Ivan Granđa skače ispred svog lidera Radića u namjeri da ga zaštiti od mogućeg atentata, a Račić ispaljuje dva hica u njega u namjeri da ga onesposobi. Jedan metak ga je ranio, a drugi pogodio u klupu, od koje se odbio i ranio lidera HSS Stjepana Radića sa strane trbuha.
Ne znam da li su za istoričare otvorene bolničke liste i nalazi ili su nedostupni.
Stjepan Radić se osjećao bolje i istražnom sudiji u Zagrebu, u vrijeme istrage povodom zločina, 24. jula 1928. predao svoj vid situacije. Objasnio je kako je sjednica tog dana izgledala strašno, ali kako je bio strahovito lošeg vida, kraktovid na granici sljepoće, rekao je da mu ništa nije bilo jasno šta se događalo[8]. Prema Radićevoj izjavi, samo je osjetio da ga je neko upucao u stomak. Kada je ustao, prema njegovim riječima, pokušao je da ode, ali neka osoba je bila na podu pred njim, koju nije mogao preskočiti. Brzo je gubio krv, pa se onesvijestio. Uhvatio ga je dr Krnjević, koji ga je odnio kroz dvoranu u dvorište do auta, pa do bolnice. Istom prilikom
Stjepan Radić je podnio krivičnu prijavu za pokušaj umorstva protiv Račića,
tvrdeći da nije imao nikakav lični sukob sa njim, tako
da je to moralo biti samo proračunato i isplanirano ubistvo. Za razliku od svojih poslanika, Radić je tog dana bio miran i nije se micao iz klupe niti išta govorio.
Posljednja stvar koju je
Stjepan Radić stigao učiniti je programska potvrda opozicione Seljačko-demokratske koalicije. Ubrzo potom,
umro je od srčanog udara 8. avgusta 1928. godine.
Kalijum-hlorid?
PS. Još jednom ova genijalna rečenica:
Istom prilikom
Stjepan Radić je podnio krivičnu prijavu za pokušaj umorstva protiv Račića, tvrdeći da nije imao nikakav lični sukob sa njim, tako
da je to moralo biti samo proračunato i isplanirano
ubistvo.
ranjava Stjepana Radića. Stjepan Radić preminuo je 8. avgusta 1928. u Zagrebu. Sahranjen je 12. kolovoza u Zagrebu na Mirogoju.
