ISTRAZIVAC9
Elita
- Poruka
- 15.219
Kršteni kumovi – duhovni roditeljiKumstvo je duhovno, a ne krvno srodstvo. Mada se tretira jednako kao
i krvno srodstvo i između kumovskih porodica nema sklapanja brakova.
Jednom izabrani kum je zauvek i kumstvo se prenosi na potomke. U
slučaju da se želi promeniti kumstvo, mora se od kuma tražiti oproštaj.
Kum je bio taj koji daje ime detetu. Bez kuma nije bilo svadbe, slave,
niti bilo kakvog važnog događaja u kući.
Kum je bio taj koji je u slučaju stradanja roditelja preuzimao brigu o
deci.
Gde su koreni kumstva? Čemu tolika moralna i duhovna važnost?
Šta je za vas kumstvo?
Po Ustavu Crkve, u činu krštenja dece i odraslih učestvuju kršteni kumovi – duhovni roditelji. U Crkvi su se kršteni kumovi pojavili u okviru prakse krštavanja odraslih, nakon čega su ih već počeli da uzimaju i za vreme krštenja dece. Čovek, koji je želeo da se prisajedini Crkvi, morao je sa nekim članom Crkve, koji se starao o njemu, da dođe kod Episkopa ili prezvitera. Osnovna uloga staratelja, odnosno krštenog kuma, predstavlja staranje o životu onoga koji se sprema za Svetu Tajnu Krštenja. On je dužan da svome kumčetu pokaže osnove pravoslavne vere i pobožnosti. Tokom istorije Crkve, a u okviru čina krštenja dece, funkcije krštenog kuma pretrpele su mnoge izmene. Njegova uloga se više nije završavala činom krštenja, nego je držanjem deteta na krštenju u krstionici tek počinjala. Kršteni kumovi su svedočili Crkvi da će deca, koju su držali na krštenju, biti vaspitavana u hrišćanskoj veri.