Sto nas ne ubije to nas ojaca....

Kad se razocaras u nekog prijatelja,pa nastavis druzenje sa njim..To postane povrsno,jako povrsno,nema vise neke cari...Uzasno....Prosto znas sta da ocekujes od te osobe...I postoji neka distanca medju vama...:neutral:

Imam jednog prijatelja,verujem da se u njega necu razocarati...Do sad se pokazala kao pravi prijatelj,koji je uvek tu,kad ostali razocaraju...

Pravo u centar :ok:

Upravo to je posledica "oprastanja"... Kad jednom pukne, vise se ne moze vratiti... Nazalost :cry:
 
Kad se razocaras u nekog prijatelja,pa nastavis druzenje sa njim..To postane povrsno,jako povrsno,nema vise neke cari...Uzasno....Prosto znas sta da ocekujes od te osobe...I postoji neka distanca medju vama...:neutral:

Imam jednog prijatelja,verujem da se u njega necu razocarati...Do sad se pokazala kao pravi prijatelj,koji je uvek tu,kad ostali razocaraju...

važno je imati takvu osobu u životu..... služi kao oslonac u životu.... daje ti neku stabilnost...ja imam najbolju drugaricu koja je do sada bila uvek tu i nikad me nije izneverila....
 
Pa ***,vrlo je tesko reci...U neku ruku ojacava,a u neku ruku te i slabi!! Jaca te,jer te mrznja i zelja za osvetom jos vise goni i samo saznanje da te neko zeli da vidi na dnu propalog budi neopisivi bes i zelju da se nikad ne predas tako da te jaca a slabi te jer imas sve manje poverenja u ljude i gubis osecanja tj. sprecavas samog sebe da ih ispoljis jer se ponovo bojis izdaje!!

:ok: i agree...
 
Kad se razocaras u nekog prijatelja,pa nastavis druzenje sa njim..To postane povrsno,jako povrsno,nema vise neke cari...Uzasno....Prosto znas sta da ocekujes od te osobe...I postoji neka distanca medju vama...:neutral:

Imam jednog prijatelja,verujem da se u njega necu razocarati...Do sad se pokazala kao pravi prijatelj,koji je uvek tu,kad ostali razocaraju...

Bitno je samo da iz svega naučiš nešto...
što prije stradaš, lakše ćeš podnijeti poraz, pažljivije ćeš birati i znaćeš šta možeš da očekuješ...
 
Znate sta jos jako boli? Kad se u nekog razocaras bez posebnog razloga.

Ja sam imala najbolju drugaricu i 4 godine smo bile kao sestre, bukvalno. Onda je, ona odjednom pocela da se menja... Promenila je ponasanje, nacin oblacenja, drustvo, misljenje.... Nista se nije desilo, nismo se posvadjale... Ali sada ne razgovaramo i okrenemo glavu jedna od druge kad god se sretnemo (a idemo u istu skolu)....

Ona me je jako razocarala... I cula sam da prica kako bi sad da se pomiri sa mnom, ali ja necu.... Kao sto rekoh, ne prastam... Povredila me je onda kad nije trebala.
 
Dragi moji...Ovde nije samo tema o razocarenjima.Naravno mozemo i pricati o tome.Nije akcenat ko nas je i kako razocarao...neko sigurno jeste,zivot je takav;)
Zanima me kako se postavljate posle?Da li necija izdaja vas tera samo napred,ojacava vas,,,,ili se povlacite u sebe i plasite da ponovo ne dozivite slicno iskustvo...?
Koliko ste jaki u tom smilsu...?
da li je veliki Nice bio u pravu...?
pricajmo opusteno....iznesite slobodno svoje misljnje i sikustva...ako zelite naravno....

Teen smo bwe sve nas uzdrma i na neki nacin zezne samo sto se svako sa tim nosi na svoj nacin..... a ja pa kad mi je umro naj ortak palakala sam, vristala sam, ludacki se ponasala i posle sam se jednostavno iskljucila i tako citava 3 meseca :(
 
Teen smo bwe sve nas uzdrma i na neki nacin zezne samo sto se svako sa tim nosi na svoj nacin..... a ja pa kad mi je umro naj ortak palakala sam, vristala sam, ludacki se ponasala i posle sam se jednostavno iskljucila i tako citava 3 meseca :(

Pa normalno je da si tako reagovala,to je uzasno tuzno i tesko...

Sta mislite ,kako se oseca neko ko je ostao bez nekog od roditelja?
Jedna moja dobra drugarica..odrasta bez oca,od 7 godine...:(

Zar ne mislite da zivot i tako razocara,potrese,pa moraju dalje ljudi...
Ja ne bih podnela jedino da ostanem bez,ne daj Boze, brata i sestre,nakon svega ostalog nastaviti dalje moras...

jednio tad bih bila razocarana,do kraja....Bez nade za dalje...
 
Pa normalno je da si tako reagovala,to je uzasno tuzno i tesko...

Sta mislite ,kako se oseca neko ko je ostao bez nekog od roditelja?
Jedna moja dobra drugarica..odrasta bez oca,od 7 godine...:(

Zar ne mislite da zivot i tako razocara,potrese,pa moraju dalje ljudi...
Ja ne bih podnela jedino da ostanem bez,ne daj Boze, brata i sestre,nakon svega ostalog nastaviti dalje moras...


jednio tad bih bila razocarana,do kraja....Bez nade za dalje...

....zbog ovog gore primjera mislim da ''sto te ne ubije to te ojaca'' nikako ne pali....ono sto te ne ubije, slomi te, unisti...do te granice da pozelis da te ubilo, jer kad te ubije nakon toga je svejedno, dotuklo te je...a ovako, negdje na sredini...i mozda ojaca u jednom smislu u nekim momentima, al onaj bol se uvijek vraca, i ona praznina ostaje....nakon dugo vremena naviknes se na sve i postane ti svejedno...e to je ono najteze....jesi jaci, ali ona ravnodusnost prema zivotu lagano, neprimjetno te svaki dan podsjeca na prazninu, na bol.....i svaki put kad se ismijes do suza, opet se pojavi to osjecanje, i opet ti stoji neka sjenka na srcu...i mozda je mozes i prekriti i ignorisati, ali znas da ce zauvijek biti tu.................
 
Jedna moja drugarica nikad nije ni upoznala svog oca, poginuo je 2 dana pred njen porodjaj. I nije mi toliko zao nje, vec njene mame... Jednom mom poznaniku je umrla mama pre mesec dana, dechko nema 18 godina.
Molite se da ne dozivite takve stvari u zivotu i pochnite da cenite ono shto imate dok ne bude prekasno. Svi vashi problemi i nisu toliko veliki koliko vam se chini. Josh ste mladi, a posle ce te se kajati shto ste bili toliko ˝depresivci˝ i drama queens...
 

Back
Top