Sto nas ne ubije to nas ojaca....

Ja posle svega mogu da nastavim dalje,ali kad se razocaram u prijatelja...najteza povreda.

Bas danas mi se desilo to,i ne mogu da oprostim,pravim se da je sve OK ...Kraj.

ja svima sve oprostim... i što je najgore, opet bih se vratio tim ljudima iako znam šta su uradili, i da bi to opet uradili... ali ja vjerujem da su ljudi dobri i da u njima još uvijek ima osjećanja :(

najviše na svijetu mrzim kad si sa nekim super prijatelj, i kad se sve završi ponašamo se kao da nikad ništa lijepo u tome nije bilo...
i kad poželim kraj, uvijek nastojim da bude normalan, i da na kraju ipak sve ostane kao lijepo sjećanje...
 
ja svima sve oprostim... i što je najgore, opet bih se vratio tim ljudima iako znam šta su uradili, i da bi to opet uradili... ali ja vjerujem da su ljudi dobri i da u njima još uvijek ima osjećanja :(

najviše na svijetu mrzim kad si sa nekim super prijatelj, i kad se sve završi ponašamo se kao da nikad ništa lijepo u tome nije bilo...
i kad poželim kraj, uvijek nastojim da bude normalan, i da na kraju ipak sve ostane kao lijepo sjećanje...

svaka cast. oprostiti je veliko delo,ja to ponekad nisam u stanju da ucinim...
 
Zavisi sta me je povredilo...... Rekla bih da sam prilicno jaka, i ne dam se slomiti bas lako... Najlakse mi je da odem i isplacem se (ali ne daj Boze da me neko vidi kako placem) i zavrsim sa tim.

I nikad ne prastam, ali se ne svetim. Samo pamtim.

I da, vreme NE leci nista. Znam iz iskustva.
 
"nije gubitnik onaj ko padne,vec onaj sto ostane da lezi"
jako pametno recheno........
ja svima sve oprostim... i što je najgore, opet bih se vratio tim ljudima iako znam šta su uradili, i da bi to opet uradili... ali ja vjerujem da su ljudi dobri i da u njima još uvijek ima osjećanja
Uzas,uwek mi se desi owo,ali nekad se to i isplati,jer se ispostawi da sam u prawu sto sam im oprostila..............
Vreme baca talog prasine na ranu.
I jaci mlaz vode ih skine i opet ogoli ranu.

:klap::klap::klap::klap::klap::klap::klap::klap: :klap:

Ostala sam bez rechi...............!!!!!!!!!!!!!!!!!!!:ok::ok::ok::ok::ok::ok::ok:
PS.Taj na koga sam mislila,dowoljno je samo da cim ili pozowe i slichno i jedan weeeliki mlaz se sruchi na mene.........................
 
Što se tiče toga da vreme leči sve, zaista ne znam šta bih vam rekla... nisam baš sigurna u to. U nekim slučajevima vreme zaista može da izleči razočarenje, npr. ja kada se posvađam sa drugaricom dosta se razočaram u nju, jedno vreme ne govorimo, ali vremenom ( iz čiste navike ) počnemo polako da progovaramo jedna sa drugom, i na kraju kažemo:" Glupo je svađati se, mir- mir- mir niko nije kriv" i vreme je sve izlečilo:mrgreen:
Ali što se tiče krupnijih razočarenja, mislim da njih ništa ne može da izleči...
 
Što se tiče toga da vreme leči sve, zaista ne znam šta bih vam rekla... nisam baš sigurna u to. U nekim slučajevima vreme zaista može da izleči razočarenje, npr. ja kada se posvađam sa drugaricom dosta se razočaram u nju, jedno vreme ne govorimo, ali vremenom ( iz čiste navike ) počnemo polako da progovaramo jedna sa drugom, i na kraju kažemo:" Glupo je svađati se, mir- mir- mir niko nije kriv" i vreme je sve izlečilo:mrgreen:
Ali što se tiče krupnijih razočarenja, mislim da njih ništa ne može da izleči...

mislim da si donekle u pravu... ali krupnija razočarenja ipak mogu da se izleče, a smatram daje najbolji lek za to razgovor.... naravno da će još da peče ali će tebi bar biti lakše i što ja volim da kažem isteraćeš stvari na čistinu....
 
pa vise puta su me razocarali...... jednom me je jedna drugarica, koja je godinu dana starija od mene, otkacila zato sto sam kao mladja od nje i ja kao nisam zrela.... a otkacila me je zato sto je pocela da se sruzi sa starijima, a oni su se druzili sa njom zato sto je imala praznu gajbu..... treba da vidite da li se sada druze sa njom..... ja joj se vise i ne javljam, ali mi je bilo mnogo tesko u pocetku, jer se niko nije druzio sa mnom zbog nje....


eee, a sad se trenutno oporavljam od jednog decka koji me je onako zesce povredio, al prebolecu ga vremenom, zivot ide dalje.......
 
ja svima sve oprostim... i što je najgore, opet bih se vratio tim ljudima iako znam šta su uradili, i da bi to opet uradili... ali ja vjerujem da su ljudi dobri i da u njima još uvijek ima osjećanja :(

najviše na svijetu mrzim kad si sa nekim super prijatelj, i kad se sve završi ponašamo se kao da nikad ništa lijepo u tome nije bilo...
i kad poželim kraj, uvijek nastojim da bude normalan, i da na kraju ipak sve ostane kao lijepo sjećanje...

e i ja sam takva, mogla bi da oprostim, iako znam da bi me opet povredili
 
ja svima sve oprostim... i što je najgore, opet bih se vratio tim ljudima iako znam šta su uradili, i da bi to opet uradili... ali ja vjerujem da su ljudi dobri i da u njima još uvijek ima osjećanja :(

najviše na svijetu mrzim kad si sa nekim super prijatelj, i kad se sve završi ponašamo se kao da nikad ništa lijepo u tome nije bilo...
i kad poželim kraj, uvijek nastojim da bude normalan, i da na kraju ipak sve ostane kao lijepo sjećanje...

Vidis,ja sam nekada bila ista kao ti.Bila sam u stanju svima sve da oprostim i predjem preko svega.Verovala sam da samo veliki prastaju.Medjutim,kako su mi se desile bas neke lose stvari u zivotu,i kako sam uporedo sa tim losim desavanjima ostala sama....Shvatila sam da treba prastati samo onda kada imas kome da oprostis.Znaci,vredi oprostiti onom ko ce to znati da ceni.I ko ce sutra,kada opet prema njemu budes bio covek,umeti da se okrene i pogleda iza sebe,seti se tvog oprostaja i bude ti zahvalan zato sto si ispao velik prema njemu.Nazalost,takvih ljudi je danas malo.Kada oprostis,gledacete kao budalu i naivcinu koju ce moci da iskoriscava.
E sad....ljudi su ipak samo ljudi....Jos danasnje vreme je nekako cudno i naopako,pa sve ono lepo i vredno vrlo brzo pada u zaborav....to ti je ono:za nekoga si bio u stanju da zrtvujes zivot,a onda ga jednog dana pogledas popreko i postanete neprijatelji.
Zato ja malo kome verujem....i cesto mislim kako nemam tu srecu da imam pravog i 'dozivotnog'prijatelja....A onda kada se setim nekih losih dogadjaja....pomislim da sam bas srecna zbog toga.....
Tome su mene naucila razocarenja.....
 
Zasto??:eek: Zasto oprostiti? Neko ko vas je tako duboko povredio, da vi ZNATE da bi mogao opet, pokazao je samo nepostovanje prema vasoj licnosti. Meni je to licno ponizavanje.


zasto???? mislis da se ja ne pitam zasto....... da znam odgovor, rado bih ti ga rekla, ali nazalost ne znam.... mozda isuvise volim te osobe, koje ne zasluzuju ni gram moje ljubavi, ali sta cu tako je........
 
Vidis,ja sam nekada bila ista kao ti.Bila sam u stanju svima sve da oprostim i predjem preko svega.Verovala sam da samo veliki prastaju.Medjutim,kako su mi se desile bas neke lose stvari u zivotu,i kako sam uporedo sa tim losim desavanjima ostala sama....Shvatila sam da treba prastati samo onda kada imas kome da oprostis.Znaci,vredi oprostiti onom ko ce to znati da ceni.I ko ce sutra,kada opet prema njemu budes bio covek,umeti da se okrene i pogleda iza sebe,seti se tvog oprostaja i bude ti zahvalan zato sto si ispao velik prema njemu.Nazalost,takvih ljudi je danas malo.Kada oprostis,gledacete kao budalu i naivcinu koju ce moci da iskoriscava.
E sad....ljudi su ipak samo ljudi....Jos danasnje vreme je nekako cudno i naopako,pa sve ono lepo i vredno vrlo brzo pada u zaborav....to ti je ono:za nekoga si bio u stanju da zrtvujes zivot,a onda ga jednog dana pogledas popreko i postanete neprijatelji.
Zato ja malo kome verujem....i cesto mislim kako nemam tu srecu da imam pravog i 'dozivotnog'prijatelja....A onda kada se setim nekih losih dogadjaja....pomislim da sam bas srecna zbog toga.....
Tome su mene naucila razocarenja.....

vidim da sam mnogo citiran :mrgreen:
Ja nemam prijatelja, nemam djevojku, nemam kome da vjerujem... mnogi ljudi kojima sam toliko vjerovao izdali su me... oprostim svima, lakše mi je tako da prihvatim realnost da ljudi nisu dobri koliko ja mislim, da svako prvo gleda sebe pa druge... opraštam da ne bih u sebi nosio tu gorčinu i gadni osjećaj... lakše mi je oprostiti, kao da stavim tačku na to sve... knjiga se zatvara i ostavlja da na njoj se hvata prašina...
 
Kad se razocaras u nekog prijatelja,pa nastavis druzenje sa njim..To postane povrsno,jako povrsno,nema vise neke cari...Uzasno....Prosto znas sta da ocekujes od te osobe...I postoji neka distanca medju vama...:neutral:

Imam jednog prijatelja,verujem da se u njega necu razocarati...Do sad se pokazala kao pravi prijatelj,koji je uvek tu,kad ostali razocaraju...
 

Back
Top