Stoljetna Kravat-pukovnija osnovana davne 2010.

[Watchman]

Grički top označio je podne, a dvanaest stamenih mladića u ulaštenim čizmama i dugačkim crnim ogrtačima opšivenim zlatovezom, sa sabljama zataknutim u pojase, predvođeni starijim brkom s teškim džeferdarom o ramenu, gordo maršira zagrebačkim Gornjim gradom.

Opaka se jedinica postrojava na Trgu svetog Marka, odakle u dostojanstvenoj koloni, na čelu s generalom na bijelom konju, kreće u ophodnju. A svi, do jednoga, oko vrata vezali jarko crvenu maramu.

- To je preteča suvremene kravate, kakvu i danas nose muškarci u cijelom svijetu – strpljivo objašnjava vodič grupici znatiželjnih talijanskih turista. - Morate znati da Hrvati imaju tisuću i pol godina vojničke tradicije, i da su nadaleko poznati hrvatski junaci bili najpouzdaniji Napoleonovi vojnici. Oni su i izmislili kravatu, otud njen naziv, od “Croata”.

- Fascinantno – pristojno je dobacila gospođa iza vodičevih leđa. - A gdje sad idu?

- U tradicionalnu novogodišnju ophodnju gradom i smjenu straže – spremno odgovara vodič. - To je Počasna satnija tradicionalne Kravat-pukovnije, stare hrvatske povijesne jedinice koja već tisuću godina brani kraljevski grad Zagreb.

Svaki dan, po kiši i suncu, pod tatarskim strijelama i turskom đuladi, Kravat-pukovnija već stoljećima, bez prekida, svakog podneva kreće na smjenu straže. I svake Nove godine, kao danas, polazi u tradicionalnu ophodnju gradom.

- A zna li se možda kad je točno prvi put izvršena smjena straže Kravat-divizije? - upitao neki mladi Talijan, vidno zainteresiran.

- Kravat-pukovnije – pažljivo ga je ispravio vodič. - Dakako da se zna: povijesna Kravat-pukovnija prvi put je krenula u ophodnju 10. srpnja 2010. godine.

- Prije naše ere? - zaprepastio se onaj mladić.

- Zapravo i ne baš – uzvrpoljio se vodič. - Više, khm... lani u srpnju.

- Lani?! - razočarao se Talijan. - Znači da je ovo, čekajte da izračunam... prva stoljetna tradicionalna novogodišnja ophodnja gradom?

- Može se i tako reći – lecnuo se vodič.

- Tisućljetna tradicija smjene straže u srednjovjekovnom Zagrebu održava se dakle tek par mjeseci?

- Šest – uvrijeđeno će vodič. - Ali bez prekida.

Tako izgleda hrvatska tradicija za strance i turiste. Shvatili u Hrvatskoj turističkoj zajednici da nema ozbiljne europske kulture bez tradicionalne smjene straže u metropoli, pa na brzinu sašili odore, uzeli iz Povijesnog muzeja na revers sablje i džeferdare, pa izmislili jednu takvu zgodnu tradiciju da je turisti snimaju. Smiješna je, jasno, ta opsjednutost takozvanim tradicionalnim europskim vrijednostima i pripadnošću zapadnom kulturnom krugu, koju Hrvati shvaćaju tako da se sa sedamsto godina zakašnjenja na silu guraju u srednjovjekovnu kršćansku Europu, tamo gdje su njenim dijelom bili i tamo gdje nisu. Umjesto da se u Europu nekako uguraju sada, kad je većina današnjih Hrvata, ******, još živa.

Smiješno je to, baš kao što je smiješno i ono tradicionalno ljetno ukazanje cara Dioklecijana na splitskom Peristilu, u pratnji mrkih rimskih vojnika s plastičnim štitovima i mačevima, kupljenim Fižulićevim božićnim bonovima u Turbo-limaču.

“Ave populi Aspalatos!”, javlja se tako slavni imperator u bijeloj togi američkim i japanskim turistima svakog srpnja. “Alo, Zrinka, ne mogu sad, obraćam se narodu”, javlja se tako slavni imperator svojoj supruzi na mobitel već evo hiljadu i sedamsto godina, još od Račanova mandata.

- Toliko dugo? - zajebava vodiča na Peristilu neki obijesni mladi Talijan. - U Zagrebu tradicionalna stoljetna smjena straže postoji tek šest mjeseci.

- Šta će Zagreb! - prezirno će otpuhnuti splitski vodič.

Smiješne bi, rekoh, bile te hrvatske instant-tradicije kad ne bi bile znak duboke potrebe da se tegobna i jebena historija nekako uljepša i ušminka, onako kako se redizajnira i suvremena povijest, pa hrvatski generali sve nabacuju zlatovezene ogrtače i srebrne sablje, a oko vrata vezuju crvene kravate.

- Morate znati da Hrvati imaju tisuću i pol godina vojničke tradicije, i da su nadaleko poznati hrvatski junaci bili najpouzdaniji Napoleonovi vojnici – spremno tako znatiželjnim strancima, između dvije tradicionalne smjene straže u kraljevskom gradu Haagu, objašnjava hrvatski vodič.

Pardon, odvjetnik.

http://www.b92.net/info/moj_ugao/index.php?yyyy=2011&mm=01&nav_id=485263


Bednici i falsifikatori istorije.
Ako već žele da prikažu svoje tradicionalne veštine, neka na Jelačića plac izvedu ergelu konja i kolektivno timare.

 

[Mrkalj]

http://forum.krstarica.com/entry.ph...du-falsifikati-Hrvatska-uvela-Praznik-kravate

Još od "demokratskih promjena" u Hrvatskoj je počela da se napuhuje priča o tome kako je kravata dobila ime po Hrvatima. Tačnije, prema hrvatskim plaćenicima koji su u 17. veku ratujući za Habsburge tokom tridesetogdišnjeg rata stigli do Francuske i dvora Luja XIII, a koji su, navodno, nosili, prema jednima, kožne štitove okačene oko vrata, a prema drugima, svilene marame vezane oko vrata. Ustalom, je li uopšte bitno da li su nosili štitove ili svilu?

Kako su se nacionalizam i domoljublje razbuktavali, izvađena iz naftalina, priča o kravati i Hrvatima dobijala je na značaju, motivici, ikonografiji, metaforici, čak je ustanovljena akademija kravate "Academia Cravatica" (osnovana 26. marta 1997. godine), da bi propagandistički kulminirala tek u prvoj deceniji ovog, XXI, veka kada su se desila dva veoma slikovita događaja.

Šta se to desilo?

1) 18. 10. 2003. U Puli je izvedena je umetnička instalacija"Krvata oko Arene"

Više od milijardu ljudi putem svjetskih televizijskih postaja vidjelo je taj dosad najveći projekt ustanove Academia Cravatica. Projekt je izveden u Puli 18. listopada 2003. godine a autor instalacije je prof. Marijan Bušić. Instalacija Kravate oko Arene, najočuvanijeg rimskog amfiteatra na svijetu, simbolički je povezala prošlost i budućnost, antiku i suvremenu civilizaciju.

2) "Danom kravate Sabor proglašava - 18. listopada!" Dan vezivanja kravate oko pulske Arene ulazi u istoriju da bi Hrvatski sabor 2008. proglasio 18. oktobar "Danom krvate" - cilj je morao imati sredstvo.

Obilježen 'Dan kravate' Zagreb, 18.10.2008., 20:02 | I.D.

'Dan kravate u Republici Hrvatskoj' svečano je obilježen na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.



Zagreb proslavio 'Dan kravate' (Foto: Dnevnik.hr)


'Ponosni smo da je Hrvatska domovina kravate, a da je Zagreb njezina svjetska prijestolnica', rekao je Ivan Jarnjak, potpredsjednik Hrvatskoga sabora koji je na posljednjoj sjednici 18. listopada proglasio Danom kravate.

Podsjetio je kako je do 1990. to da je kravata hrvatskog podrijetla gotovo bilo nepoznato čak i među Hrvatima, a danas se za to zna diljem svijeta. Zato su svi događaji vezani uz kravatu koje organizira ustanova 'Academia Cravatica' važni za prepoznatljivost i pozitivnu sliku Hrvatske u svijetu, rekao je.

Dakle, propaganda. A zašto se toliko novca baca na te kravatarije? Odgovoriće nam Marijan Bušić, utemeljitelj i ravnatelj neprofitne ustanove Academia Cravatica.

Marijan Bušić:

– Kravata je jedini hrvatski simbol koji je univerzalno poznat i prepoznatljiv. Istodobno, kravata je i simbol Europe, ali i znak nekih temeljnih ljudskih vrijednosti. Stoga Academia Cravatica predlaže da se 18. listopada svake godine obilježava kao hrvatski i svjetski Dan kravate – ističe Marijan Bušić. Dugo su u Akademiji razmišljali o tome koji datum odrediti kao praznik kravate i zaključili su da je spektakularna instalacija “Kravata oko Arene u Puli”, koja se dogodila 18. listopada 2003., bila znak.


* * *

A sada, na stranu hrvatska propaganda i hrvatsko siromaštvo simbolima - šta je od svega toga istina, a šta mitomanija? Na kraju krajeva, zna li se uopšte koje su od opticajnih teza:

a) kravata je dobila ime po Hrvatima;
b) kravatu su izmislili Hrvati (podatak na engleskoj Wiki);
c) kravata je nastala po uzoru na štit koji su Hrvati plaćenici nosili vezan oko vrata;
d) kravata je nastala po uzoru na svilenu mašnu koju su Hrvati plaćenici nosili vezanu oko vrata?

deo tog mita? Dakle, sve je dobrodošlo i sve su to "činjenice", iako pate od međusobnih protivrečnosti.

Nu da vidimo jeste li išta od ovog tačno - potražićemo citate iz literature:

1.
Istraživači su napomenuli da se reč cravate pojavila u francuskom pre dolaska Hrvaćana. Oni ukazuju da je pojam iskvaren od rabat, što na francuskom znači viseća kragna.

2.
Francuzi ne mare specijalno za kravatu, ali ne daju da im Hrvati uređuju Wikipediju na francuskom:

http://fr.wikipedia.org/wiki/Cravate

Pendant de nombreuses décennies, on a cru que les cravates venaient de Croatie, mais des textes anciens révèlent la présence de cravate vers les premiers temps du règne de Clovis en particulier dans la région germanique de la Westphalie, ou Allemagne de nos jours.

On lit ou entend encore souvent que le mot « cravate » est une transformation du mot « Croate », en référence aux cavaliers mercenaires du même pays employés par Louis XIII au XVIIe siècle. Ceux-ci avaient pour habitude de porter un foulard noué autour du cou. En réalité, on trouve des traces du mot cravate dès le XIVe siècle, et cela aussi bien en France qu'en Italie, notamment dans les écrits d'Eustache-a Deschamps-a.

Prevod na srpski:

Decenijama se se verovalo da su kravate došle iz Hrvatske, ali stariji tekstovi otkrivaju prisustvo kravata u ranim danima vladavine Klodovika, naročito u germanskom regionu Vestfalija, danas Nemačka.

Još uvek možemo čuti ili pročitati da je reč "kravata" transformacija reči "Hrvat", koja se odnosi na konjanike-plaćenike iz iste zemlje unajmljene od Luja XIII u XVII veku. Oni su običavali da nose maramu vezanu oko vrata. U stvarnosti, trag reči kravata postoji još u XIV veku, i to, i u Francuskoj i u Italiji, posebno u delima Eustache Deschamps.

I tako od Hrvata dođosmo do "(E)ustaše"...


3. I, na kraju - šećer:

However there is evidence that the word was in use in France in the 14th century and in Italy in 16th century. In one of his ballads, the French writer Eustache Deschamps (c. 1340-1407), used the phrase "faites restraindre sa cravate" (pull his cravat tighter).

Međutim postoji dokaz da se reč koristila u Francuskoj u 14. veku te u Italiji u 16. veku. U jednoj od svojih balada, francuski pisac Eustache Deschamps (c. 1340-1407), upotrebio je frazu "faites restraindre sa cravate" (jače stegnuti njegovu kravatu).

4. I šlag na torti:

(...) There would be no reason to question this etymology were it not for the fact that the word "cravate" was in use in France in the fourteenth century. At the begining of that century it signified a strip of parchment, and in manuscript of the French ballad writter Eustache Deschamps (appr.. 1340 - appr.1407), dating from the year 1380, the phrase "faites restraindre sa cravate" (pull his cravat tighter) appears; this use of the word can only apply to a neckcloth. At any rate it is significant that the term "cravate" was known in France before the first appearance of Croat troops. Another feature worthy of note is the fact that the Italian engraver Cesare Vecellio (about 1530-1606), who was probably a cousin of the painter Titian, published a book on costumes entitled "Degli abiti antichi e moderni indiversi parte del mondo", Venice 1590, in which he described a species of cravat worn by the Roman legionaries (una specie di cravata chiamata sudarium o mappa).

(...) Ne bi bilo razloga za preispitivanjem ove etimologije (kravata od Hrvat, op. Mrkalj) da nije činjenice da je reč "kravata" bila u upotrebi u Francuskoj u 14. stoleću. Početkom toga veka, predstavljala je traku pergamenta, a u rukopisu francuskog pisca balada Estaša (Eustahija) Dešana (oko 1340-1407), pojavljuje se fraza "faites restraindre sa cravate" (jače stegnuti njegovu kravatu) datirana u 1380. godinu; ova upotreba te reči može se odnositi jedino na maramu za vrat. U svakom slučaju, značajno je da je pojam "kravata" bio poznat u Francuskoj pre prve pojave hrvatskih vojnika. Sledeća pomena vredna značajka jeste činjenica da je italijanski bakropisac Ćezare Većeljo (oko 1530-1606), koji je verovatno bio Ticijanov rođak, objavio knjigu o nošnjama pod naslovom "O odeći drevnoj i savremenoj u pojedinim delovima sveta", Venecija 1590, u kojoj je opisao vrstu kravata kakve su nosili rimski legionari ("una specie di cravata chiamata sudarium o mappa").

Ciba review, Volume 4; CIBA Limited, 1941 - Art, str. 1368

 

[-APATRID-]

Bolesnici kojima do koca ljeka nema, isti su ko vampiri!

 

[Hrvojka]

Pa nije nego bolje da se zove Srbata

Bolesnici kojima do koca ljeka nema, isti su ko vampiri!

Vojvodo Šešelju pa ti si nam na forumu.Daju ti ovi iz Haga da nam se javiš

 

[sunchaya]

Pa nije nego bolje da se zove Srbata


Vojvodo Šešelju pa ti si nam na forumu.Daju ti ovi iz Haga da nam se javiš

Pa i tebi daju ovi ovde da se javiš...
Sele, mo'š ti da otvaraš nove naloge i menjaš nikove, al' džaba...
Oseća se ZLOBA koja zrači iz tvojih postova.
Evo prilažem ti novu sličicu za avatar...

p.s.("pravog" naloga, ne ovog lažnjaka)

 

[DEDA.D]

Чекајте,зар се кравата не зове: OKOLOVRATNOPODBRADNATISUĆLJETNOSVILENAOBUJMICA ,мада треба напоменути да је прављена од свиле,пар хиљада,оли тисућа,година пре него што су
Кинези посадили први дуд,а камоли чули за свилену бубу !?