Strah od Boga je početak mudrosti

Bogomolj@c

Aktivan član
Poruka
1.080
Mnogo toga može čovek da kaže o svom poimanju sebe i ovog šarenog sveta oko sebe. Prepun je impresija, izobilan konstrukcijama, napet svojim akcijama... Ali, realnost je surova, neispitljiva, i nije u vlasti čovekovoj. Zato što: ''Čovek snuje a Bog odlučuje''. Ili, kako je to brutalno rekao jedan: ''Svako ima plan dok ne dobije po nosu''. Život čovekov je ozbiljna pojava i kao takva život je beskompromisan i nepotkupljiv.

Pa tako:
''Tišina je početak mudrosti''
ne opstaje kao naše načelo. Ono koje nam život nameće je drugo načelo, ono koje nam je naš Stvoritelj, Promislitelj i Svedržitelj rekao da je početak mudrosti:
''Strah od Boga je početak mudrosti''.
Sve dok našu zabludu o tišini ne zamenimo sa strahom od Boga, mi živimo u samoobmani. Mi smo tada na stranputici. Mi sledimo neistinu, mi smo na krivom putu, i vodimo svoj život ka pogrešnom kraju. Suprotno tome je Put, Istina i Život koji je Hristos. (Jer, On je rekao ''Ja sam Put, Istina i Život''.) Zato što je On, naš Svemoćni Tvorac, Kome verujemo i Koga volimo, tako rekao, iz tog razloga nam je samo s Njim dobro družiti se i samo Njega slušati i nikoga drugog ne slušati.

Ovo je Suština
nas, našeg sopstva, našeg sveta, sveta u kom živimo, naše sudbine, naše vaskrsle budućnosti, naše večnosti.
 
Mnogo toga može čovek da kaže o svom poimanju sebe i ovog šarenog sveta oko sebe. Prepun je impresija, izobilan konstrukcijama, napet svojim akcijama... Ali, realnost je surova, neispitljiva, i nije u vlasti čovekovoj. Zato što: ''Čovek snuje a Bog odlučuje''. Ili, kako je to brutalno rekao jedan: ''Svako ima plan dok ne dobije po nosu''. Život čovekov je ozbiljna pojava i kao takva život je beskompromisan i nepotkupljiv.

Pa tako:
''Tišina je početak mudrosti''
ne opstaje kao naše načelo. Ono koje nam život nameće je drugo načelo, ono koje nam je naš Stvoritelj, Promislitelj i Svedržitelj rekao da je početak mudrosti:
''Strah od Boga je početak mudrosti''.
Sve dok našu zabludu o tišini ne zamenimo sa strahom od Boga, mi živimo u samoobmani. Mi smo tada na stranputici. Mi sledimo neistinu, mi smo na krivom putu, i vodimo svoj život ka pogrešnom kraju. Suprotno tome je Put, Istina i Život koji je Hristos. (Jer, On je rekao ''Ja sam Put, Istina i Život''.) Zato što je On, naš Svemoćni Tvorac, Kome verujemo i Koga volimo, tako rekao, iz tog razloga nam je samo s Njim dobro družiti se i samo Njega slušati i nikoga drugog ne slušati.

Ovo je Suština
nas, našeg sopstva, našeg sveta, sveta u kom živimo, naše sudbine, naše vaskrsle budućnosti, naše večnosti.
Koliko vidim sve mozhe da se ostvari ako si sposoban da ostvarish. Verovatnotja da neshto ostvarish je direktno vezana za tvoje sposobnosti.
Pre svega na inteligenciji i znanju... nema to veze sa Bogom...
 
Koliko vidim sve mozhe da se ostvari ako si sposoban da ostvarish. Verovatnotja da neshto ostvarish je direktno vezana za tvoje sposobnosti.
Pre svega na inteligenciji i znanju... nema to veze sa Bogom...


Неколико цитата из Св. писма на тему вере у своје способности, интелигенцију, знање, рад, муку, зној, богатство и сл.,
и колико то има везе с Богом:

▬ Опет видјех под сунцем да није до брзих трка, ни рат до храбрих, ни хлеб до мудрих, ни богатство до разумних, ни добра воља до вештих, него да све стоји до времена и згоде. Књига проповедникова 9.11.

▬ Знам, Господе, да пут човјечији није у његовој власти, нити је човјеку који ходи у власти да управља корацима својим. Јеремија 10.23.

▬ Ако Господ неће градити дома, узалуд се муче који га граде; ако неће Господ чувати града, узалуд не спава стражар. Псалам 127.1.3.Мој_26:20Исa_2:2Дап_5:38

▬ Узалуд раните, доцкан лијежете, једете хљеб уморни; миломе својему он даје сан. Псалам 127.2.

▬ Тако дакле нити стоји до онога који хоће, ни до онога који трчи, него до Бога који помилује. Римљанима 9.16.

▬ Богатима овога свијета заповиједај да се не преузносе, нити да се уздају у богатство несигурно, него у Бога живога, који нам даје све изобилно на употребу. 1. Тимотеју 6.17.


А ''из дубине векова брује горке речи сетнога пророка Божијег'' (према коментару Св. Аве Јустина):

▬ Овако вели Господ: да је проклет човјек који се узда у човјека и који ставља тијело себи за мишицу, а од Господа отступа срце његово. Јеремија 17.5.
 
Poslednja izmena:
Неколико цитата из Св. писма на тему вере у своје способности, интелигенцију, знање, рад, муку, зној, богатство и сл.,
и колико то има везе с Богом:

▬ Опет видјех под сунцем да није до брзих трка, ни рат до храбрих, ни хлеб до мудрих, ни богатство до разумних, ни добра воља до вештих, него да све стоји до времена и згоде. Књига проповедникова 9.11.

▬ Знам, Господе, да пут човјечији није у његовој власти, нити је човјеку који ходи у власти да управља корацима својим. Јеремија 10.23.

▬ Ако Господ неће градити дома, узалуд се муче који га граде; ако неће Господ чувати града, узалуд не спава стражар. Псалам 127.1.3.Мој_26:20Исa_2:2Дап_5:38

▬ Узалуд раните, доцкан лијежете, једете хљеб уморни; миломе својему он даје сан. Псалам 127.2.

▬ Тако дакле нити стоји до онога који хоће, ни до онога који трчи, него до Бога који помилује. Римљанима 9.16.

▬ Богатима овога свијета заповиједај да се не преузносе, нити да се уздају у богатство несигурно, него у Бога живога, који нам даје све изобилно на употребу. 1. Тимотеју 6.17.


А ''из дубине векова брује горке речи сетнога пророка Божијег'' (према коментару Св. Аве Јустина):

▬ Овако вели Господ: да је проклет човјек који се узда у човјека и који ставља тијело себи за мишицу, а од Господа отступа срце његово. Јеремија 17.5.
Onda se Bog slabo brine o ljudima. To se empirijski da lako dokazati... ako sam ne potegnesh, nishta netje pasti sa neba...
Osim da umresh od gladi, ako ne radish... batali Bibliju, od toga imash hleb samo ako osnujesh religiju, i onda plivash
u lovi na rachun naivnih...
 
Kad mi neko pomene strah od Boga, dobijem nervni napad. :kafa:

Kako ćeš u strahu da čuješ Boga kad je to emocija u kojoj demoni borave?
Kako ćeš Boga čuti ako ti ne ućutiš?
:dontunderstand:

Mislim, možeš da mi cititaš ta god hoćeš, ali iskustveno to samo ne radi.
 
Poslednja izmena:
Mnogo toga može čovek da kaže o svom poimanju sebe i ovog šarenog sveta oko sebe. Prepun je impresija, izobilan konstrukcijama, napet svojim akcijama... Ali, realnost je surova, neispitljiva, i nije u vlasti čovekovoj. Zato što: ''Čovek snuje a Bog odlučuje''. Ili, kako je to brutalno rekao jedan: ''Svako ima plan dok ne dobije po nosu''. Život čovekov je ozbiljna pojava i kao takva život je beskompromisan i nepotkupljiv.

Pa tako:
''Tišina je početak mudrosti''
ne opstaje kao naše načelo. Ono koje nam život nameće je drugo načelo, ono koje nam je naš Stvoritelj, Promislitelj i Svedržitelj rekao da je početak mudrosti:
''Strah od Boga je početak mudrosti''.
Sve dok našu zabludu o tišini ne zamenimo sa strahom od Boga, mi živimo u samoobmani. Mi smo tada na stranputici. Mi sledimo neistinu, mi smo na krivom putu, i vodimo svoj život ka pogrešnom kraju. Suprotno tome je Put, Istina i Život koji je Hristos. (Jer, On je rekao ''Ja sam Put, Istina i Život''.) Zato što je On, naš Svemoćni Tvorac, Kome verujemo i Koga volimo, tako rekao, iz tog razloga nam je samo s Njim dobro družiti se i samo Njega slušati i nikoga drugog ne slušati.

Ovo je Suština
nas, našeg sopstva, našeg sveta, sveta u kom živimo, naše sudbine, naše vaskrsle budućnosti, naše večnosti.
Možda taj tvoj bog. Moj je drugačiji.
 
Kad mi neko pomene strah od Boga, dobijem nervni napad. :kafa:

Kako ćeš u strahu da čuješ Boga kad je to emocija u kojoj demoni borave?
Kako ćeš Boga čuti ako ti ne ućutiš?
:dontunderstand:

Mislim, možeš da mi cititaš ta god hoćeš, ali iskustveno to samo ne radi.
Treba, pre svega govoriti iz iskustva. Ako zhelish neshto suludo da uradish, onda te Bog/shta god sprechi u tome...
u principu, ljubav, eto zhenu mi nashao Bog, u to sam potpouno uveren, onda i dete. Bez toga ne bih mogao
nishta. Kad imash mirnu luku u ljubavi, sve ostalo nije teshko... no da dobijesh lovu od Boga, to teshko :P
 
... no da dobijesh lovu od Boga, to teshko :P
moras pravom bogu za lovu da se molis....ovo je recimo moj bog love, mislim kineski:


Caishen
Screenshot 2023-01-07 154016.png
 
Mnogo toga može čovek da kaže o svom poimanju sebe i ovog šarenog sveta oko sebe. Prepun je impresija, izobilan konstrukcijama, napet svojim akcijama... Ali, realnost je surova, neispitljiva, i nije u vlasti čovekovoj. Zato što: ''Čovek snuje a Bog odlučuje''. Ili, kako je to brutalno rekao jedan: ''Svako ima plan dok ne dobije po nosu''. Život čovekov je ozbiljna pojava i kao takva život je beskompromisan i nepotkupljiv.

Pa tako:
''Tišina je početak mudrosti''
ne opstaje kao naše načelo. Ono koje nam život nameće je drugo načelo, ono koje nam je naš Stvoritelj, Promislitelj i Svedržitelj rekao da je početak mudrosti:
''Strah od Boga je početak mudrosti''.
Sve dok našu zabludu o tišini ne zamenimo sa strahom od Boga, mi živimo u samoobmani. Mi smo tada na stranputici. Mi sledimo neistinu, mi smo na krivom putu, i vodimo svoj život ka pogrešnom kraju. Suprotno tome je Put, Istina i Život koji je Hristos. (Jer, On je rekao ''Ja sam Put, Istina i Život''.) Zato što je On, naš Svemoćni Tvorac, Kome verujemo i Koga volimo, tako rekao, iz tog razloga nam je samo s Njim dobro družiti se i samo Njega slušati i nikoga drugog ne slušati.

Ovo je Suština
nas, našeg sopstva, našeg sveta, sveta u kom živimo, naše sudbine, naše vaskrsle budućnosti, naše večnosti.
Da

Strah od Boga je početak mudrosti''
Nazalost ludi preziru Bozju mudrost... kao sto Bozja rec kaze...

a Mudri je sticu uceci od Boga
proucavajuci Bozju rec

Ludi, dokle ćete ljubiti ludost? I podsmevačima dokle će biti mio podsmeh? I bezumni, dokle će mrzeti na znanje? (Priče 1:22)
Naučite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se. (Priče 8:5)
 
Život, ovaj ovde, dat je čoveku da uči. Tako je to stvaralac života, Bog, zamislio.
Ovaj život ovde dakle je ŠKOLA, učionica. Cilj učenja je da svoju dušu čovek ubeli i tako, što belju, pripremi za večni život.
U školi imamo predavače i udžbenike.
A to su Svetitelji i Sveti spisi.

Evo jednog primera od Sv.Vladike Nikolaja Velimirovića:

Почетак је мудрости страх Господњи. (Приче Солом. 1, 7)
Ако би неко знао број звезда на небу, и имена риба у мору, и збир траве у пољу, и навике зверова у гори, а немао страха од Бога, његово је знање као вода у решету. И пред смрт његово га знање чини већим страшљивцем од пуке незналице.
Ако би неко могао погодити све помисли људске, и прорећи судбе људске, и објавити сваку тајну што земља крије у дубинама својим, а нема страха од Бога, његово је знање као млеко насуто у нечист суд, од кога се све млеко уквари. И на самртном часу његова му мудрост неће светлети ни колико угарак без пламена, него ће му ноћ смртну чинити још тамнијом.
Почетак је мудрости страх Господњи. Ко није правилно почео, како ће правилно дочети? Ко је од почетка пошао кривим путем, мора се вратити назад и ухватити правилан почетак, то јест корачити ногом на прави пут. Ко нема страха од Бога, тај не може имати љубави к Богу. Шта говоримо? Ко нема страха од Бога, тај нема вере у Бога. Највећи подвижници, самомученици, који су се по 40 или 50 година подвизавали дан и ноћ, до смрти су били испуњени страхом од Бога, а они, најбезгрешнији међу смртнима, вапили су на самртном часу: Боже, помилуј ме грешнога!
Страх од Бога је со целокупне побожности. Ако нема те соли, сва наша побожност је бљутава и млитава. Страх од Бога притеже бедра, опасује трбух, отрежњава срце, зауздава ум, бичује самовољу. Где је покајање без страха од Бога? Где смирење? Где уздржање? Где целомудрије? Где стрпљење? Где служба и послушност?
О браћо моја, пољубимо ову реч као свету истину: почетак је мудрости страх Господњи!
О Господе свесилни, укорени страх Твој у срца наша.
Теби слава и хвала вавек.
Амин
 

Back
Top