre toga ukoči...
Životni vek se može menjati ali se mi prebrzo razmnožavamo.
Realno nemamo prirodnog neprijatelja kao druge vrste tako da se uglavnom tamanimo medjusobno.
Od verskih podela preko vojno-bankarskih svetskih pizdarija sve do unutarporodičnog ostavinskog postupka oko one šupe.
Mislim da iluziju života besmisleno proćerdavamo.
 
smrt je statistikom u moderno doba sad pogotovo se brojke izbacuju kao neki parametar boljitka ili pogorsanja stanja
uostalom kad kazu da je smrt jednog covjeka tragedija a miliona statistika jasno se odredjuje red velicina
umreti na poseban nacin nakon sto si ziveo na poseban nacin je prioritet...posthumna analiza ti nece mnogo znaciti a nece biti ni dugotrajna jer se informacije multiplikuju...secanje ce biti sporadicno dok u potpunosti ne izbledi...zato ovi pokusaji sacuvavanja sadrzaja bica u digitalnom obliku jesu vapaji za neprolaznoscu individue...naravno materija je neprolazna a uoblicena materija tesko da to moze biti...ima onaj crtac koko da si ziv u zagrobnom svetu sve dok ima nekog medju zivima da te spominje...nije prakticno zbog kulta licnosti jer ispada da oni onda zive vecno....

Pa ako pogledaš Hitlera. On je gubio rat od sredine 1943. i umesto da resurse preraspodeli u vojsku on je sve resurse ulagao u ubijanje Jevreja. Znao je da će da izgubi rat ali je namerno gledao da napravi što veću štetu i uzrokuje što veći haos kako bi ga istorija zauvek pamtila. Nije važno kako te pamte, važno je samo da te zauvek pamte. Tako on večno živi.
 
Smrt je milost za prokletoga. Slobodan čovek smrću gubi radost životnih zadovoljstava, a rob samo svoju patnju.
Onde bezbožnici prestaju dosađivati, i onde počivaju iznemogli,
I sužnji se odmaraju i ne čuju glas nastojnikov.
Mali i veliki onde je, i rob slobodan od svog gospodara.
Zašto se daje videlo nevoljniku i život onima koji su tužnog srca,
Koji čekaju smrt a nje nema, i traže je većma nego zakopano blago,

Koji igraju od radosti i vesele se kad nađu grob?
 
U prošlosti, pa i onoj bližoj bilo je potpuno normalno i svakidašnje ubiti čoveka. Klali su se mačevima, plemić ubije kmeta, niko ne progovori ni reč. Spale ženu na lomači. Leš na sred ulice, niko se ni ne obazire. Smrt je bila deo svakodnevnog života i ljudi je se nisu plašili. Čak su i slavili kada idu u rat.

Bili ljudi pametni u ona vremena


Jos onda su znali sta je zivot. i da ga ne treba zivjeti

a mi danasnji glupi ko kur.ac
 
U prošlosti, pa i onoj bližoj bilo je potpuno normalno i svakidašnje ubiti čoveka. Klali su se mačevima, plemić ubije kmeta, niko ne progovori ni reč. Spale ženu na lomači. Leš na sred ulice, niko se ni ne obazire. Smrt je bila deo svakodnevnog života i ljudi je se nisu plašili. Čak su i slavili kada idu u rat. Poginuti u boji je bila najveća čast.

Međutim danas, ubiti čoveka većini ljudi je nezamislivo. Umreti je najveći strah svakog čoveka. Šta se to tako drastično promenilo pa su ljudi mnogo osetljiviji na smrt. Da li je to religija. U prošlosti ljudi su bili ubeđeni da postoji život posle smrti, pa se smrti toliko nisu ni plašili. Danas su ljudi nesigurni u to. Ili je to sa druge strane kvalitet života. U prošlosti živelo se teško pa nisi imao mnogo ni da izgubiš. Danas Žive lepo, imaju šta da izgube pa se plaše smrti.

U čemu je stvar ?
ne mislim da je smrt najveći strah svakog čoveka. Ne plašim se smrti. Ne razmišljam o smrti. Kad čovek umre on ili ne postoji pa mu je svejedno, ili živi u nekom drugom možda boljem svetu. Smrt je teža za one koje čovek ostavi iza sebe nego za čoveka koji umre. Mnogo gore od smrti je biti osuđen na težak i mučan život naprimer živeti sa ozbiljnim invaliditetom ili sa neizlečivom bolešću ili umirati od gladi.
Inače verujem da ljudi jesu bili hrabriji u prošla vremena. Moderna kultura potrošačkog društva je egocentrična i svodi se na posedovanje kao smisao života. Kad umreš gubiš sve što poseduješ. Nekad su ljudi bili spremni da poginu za ideale, sada im je to uglavnom besmisleno. Nekad su ljudi bili spremni da se žrtvuju iz ljubavi za bližnje, za domovinu, a danas je te ljubavi sve manje i svako gleda samo sebe.
 

Back
Top