BRANKO STANKOVIĆ. Rođen u Sloboštini kraj Slavonske Požege, govori o pokrštavanju i spaljivanju ljudi u crkvi:
Predsjednik: Što znate o pokrštavanju Srba? Svjedok: Meni je poznato da se prekrštavanje Srba vršilo 1942. godine. Došao je u naše selo, u parohiju, tamo je nekada bila parohija — u Sloboštini, neki Božidar Šantić, misionar ili fratar iz Zagreba. Ja sam slučajno s njim razgovarao kod učitelja i pitao ga po kojem nalogu je došao. On mi je rekao — po nalogu nadbiskupskog stola iz Zagreba. Kroz to vrijeme vršio je i prekrštavanje. Kod samog prekrštavanja prisiljavao je ljude da se pokrste. Na tom svojem zadnjem obredu kod samoga prekrštavanja i prisiljavanja da ljudi prijeđu na rimokatoličku vjeru, tražio je da mole nekakovu molitvu, ali ljudi nisu htjeli odmah moliti. Naime, on je počeo nešto govoriti i ljudi nisu htjeli to prihvatiti. Onda je počeo drugi put i opet se ljudi nisu odazvali da pristupe toj molitvi za njim. Treći put je opet počeo i onda je rekao — ako neće govoriti, da će ih predati na ustaški stan. Tako su morali da govore tu molitvu za njim, i s tim su i prešli na rimokatoličku vjeru, jer ih je toga puta prisilio. I vršio je i dalje prekrštavanje po ostalim selima i natjeravao ljude da se pokrste, a ukoliko se ne bi neki htjeli prekrstiti, onda je govorio da će ustaše doći po njih i kazniti ih. Sada, dalje mi ništa nije poznato o tome kako je bilo, nego jedino to, o tom nasilnom prekrštavanju. Kada se izvršilo prekrštavanje, ljeti 14. VIII 1942. godine, iz okolnih sela Deževaca, Zigrovaca, Skendrovaca, a pokupili su i neke iz Bosne, sa Kozare, i to su sve stjerali u crkvu, mislim oko 20—30 članova njihovih, i onda su crkvu zaključali i zapalili je, a ostalih 5—8 stotina bacili su u bunare. Napunili su s njima 4 puna bunara, i mislim da se tu još taj narod nalazi. Međutim, kod samoga prekrštavanja su rekli da ukoliko se ljudi prekrste, da će biti zaštićeni i da ih se neće proganjati. Ali to nije vrijedilo, jer su svejedno ljude dalje proganjali i činili takova zla djela.
- - - - - - - - - -
OSTOJA SAMARDžIJA. Šumski manipulant iz Mlake, govori o pokrštavanju u svom selu:
Znam da je 1942. godine, oko 15. marta, došao jedan svećenik odaslan iz Zagreba da prekrsti cijelo selo Mlaku. Kad je on došao, pozvao je najprije muškarce, gotovo sve starije ljude. Taj je sastanak održan u Mlaki u jednoj gostioni. Ja sam došao na sastanak da čujem što hoće i što govori taj svećenik. Njegov je govor bio otprilike ovakav: »Ja sam poslan iz Zagreba iz biskupije, pošto sam ja interniran iz Istre — ima nas oko 400 svećenika takvih — pa nema sada mjesta i došao sam da vas pokrstim.« . Ljudi su odgovorili da je to nemoguće i da se ne mogu upustiti u tu stvar, jer nisu svi na okupu. »Mi sami, nas nekolicina, ne bismo mogli da se pokrstimo«, rekli su ljudi. On je na to počeo da viče, i kazao da su oni koji neće da se pokrste, neprijatelji »Nezavisne Države Hrvatske« i da će biti stavljeni izvan snage svih zakona. A oni koji su prekršteni, uživat će sva prava i bit će kao »čistokrvni Hrvati«. Međutim, taj je sastanak bio prekinut i drugog dana u 8 sati trideset ustaša koji su bili na stanici, pokupili su cijeli narod iz Mlake i satjerali ga u parohijalni dom u Mlaki. Tamo smo našli istoga svećenika i nekoliko ustaša, mislim nekih oficira. Kada smo se sakupili, on nam je održao govor u kojemu je rekao: »Ja sam poslan iz Zagreba, od zagrebačke biskupije, da vas pravoslavce pokrstim i prevedem na katoličku vjeru. Sada ću vam kazati način pokrštavanja. Ovdje ću ostati 8 dana. Podijelit ću vam neke knjižice — mislim katakizme — iz kojih ćete učiti osam dana da se za to pripremite. Svaki ima ponijeti 40 kuna — kao neku taksu — koju će uplatiti nama.« Tako je tih osam dana narod išao učiti vjeronauk. Svakog dana išli su ustaše po selu, sakupljali narod i tjerali ga u parohijalni dom. Osmi dan, kada je trebalo biti pokrštavanje, došli smo svi u veliku dvoranu parohijalnog doma koja je bila prepuna ljudi. Opet smo naišli na istog svećenika i nekoliko ustaških časnika. U svakom uglu dvorane bio je po jedan ustaša sa puškomitraljezom držeći ruku na opruzi. U sredini sela bio je svećenik za jednim stolom, a pored njega jedan ustaša, tzv. krizmani kum. Pored stola stajali su dvojica ustaša, svaki s jednim čirakom i jednom svijećom. Mi smo jedan po jedan prilazili stolu. Kad smo došli pred svećenika, morao je svaki dignuti tri prsta i ponoviti zakletvu: »Ja se zaklinjem bogom . . .«, ne znam ni sam šta je sve bilo. Uz to je svaki morao reći: »Ja nisam više Srbin, pravoslavac, nego čistokrvni Hrvat.« Nakon toga svaki je prilazio drugom jednom mjestu gdje je platio 40 kuna u gotovom. Kada se sve to skupa završilo, onda je svećenik održao govor u kojem je rekao: »Vi koji ste se danas pokrstili, sada ste čistokrvni Hrvati. Imat ćete pravo da idete u vojsku, koji hoće i ustašku vojsku. Taj neka se javi u tabor i tamo će biti primljen kao takav«. Nakon toga rekao je nekoliko riječi taj naš ustaša — krizmani kum: »Ja sam ovdje komandant i vi me svi poznajete u Mlaki, a od danas sam vaš krizmani kum, i ima svaki da me zove »kumom«. To je bilo 13. IV a već 14. ujutro u 6 sati došao je zloglasni ustaša Vasilj Punić, a s njim i taj krizmani kum da pohapse čitavo selo. Svi su bili pohapšeni, mučeni i poslani u logor. Drugog dana poklali su 26 ljudi, a ostale zajedno sa ženama i djecom otpremili u logor Jasenovac. Od 1232 osobe, koliko su ih otjerali iz Mlake, vratilo se kući poslije rata svega 145 duša.
nema svaba bolji metod od toga da pali srbadiju 
