U prošlosti, pa i onoj bližoj bilo je potpuno normalno i svakidašnje ubiti čoveka. Klali su se mačevima, plemić ubije kmeta, niko ne progovori ni reč. Spale ženu na lomači. Leš na sred ulice, niko se ni ne obazire. Smrt je bila deo svakodnevnog života i ljudi je se nisu plašili. Čak su i slavili kada idu u rat. Poginuti u boji je bila najveća čast.
Međutim danas, ubiti čoveka većini ljudi je nezamislivo. Umreti je najveći strah svakog čoveka. Šta se to tako drastično promenilo pa su ljudi mnogo osetljiviji na smrt. Da li je to religija. U prošlosti ljudi su bili ubeđeni da postoji život posle smrti, pa se smrti toliko nisu ni plašili. Danas su ljudi nesigurni u to. Ili je to sa druge strane kvalitet života. U prošlosti živelo se teško pa nisi imao mnogo ni da izgubiš. Danas Žive lepo, imaju šta da izgube pa se plaše smrti.
U čemu je stvar ?
Međutim danas, ubiti čoveka većini ljudi je nezamislivo. Umreti je najveći strah svakog čoveka. Šta se to tako drastično promenilo pa su ljudi mnogo osetljiviji na smrt. Da li je to religija. U prošlosti ljudi su bili ubeđeni da postoji život posle smrti, pa se smrti toliko nisu ni plašili. Danas su ljudi nesigurni u to. Ili je to sa druge strane kvalitet života. U prošlosti živelo se teško pa nisi imao mnogo ni da izgubiš. Danas Žive lepo, imaju šta da izgube pa se plaše smrti.
U čemu je stvar ?