Što mislite da li je ovo bio Božji odgovor?

[D U K Lj A N I N]

Dva članka iz lista Pobjeda, oba u broju od 7. januara 2011.


​

Društvo - Petak, 07. januar 2011. godine

Amfilohije ložio badnjake i kleo

PODGORICA - Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve Amfilohije (Radović) juče je, umjesto riječi pomirenja, prokleo sve koji hoće da sruše limenu crkvu na Rumiji.
- Ko srušio taj hram, Bog ga srušio, i njega i njegovo potomstvo, časni krst mu sudio - rekao je Amfilohije pred vjernicima koji su se okupili ispred hrama Svetog Jovana-Vladimira u Baru.
Slične riječi izgovorio je i u Podgorici, na loženju badnjaka ispred Hrama Hristovog vaskrsenja.
- Samo pasja i lažna vjera može reći da treba rušiti crkvu na Rumiji. Šta je drugo, nego pasja i nikakva vjera kada se iz usta nekoga ko kaže da je hrišćanin i pritom mitrolpolit čuje da treba srušiti crkvu Svete Trojice na Rumiji. Samo pasja i lažna vjera može tako govoriti pored ćivota Svetoga Petra Cetinjskog – kazao je Amfilohije.
On je kazao nema ništa protiv da svi grade svoje hramove.
Braća muslimani grade džamije u Baru. I neka! Sagrađeno je na desetine džamija po Šasu i po ovim prostorima, bez ikakvih dozvola – rekao je Amfilohije.

I.Kv. J.Lj.M.

Društvo - Petak, 07. januar 2011. godine

A na isti dan kad je kleo, Bog mu je ovako vratio:

Crna Hronika - Petak, 07. januar 2011. godine

Skit Cetinjskog manastira umalo izgorio u požaru

CETINJE – Velika materijalna šteta pričinjena je na skitu Cetinjskog manastira, koji se nalazi iznad hrama, kada je na objektu izbio požar.
Kako je Pobjedi rekao komandir Vatrogasne jedinice Cetinje Peđa Moštrokol, vatrogasci su oko 18.30 sati dobili dojavu o požaru i brzo stigli na intervenciju, ali je gašenje vatre bilo otežano zbog nepristupačnog terena.
- Do kuće nema puta tako da su vatrogasci morali da crijevo iznose čak 250 metara kako bi mlaz za gašenje dospio do vatre. U intervenciji je bilo angažovano 27 ljudi – kazao je Moštrokol.
Prema prvim pretpostavkama, uzrok požara su neispravne elektoinstalacije.

J. Đ.

Crna Hronika - Petak, 07. januar 2011. godine

 

[D U K Lj A N I N]

Vujanović: Amfilohijev neprimjereni izlet u politiku

 

[D U K Lj A N I N]

Prozor u svije(s)t

Kletva mržnje


Mitropolit crnogorsko-primorski SPC je na Badnji dan prokleo sve one koji su za rušenje nelegalno podignute crkve na Rumiji. Time je zapravo prokleo civilizacijske i pravne osnove crnogorske države, što i nije iznenađenje, jer se zna koliko je uvažava i voli. Prokleo je i evropske demokratske temelje i pokazao koliko mu je stalo do njih. „Ko srušio taj hram, Bog ga srušio i njega i njegovo potomstvo i časni krst mu sudio“ – riječi su za koje bi mogao i krivično odgovarati. Kao i za javno prozivanje predsjednika Demokratskog saveza Albanaca u Crnoj Gori (u principu bilo kojeg građanina), da kao „musliman, neprestano podstiče bezumne ljude da urade isto ono što su uradili Turci osvajači kada su osvojili Bar i kada su srušili časni krst na Rumiji“. „Bezumni“ su, dakle, oni kojima je sveta dužnost da reaguju na hajdučiju „umnih“. Ovdje nije kraj pomiješanih lončića. U Podgorici je rekavši da „ima i pasje vjere, jer šta je dobro kad čovjek, hrišćanin i mitropolit, kaže da treba srušiti crkvu Svete trojice na Rumiji“, grubo povrijedio nacionalna i vjerska osjećanja Crnogoraca i njihovu Crnogorsku pravoslavnu crkvu koja je istorijski jedan od simbola crnogorske nacije i crnogorske države.

Pravna država bi morala na sve ovo reagovati ako je ima. Riječ je o raspirivanju nacionalne i vjerske netolerancije, mržnje i podjela u građanskoj državi Crnoj Gori, kao i pozivanju na nepoštovanje i zaobilaženje pravnog sistema i zakonitih odluka legalno i legitimno izabranih organa vlasti utemeljnih u najvišim ustavnim i drugim službenim državnim dokumentima. Tužilački i sudski organi moraju reagovati i zbog vrhunskog pravnog principa o jednakosti svih građana pred zakonom. Običnog čovjeka zbog ovih i sličnih izjava sankcije ne bi mimoišle. Riječi mitropolita Amfilohija, zbog njegovog višedecenijskog vjerskog pozicioniranja i sistemskog etabliranja, mogu da izazovu i već izazivaju mnogostruku štetu kada su u pitanju međunacionalni i međuvjerski odnosi, a vrlo su lako sredstvo za ideološku i klerikalnu manipulaciju i indoktrinaciju i jačanje ksenofobije. Država je ćutala decenijama dok je mitropolit Amfilohije vrijeđao i nipodaštavao Crnogorce i komuniste, sve građane Crne Gore koji se izjašnjavaju kao pripadnici crnogorskog naroda i poštovaoci antifašističkog partizanskog narodno-oslobodilačkog pokreta u okviru kojeg su crnogorski komunisti nesumnjivo imali vodeću ulogu. Tako se ponašao od prvog dana. Ćutala je crnogorska država a ćuti i danas na raznovrsne nelegalne i nezakonite poslovne i profiterske biznise Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori za koje ne plaća porez, koji se, iako dobro znani, tek sada otkrivaju u javnosti. Kao što vidimo, ne dešava se ništa novo, ni u oblasti političke ni krupne („sitne“, kako kaže mitropolit Amfilohije) privredne djelatnosti SPC.

Šta mislite, da je neko iz Crnogorske pravoslavne ili Katoličke crkve ili Islamske zajednice, u trenutku kada se „instalirala“ metalna crkve na Rumiji, prokleo taj nelegalni čin? Iako bi apsolutno, kao i Amfilohijev postupak, bio za osudu, jedan takav odnos bi imao čak i nekog rezona: proklela bi se jedna nezakonska, divlja gradnja, učinjena uz pomoć vojnih snaga koje su tada otvoreno bile protiv crnogorske države, što je rezultiralo ozbiljnom prijetnjom za građanski mir i red i narušavanjem viševjekovnog međunacionalnog i međuvjerskog sklada u ne malom dijelu Crne Gore. Kako bi se tada osjećao mitropolit Amfilohije? U ljudskom smislu. Da li je zaboravio Imanuela Kanta i Marka Miljanova: ne učini drugome ono što ne bi da se učini tebi. Da ga je neko prokleo zbog Rumije i nedogovora sa ljudima, državom i društvom u kojem živi, sa zajednicom kojoj pripada, sa velikodostojnicima drugih vjera i crkava sa kojima mora dijeliti sve Božje poruke ako misli da budu na dobrobit svih ljudi i naroda i koji, za razliku od njega, ne žele da zloupotrebljavaju vjeru i svoj položaj. Nije proklet iako nije radio svoj posao kako valja i treba (kao vođa jedne od vjerskih zajednica u Crnoj Gori bez obzira kako je u njoj došla i kako se i dan-danas prema njoj ponaša), a on proklinje sve one koji svoj posao hoće da rade onako kako im Ustav, zakon, savjest, interkulturalni dijalog i vijekovi istorije Crne Gore nalažu. Kletva mitropolita Amfilohijeva je akt mržnje prema Crnoj Gori. Da osjeća ljubav ne bi mogao prokleti njeno potomstvo i budućnost. Oprostio bi joj ono što je po njemu za kritiku, a njegovi argumenti bi se saslušali s pažnjom. Jer, nema dijaloga tamo gdje se baca kletva na Druge. Upućena ka „svojoj“ zemlji, ovakva kletva najviše govori o onome ko je izgovara.

Dr Goran Sekulović

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-01-10&id=198549

 

[D U K Lj A N I N]

Strategija opsjena

 

[Hrastovnik]

A sto vam smeta crkvica na Rumiji? Eto vam svacijih bogomolja po gradovima, varosima i selima, i zasto vam skoro nevidljiva crkvica na vrhu planine smeta? Zar zato sto moze da podsjeca na Srbstvo?
Jadan li je onaj ko se Amfilohijeve kletve boji, jer Amfilohije i ples u hramu preko Casnog krsta cini i Casni krst gazi, a na Casni krst se poziva pri kletvi: http://forum.krstarica.com/showthread.php/410021-Becki-valcer-u-crkvi?p=16390934

 

[D U K Lj A N I N]

Vjera, profit i politika

Marić i Mitrić za kriviči progon Amfilohija

 

[D U K Lj A N I N]

Kletva

Piše: Balša Brković

Opet se Amfilohije oglasio kletvama. Njegove hit-kletve trebalo bi snimiti, narezati klasičnu vinilsku ploču (iz poštovanja prema konzervativizmu njegove matične produkcijske kuće), i prodavati kao izdanje novih Zvezda Granda: “Najlepše kletve mitropolita Amfilohija”. Strana A: “Sve im se srušilo”, “Zakovani za most”, “Prokletnici”, “Kletva jedna mala...”, a za stranu B ostaviti klasiku: “Kletvom do Raja”, “Proklela si me kao zadnju cigaretu”, “Proklelo se dvoje mladih”, “Kuni lepi grome moj” i slično.

To bi bilo sjajno – zamislite kad mitropolit zapjeva iz sveg mozga: “Kunem danju, kunem noću, kunem brale, kog god hoću”. Pa ko ne bi kupio takav disk. Tako da više o značajnim datumima ne biste morali da čekate TV izvještaje da čujete kako mitropolit kune. Kad ste god raspoloženi, kad vam je potrebna duhovna podrška, neophodni spiritualni impuls, samo stavite ploču – i poteče taj jezik ljubavi...

Sa javne scene su otišli Milo i Sveto. Još da ode Amfilofije, i, mogli bismo da kažemo da su otišli svi ključni akteri paklenih devedesetih u Crnoj Gori.
Naravno, to sa Amfilohijem ići će teže. Crkva je, u principu, još konzervativnija i netransparentnija organizacija od bilo koje partije, a tamo, u Crkvi, je li, sigurno se neće desiti da neko strada zbog građevinskih ili poslovnih mućki. Tamo se za to dobijaju poeni, i bolje mjesto u “Raju”, poznatom nebeskom hotelu sa devet zvjezdica.

Za Crnu Goru bi Amfilohijev odlazak bio jednako ljekovit kao što bi mogao biti i odlazak, ovdašnjim intelektualcima (lelekačkog usmjerenja) omiljenog predstavnika “crnogorske muške ljepote”.
Tupi ljudi ispadaju najgluplji kada hoće da budu duhoviti – tako i Amfilohije. Njegove “provale” - poput ove sa “čirgilicom” ne samo da nisu originalne, već su lišene čak i bilo kakve forme šarma. Ili, cinizam njegove konstrukcije o “jeziku ljubavi”. Jednako kao što se “jezikom ljubavi” koristio kada je davao skandalozne fašisoidne izjave o Paradi ponosa u Beogradu, ili njegove ranije izjave o Crnogorcima, zakivanju za most, “nakotu”, riječi na Đinđićevoj sahrani, “kopiladi”, “logorskim vatrama”...

U normalnoj zemlji, i pola od ovoga bilo bi dovoljno da se stvar nazove pravim imenom: fašizam i mrak. Uzgred, zanimljiv detalj naći će čitalac “Piščevih zapisa” Dobrice Ćosića. Dakle, zamislite koji je sve to mrak, kad i Ćosić, na jednom mjestu, govoreći o Amfilohiju i jednom od njegovih prvih saradnika, koristi formulaciju da su to “mračnjaci i pokvarenjaci”. Ono što je jasno i vidljivo čak i najvažnijem ideologu srpstva – u Crnoj Gori ne smije da kaže niko. Ovdje se vodeći političari i dalje utrkuju za mitropolitove simpatije. Ostao im, valjda, refleks iz ranih devedesetih.

No, kako vidim, ovih dana odasvud se napada mitropolit SPC u Crnoj Gori. Zasluženo, nema sumnje, ali – u suštini krajnje neprincipijelno: sada ga napadaju neki ljudi i neki mediji, koji su ga do juče doživljavali kao moralnu vertikalu svoje epske svijesti. Čim se uđe u zonu horskog pjevanja, meni tu nije mjesto. Tako da ćemo zgražavanje ostaviti čitalačkom osjećaju potrebe i mjere. Uostalom, pitanje “crkve” na Rumiji nije pitanje za identitetske eksperte opšte prakse – to je prije svega pitanje pravne države. Po zakonu, “crkvi” tamo nije mjesto. To što ona i dalje stoji tamo, znači da u Crnoj Gori postoje oni kojima može biti da ne poštuju zakon.

Ipak, meni je u svemu zanimljiv jedan unekoliko bizaran, ali vrlo govorljiv momenat.
Sjećate se Vjerice Radete? Gospođa iz Srbije koja je sa skupštinske govornice, između setova maštovitih kletvi, vrlo ozbiljno objašnjavala da stručnjaci nisu saglasni koliko je dejstvo kletvi na potomstvo prokletog: da li doseže do sedmog ili pak jedanaestog naraštaja...
Vidim, neki dan u novinama, poznati pjevač tvrdi da ga je ugledni intelektualac i funkcioner – kleo i proklinjao.

Dominacija diskursa kletve u jednom društvu je opak simptom. Tamo gdje je kletva način komunikacije rečeno je zbogom svim mogućim formama razuma i razboritosti. To je bolesno društvo. Zato je mitropolit, kao i gospođa Radeta, najpametniji kad ćuti.
Opet, živimo vrijeme spektakla. Možda se uskoro neki operater mobilne telefonije sjeti da pusti novi paket, nazvan “Amfilohije Plus”. Možete gotovo besplatno da proklinjete koga hoćete, za 0,0001 euro-centa po jednoj kletvi. Dok vam se sa displeja smiješi Amfilohije. A ako smislite neku posebno maštovitu kletvu, dobijete glavnu nagradu: zlatni kipić mitropolita. Oskar za kletve.

 

[D U K Lj A N I N]

Amfilohijeva vradžbina

Piše: Stevo Vučinić


Kletva preosvećenog Amfilohija koju je izrekao na badnje veče „Ko srušio crkvu na Rumiji, Bog ga srušio i svo njegovo potomstvo uništio i časni krst mu sudio...“ najobičnija je vradžbina. Zbog prostora ovom prilikom ću isključivo tumačiti smisao kletve i crkvenost njenog autora.
Krajem prošloga vijeka preosvećeni je lično predvodio Srpsku pravoslavnu crkvu u vremenu strahota i užasa u kojem se za vjeki vjekova osramotila, pa me ne čudi kletva koju je izrekao. Inače, samo sa dubrovačkog ratišta, dvjesta mrtvih crnogorskih glava krvlju je ispisalo tužbu protiv njega i njegove crkve koja ih je nahuškala u onovremeni rat protiv Hrvatske. Ali me čudi kako može jedan filozof i teolog poput njega da ne razlikuje biće od predmeta. Ne može krst da sudi zato što je predmet i kao takav nije u posjedu osobinama sudije kao bića. Sem ukoliko preosvećeni ne vjeruje u koegzistenciju bića u predmetu što je svojstveno samo vračevima. Oni vjeruju da se u ćepanicama, ponjavama i naročito ženskim čarapama, opredmećuje onostrana sila, u narodu poznata kao mađija. No, ne samo u pitanju krsta već i Boga oca kojemu atribuira osobine osvetnika, ubice nerođenog života i svega živoga on dovodi u sumnju sopstvenu pravoslavnost.

Sljedstveno tome u pitanje dovodi i sopstveni episkopat, crkvenost i pravoslavnost crkve čiji je vrhovni pontifeks. Jer su svi vjerujući hrišćani zakletvom obavezani prema svojoj vjeri koju ispovijedaju da ostanu u jedinstvu sa svetim apostolima, ocima i jevanđeljem. U ovom slučaju, citiranom kletvom preosvećeni svo troje poriče. Očito su se i on a čini mi se i cijela njegova crkva od njih podavno odvojili.
Ovu vrstu naročito teške kletve, u predhrišćansko vrijeme, izricali su vrhovni plemenski vračevi. Međutim, samo u prilikama kada bi neprijateljska prijetnja dovodila u pitanje biološki opstanak plemena ili cijelog naroda. Njome se prizivaju sile zla da unište ne samo neprijatelja, već i da mu zatru svaki trag. Upravo u ovom slučaju, preosvećeni Amfilohije, poput vrhovnog plemenskog vrača, kaže se, bača kletvu i na nerođeno potomstvo onih koje kune. Tako očituje sebe u moralnom i ljudskom smislu kao otjelovljenje najmračnijih karakteristika ljudskog roda i organizacije koja sebe naziva svetosavskom crkvom. Između ostalog, on afirmiše vradžbine koje ne samo prost narod nego i vjernike čini strašljivim i poslušnim. Istovremeno negira razum, naučno utemeljenu interpretaciju prirode i istinu pravoslavlja. Zato što se koristi sredstvima neprimjerenim jednom episkopu u organizaciji u kojoj vrši visoku pontifikalnu i disciplinarnu funkciju, njegovu crkvu to čini organizacijom opasnih namjera. Dok pontifikalna harizma koju posjeduje, način na koji je koristi i oholost s kojom nastupa uvjeren u sopstvenu neupitnu arbitražu u pitanjima vjere i morala njega samoga čini opasnim po red, poredak i ljudski rod u ovoj zemlji.

U Jovanovu jevanđelju piše: “Veće ljubavi od ove nema, da ko život svoj položi za prijatelje svoje”. Međutim, akti i uvjerenje preosvećenog Amfilohija su mu potpuno oprečni. Umjesto da svoj život založi za ljude, on na njih priziva zlo. Neistomišljenike bjelodano kune, a pastvi nemušto prijeti anatemom kao crkvenom kaznom koju protivpravoslavno tumači. Jer ju, takođe nemušto, jednači sa prokletstvom, iako ona to nije, prijeteći njome kao mačem kojeg drži iznad njihovih glava uplašenih od njegovih nadnaravnih moći koje ne posjeduje nijedan svještenik ili episkop, pa ni on. Prosto, anatemom se neko odsijeca od crkve Hristove i uznosi Bogu na visinu na konačni sud. A on je ljubav, dobrota i pravda. Zato se vjerujući i pravedni nemaju razloga bojati ni njegove kletve ni anateme.

 

[radosch]

....kazu da crkveno lice ne bi smelo da se mesa javno u politiku do te mere.....bilo je dosta kritika u vezi ovoga i nekih drugih stvari .....

 

[D U K Lj A N I N]

Quo Vadis TV


Piše Mihailo Radojičić: Kunemo po kuća


Zemlja u kojoj se od crkve očekuje da širi optimizam je zemlja ubogih. Tamo, u susjedstvu, od tog „optimizma“ su napravili TV emisiju s popom u centru pažnje, a satelit je doturio do nas. Čudi me da koriste satelit, zar velikosrbima nije bog repetitor. Iz tog regiona u CG stižu vjera, popovi i kletve. A pop koji proklinje vjernike obični je zvekan a ne pastir. U Gorskom vijencu 34 lica djelaju u dramskoj radnji. Posljednje lice sa spiska je Baba iz Bara. U kratkim crtama i efektnim dijalozima Njegoš je od nje napravio lik i karakter. Baba oće da pomuti Crnogorce. Prethodnica u dramskoj radnji joj je Pop Mićo. Prvo lice države Vladika Rade, kroz glavni lik Vladike Danila, stavlja svog činovnika popa (Mića) u „magareću klupu“. Ne zna ništa. Uz to, crkva nije bila odvojena od države no su bili jedno u istom. Pop Mićo, iako tumači božju promisao, ne može da provali babu-vješticu... Pa Njegoš kroz lik Kneza Janka veli: „Čudna popa, jadi ga ne bili, u svijet ga ovakvoga nema“. Isti lik je isljeđuje: „Kazuj, baba, jesi li vještica!“ Kad pritisne vlast nema se kuđ... „Jesam, kneže, nije fajde kriti“. Nema javnog tužioca, zaštićenog svjedoka, procesuiranja i zanovijetanja. Krivica je utvrđena. Priznanje implicira presudu. Ona je konačna i izvršna. Narod oće babu pod gomilu. Ali glavari ka glavari, skapulaju korumpiranu babu pošto je priznala kako se ona i njene druge promeću u vještice: „Zla mrznome činit ne možemo; / ako nam je mio ali svojta, / trag po tragu njegov iskopamo.“/... Eto ga Risto. I pop, i baba, i Bar ujedno. Sveta trojica. I Rumija je tu sa svojim željezom. Vještice se kupe na mjedeno (gvozdeno) guvno da zlo čine.

Piščeva najvažnija poduka je da „zla mrznome činit ne možemo“. Kako Risto u vlasti ima i milih i svojte, boje se. Tako kletva biva jača od Ustava, Risto od države a ministri ka Pop Mićo. Kao da im je neko natovario švajs aparat i boce propan-butan i kisika na leđa pa ne znaju šta će s tim. Ko je vario taj i razvaruje. Platite, da se skalamerija razvari. Željezne ostatke vratite ožalošćenoj porodici i razdužili ste se s grijehom. Miran Bar, a za Bačku vas zabole. Tu počinje velji jazuk i drama. Lokalni problem postaje državni. Država hoće da se oslobodi mangupa u svojim redovima, a mangupiranje s Ristom se nastavlja dok „na tron sjedi nepravo uzeti“. Onda stisni s bagerom pred kuću siromaha da mu je srušiš, a moćnom si dao planinu da je nagrdi. To se ne dešava bez korupcije. „Crkva“ na Rumiji je pokretna imovina. Bog nije vlasnik Jugopetrola ni Europetrola-Gojčaj, pa nema kerozina, niti vozi helikopter, da je tu poperi. Državna imovina je ugrožena, a država nudi tendere i tandara-mandara rješenja. Ponudite helikopter!

Na scenu stupa državni javni servis da uredbu vidi kako stoji, da se vuci ne prejedu... da ovčica koja ne zanese... I Javni servis zanese sa onima koji siluju CG. Tri dana reklamiraju „Repliku“, ne toliko obavijesti radi, koliko da pripreme SPC da odbrani kletvenika. Tako Džoma, uvozni pop, izvozi kletvu u javnost za svakodnevnu upotrebu. Čini je sekularnom i poziva se na Sv. Petra. Ne zna, siroma Velikosrba, da se radi o literaturi, književno-epistolarnim poslanicama narodu. Andrić kaže da od apostola Pavla niko nije nadmašio poslanice Sv. Petra Cetinjskog. Kletva u G. Vijencu“ (Serdar Vukota) takođe je literarna umjetnost.

Šekspir vrvi od proklinjanja na sceni, ali kletve ne sije po Londonu. Kod pametnih to je literarni žanr, a kod avetnih sredstvo za zatucanje naroda. Džomin mitropolit odavno obija po CG i u kam zatuca. Za očekivati je da SPC otvori svoj javni servis pod firmom: „Kunemo po kuća“! Nađeš žrtvu, platiš kletvu, a oni šibnu SMS ... „Trag se grdni njihov iskopao kao što je šarenim konjima“... misli se na servis.

U multikonfesionalnoj „Replici“ nema Crnogoraca i Hrvata. Prvi jesu prisutni ali riječ im ne daju. Drugi su opravdano izostali. Ko da pristane na tu nepodnošljivu lakoću nepoštovanja. Bošnjak iz Bara je, vjerujem, zaključio da nema „tije para“ koje će ga opet uvesti u ovakve replike. I gosti studenti ekstremno probrani. NVO „Mladi za Kosmet“. Kakve veze imaju oni sa Rumijom ako ne da osnaže kletvu. Velikosrbi su tu, i voditelj je tu, i gost iznenađenja, Joca nazvan „mali mrav“ sa Cetinja. Svi na istoj liniji. Mali mrav ekstremno ponosan na prijateljstvo s velikim ratnim zlikovcem. Voditelj na to, ni „se“ ni „bre“. Tako voditelj ispade „domaćin iznenađenja“, a gost kolateralna šteta. Radio Bisernica na TV.

Navuku narod na gatke i na trave, a onda ga zaliju čajem od kletve na gladan stomak, da bolje proklinje. I ja sam se navuka. Već kunem. To je ta škola. Onaj koji nam je od tuđeg đerdana napravio bisernicu je odgovoran. Izvještavo je od Vučurovića, a doveo kadar od Karadžića. Tako je „radio škola“ progledala na televiziji. Ta škola vodi Repliku i dovodi goste. A Džoma pripomaže kako je Hrist bičem izagnao trgovce iz hrama... Onda on i njegova bratija ne bi osvitali u CG. Njihove trgovine nadaleko nema. Trguju kao da je u CG nestašica pravoslavlja pa ga prodaju na crno... Prizori kao iz krstaških pohoda. U ime vjere sve oteše i ovjeriše, ka svoje, kod države.

Pošto je kletva opravdana evo jedna za kraj: Ko ne snese crkvu s Rumije ne snosio ni jaje no se dovijek drkolio s tuđijem! Evo i druge kao pordška prvoj i Javnom servisu za novi početak: Ko mi o zlu mislio o Džomi ovisio.

P.S. I ova kolumna je proizvela repliku. Na takve izazove nikad ne odgovaram naprečac. Znam da onaj koji očekuje odgovor svaki dan trči na trafiku da vidi šta mu se piše... a i drugi su zainteresovani, pa tako ide tiraž novini. Ovo što slijedi drugi su napisali i uputili na adresu RTCG. Ja prenosim.

From: Fan Mix

Subject: Pogledajte sta je vas zaposlenik Dragan Aloric cinio u BiH To:kabinetrtcg@t-com.me Cc:direktor-radija@rtcg.org

Date: Saturday, March, 27. 2010.

Postovanje, Ja sam gradjanin Sarajeva i zaprepastio sam se kada sam doznao da je ozloglaseni novinar paljanske Srpske televizije Dragan Aloric zaposlenik RTV Crne Gore. Ne mogu da vjerujem da je takav medijski zlocinac nasao svoje mjesto u, bar sam tako mislio, casnim novinarima Crne Gore i u Javnom rtv servisu. Posto djelo govori vise od rijeci, saljem vam samo djelic Aloricevog necovjestva, mrznje i zla koje je svakodnevno sirio putem srpskih medija.

U istom pismu su i adrese linkova koji nude video dokaze za navode iz pisma. Izostavio sam ih, jer mnogi ne znaju da se koriste linkovima. YOUTUBE i GOOGLE nude jednostavniji put do dokaza. Samo upišete na svakome navedeno ime i klik... I google vam sve odgugla, ukoliko nijeste oguglali na sve. Iz odgovora na moju kolumnu „Đerdan“ najviše me zaboljelo što replikant ne zna šta znači riječ „drkoliti“. Kako glagol proizilazi iz osnovne imenice, kao i čitava lepeza sličnih riječi i značenja, objašnjenje je jako opširno, pa ću mu to lično pokazati na sudu.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-01-17&id=199034

 

[D U K Lj A N I N]

Amfilohije kune jer voli!

Blic Online: U Crnoj Gori ne prestaju napadi na Mitropoliju i Amfilohija...

 

[R.Žiskar]

Тема за блог, пошто се не одговара на коментаре.