Stid od emocija

Da li se stidite svojih emocija?
Da li se stidite ljubavi?
Da. Nekako, smatram to slabošću.
A tata je govorio da moram da budem jaka. Da je moj brat ostao živ, nikad se nebih rodila..
Zato sam bila sin koji je leti, dok su svi išli na bazen, visila u kanalu ispod auta.
Smešno, ali to mi nije teško padalo.
Dao mi je svu ljubav ovog sveta, a ja njemu odličan uspeh i gimnaziju i fakul.. Onda je nestao.
Ličim na njega, samo što je on imao plave oči.
Moj tajo. Mihajlo. ❤️
 
Da li se stidite svojih emocija?
Da li se stidite ljubavi?
Osećanja koja predosećam da su, ili će biti neuzvraćena, se trudim da učaurim i pretvorim u nešto neopterećujuće, kako za osobu prema kojoj ih imam, tako i za mene, ali ih se ne stidim, niti plašim. "Učauriti" mi znači da niko živ ne zna za njih jer je nepotrebno, a ne jer su ona sramna ili strašna.
Drugo, toliko sam u intuiciji i instinktima da me preplavljuju stalno neki Deja Vu momenti zbog kojih redovno dobijem razlog više da samo tajno osećam.
Sigurna sam da su moja osećanja čista i iskrena, ali uviđam kad su moje dobre namere po velikoj verovatnoći paklene.
 
Ja se ne stidim da kazem da mi recimo ovako nesto izaziva emocije 😑
20250204_120209.jpg
 

Back
Top