Starija sestra je depresivna i mrzi me, sta da radim?

gost 434340

Zainteresovan član
Poruka
277
Sta da radim ako je moja sestra jedna dosadna (nema teme za razgovor), teska (uvek je ona u pravu) ljubomorna (stalno pominje moj dobar izgled) i depresivna osoba (pominje losu situaciju u porodici, jos uvek zivi u tome iako ima pare, decka, putuje itd)? Volela sam je ranije ali vise nisam sigurna koliko mi je sestra jer za razliku od druge nikad nije htela neki savet da mi da ili da mi konkretno pomogne. Veruje da sam razmazena princeza i nema te sile koja bi ne razuverila, jer to stvarno nije istina. Cak me je pitala da li se izgladnjujem pa tako dobro izgledam? Wtf?

Majku boli sto je ne slusa ni za sta i sto dolazi 2 puta godisnje, a relativno je blizu. Potpuno nas je otkacila kao njenu porodicu, zatvorena je i egoisticna. Ne sme nista da joj se kaze. Sta da radim?
 
Живот је саткан од проблема. Твоје је да их решаваш а оне што не можеш, заобиђи их и иди даље. Живот никога не чека а твоје није да трошиш свој живот на некога ко не зна шта хоће.
Једино гледај да твоја савест буде чиста!
 
Tesko je ali moracu. Bukvalno me je sramota sto mi je sestra. Znam da zvuci lose ali je negativna jako. Ja joj jos dam savet kako da smrsa a ona se brani. Je*iga. Ne mogu tudjom depresijom da se bavim, imam i ja probleme. I otac je bio u depresiji. Tesko je to, ali ako osoba sama ne odluci da se leci od toga, niko ne moze nista. Majci je bas tesko sto se ne slazemo i sto ne dolazi. Al jbg! Kao sto rece zx16, zivot ne ceka nikog. Moram sebi u glavi da objasnim da mi nije sestra, jer realno, nije.
 
Tesko je ali moracu. Bukvalno me je sramota sto mi je sestra. Znam da zvuci lose ali je negativna jako. Ja joj jos dam savet kako da smrsa a ona se brani. Je*iga. Ne mogu tudjom depresijom da se bavim, imam i ja probleme. I otac je bio u depresiji. Tesko je to, ali ako osoba sama ne odluci da se leci od toga, niko ne moze nista. Majci je bas tesko sto se ne slazemo i sto ne dolazi. Al jbg! Kao sto rece zx16, zivot ne ceka nikog. Moram sebi u glavi da objasnim da mi nije sestra, jer realno, nije.
Сестра ти јесте, и то немој никад да заборавиш. Ако човек неће сам себи да помогне, онда не може нико други. По твојој причи ти си урадила шта си могла и шта је до тебе. Да се замлаћујеш око тога очигледно више не вреди. Ако буде сама тражила неку помоћ, буди ту јер си јој сеста. До тада чилирај и окрени се својим неким стварима.
 
Sta da radim ako je moja sestra jedna dosadna (nema teme za razgovor), teska (uvek je ona u pravu) ljubomorna (stalno pominje moj dobar izgled) i depresivna osoba (pominje losu situaciju u porodici, jos uvek zivi u tome iako ima pare, decka, putuje itd)? Volela sam je ranije ali vise nisam sigurna koliko mi je sestra jer za razliku od druge nikad nije htela neki savet da mi da ili da mi konkretno pomogne. Veruje da sam razmazena princeza i nema te sile koja bi ne razuverila, jer to stvarno nije istina. Cak me je pitala da li se izgladnjujem pa tako dobro izgledam? Wtf?

Majku boli sto je ne slusa ni za sta i sto dolazi 2 puta godisnje, a relativno je blizu. Potpuno nas je otkacila kao njenu porodicu, zatvorena je i egoisticna. Ne sme nista da joj se kaze. Sta da radim?
Sestru šutni nogom u dupe pa će se odmah izvući iz depresije. Kakva crna depresija koji pič materine, svako ko ima svoj život i koji ima obaveza i nije lelemud nema vremena da bude depresivan. A ako je ljubomorna na tebe, super, natrljaj joj svoju lepotu na nos, neka joj bude još gore. Kakva je to sestra....
 
Tesko je ali moracu. Bukvalno me je sramota sto mi je sestra. Znam da zvuci lose ali je negativna jako. Ja joj jos dam savet kako da smrsa a ona se brani. Je*iga. Ne mogu tudjom depresijom da se bavim, imam i ja probleme. I otac je bio u depresiji. Tesko je to, ali ako osoba sama ne odluci da se leci od toga, niko ne moze nista. Majci je bas tesko sto se ne slazemo i sto ne dolazi. Al jbg! Kao sto rece zx16, zivot ne ceka nikog. Moram sebi u glavi da objasnim da mi nije sestra, jer realno, nije.
Не, полако, сестра ће ти бити увек али мора да научи да живи на други начин.
Рекох, гледај да ти буде савест чиста и зато ништа тог типа, није ми сестра.
Почни са њом дипломатски да се односиш. Сведи контакте на неопходне и никада јој не дозволи да те увлачи у бесмислену расправу. Увек иди оно, ок, сад сам у гужви, ајд други пут ћемо о томе....
Оно, тихо хлађење. Ако укапира, супер. Ако не укапира, пусти, време чини своје.
 
Toksični ljudi su kliknuli da budu takvi, i to nema mnogo pokrića ni u životnim nedaćama, ni u bolestima.
Ma, samo izbegavati!
Kad neko pripisuje sebi pravo da bude zloban prema svojim najbližima, to nema nikakvo opravdanje.
Da stvar bude gluplja, takvi ljudi znaju biti najljubazniji i najfiniji prema ostatku sveta, a u članovima porodice pronalaze vreće za udaranje.
Šta je to? Kao: Ostalima ne smem i ne mogu ništa, ali ti si mi dodeljen baš kako treba i mogu da te tretiram kako mi se prohte?

Iskrivljena slika sveta i života... :(
 
Mislim da je to klasično sestrinsko rivalstvo. Imam tri sestre i znam o čemu pričaš, jedne prilike je sestra na meni makazama isjekla majicu jer je meni bolje stajala (btw njena je majica, posudila sam je bez pitanja 😅) ali sve to prođe i često spomenemo sad kad smo obje odrasle i imamo svoje porodice. Dok se to ne desi probaj da ti budeš zrelija iako je ona starija, upamti krv nije voda i sve dođe na svoje mjesto prije ili kasnije.
 
Sestru šutni nogom u dupe pa će se odmah izvući iz depresije. Kakva crna depresija koji pič materine, svako ko ima svoj život i koji ima obaveza i nije lelemud nema vremena da bude depresivan. A ako je ljubomorna na tebe, super, natrljaj joj svoju lepotu na nos, neka joj bude još gore. Kakva je to sestra....
Bukvalno, ja ne znam kako je to imati sestru. Distancirana i krivi nas za svoju depresiju. Nek promeni sebe za pocetak. I decka je uvukla u to.
 
Svi mi imamo neko slicno iskustvo.
Postoje objektivni i subjektivni razlozi za sve...
Moje dve sestre su mladje od mene...i potpuno drugacije...
Nadrndane su na ceo svet, ali jedna s pravom, a druga ne.
Dugo sam pokusavao da pomognem, dok nisam shvatio da ne mogu.
Zivim svoj zivot, odgovorim kad me neko nesto pita, ucinim ako me zamole...ne guram nos nigde.
Drugacije ne mozze a da ne bude lomova.
 
I to je sve?

:eek:

Pa ovo nije nista sta si je moja familija s materine strane medjusobno radila.

Bezbrojni sudovi, svadje da se ulica orila, svaleracije, fizicko nasilje, proklinjanja, sacekuse s vrecom u mraku i batinanje, zakljucavanje mjesnog zupnika u kucu, prijetnje hladnim oruzjem, svakodnevni telefonski teror u tri ujutro, prozivanje s oltara na nedjeljnoj misi i jos bezbrojne podvale o kojima ni ne znam...
 
Izvini ali ti kao u zadruzi da si odrastao :zcepanje::zcepanje::zcepanje:
Pa nisam ja kriv sto su oni ludi.

Vidis kako sam ja normalan ispao.


ooooo.gif
 
Mislim da je to klasično sestrinsko rivalstvo. Imam tri sestre i znam o čemu pričaš, jedne prilike je sestra na meni makazama isjekla majicu jer je meni bolje stajala (btw njena je majica, posudila sam je bez pitanja ?) ali sve to prođe i često spomenemo sad kad smo obje odrasle i imamo svoje porodice. Dok se to ne desi probaj da ti budeš zrelija iako je ona starija, upamti krv nije voda i sve dođe na svoje mjesto prije ili kasnije.
Ne znam cemu to rivalstvo. Ja imam 20 ona 33 godine. Ne osecam neku ljubomoru, nikad nisam. Ima lepse zube od mene, nema kriv nos kao ja, vece obline, a insistira da sam ja lepsa. Pitam se kako je mogla da mi kaze da se izgladnjujem. Kroz osmeh. Meni je to malo ekstremno da kazes mladjoj sestri. Pritom sam joj dala dobronameran savet kako bi mogla da smrsa. Videla sam u njoj prijatelja dok me nije razuverila i vidim da nema bas dobre namere. Ni sa drugom sestrom (35) se ne slazem super ali ona mi uvek da najbolji moguci savet i to cenim. Svaka od nas nesto ima i nesto nema, ona me vidi kao najgoreg neprijatelja. Evo mama place upravo jer shvata da je u depresiji i krivi sebe. Retko zove, spusta slusalicu, retko dolazi i nece da se otvori.

I to je sve?

:eek:

Pa ovo nije nista sta si je moja familija s materine strane medjusobno radila.

Bezbrojni sudovi, svadje da se ulica orila, svaleracije, fizicko nasilje, proklinjanja, sacekuse s vrecom u mraku i batinanje, zakljucavanje mjesnog zupnika u kucu, prijetnje hladnim oruzjem, svakodnevni telefonski teror u tri ujutro, prozivanje s oltara na nedjeljnoj misi i jos bezbrojne podvale o kojima ni ne znam...
Nije sve, haha :D varanje, brukanje porodice, dugovi, kocka, pijanstvo... mada ovo je gore slazem se
 
Ne znam cemu to rivalstvo. Ja imam 20 ona 33 godine. Ne osecam neku ljubomoru, nikad nisam. Ima lepse zube od mene, nema kriv nos kao ja, vece obline, a insistira da sam ja lepsa. Pitam se kako je mogla da mi kaze da se izgladnjujem. Kroz osmeh. Meni je to malo ekstremno da kazes mladjoj sestri. Pritom sam joj dala dobronameran savet kako bi mogla da smrsa. Videla sam u njoj prijatelja dok me nije razuverila i vidim da nema bas dobre namere. Ni sa drugom sestrom (35) se ne slazem super ali ona mi uvek da najbolji moguci savet i to cenim. Svaka od nas nesto ima i nesto nema, ona me vidi kao najgoreg neprijatelja. Evo mama place upravo jer shvata da je u depresiji i krivi sebe. Retko zove, spusta slusalicu, retko dolazi i nece da se otvori.
Nema to veze, znaš kako ljudi koji imaju tipa anoreksiju sebe vide kao debele a ustvari su kost i koža? Sve je stvar kako sebe vidiš, a ona očito svoje nezadovoljstvo projektuje na tebe i na pogrešan način. Ne možeš korigovati njeno ponašanje, možeš samo odlučiti koliko ćeš to primiti k srcu.
 
Ne znam cemu to rivalstvo. Ja imam 20 ona 33 godine.
Dovoljno sam bila odrasla i razumna kao najstarija da u porodici frknem opasno kad krenu da nas porede, tipa: ''Vidi kako ona, zašto ti ne možeš tako?'', a još više kad su nas po fizionomiji upoređivali.
Bog je prema svim trima bio darežljiv i po lepoti, i po mentalitetu, i po inteligenciji, ali nam je kad sedimo danas kao odraslim osobama zajedno, tako različitim, uvek zabavno.
Najlepši osećaj mi je kad uhvatim bilo koju od nas kako sa zanimanjem sluša i promišlja nešto od one druge, a sa čim se najverovatnije ne bi složila neko vreme pre. Tačnije, bude još potpitanja: ''A, kako to? Vidiš, ja do toga nikako ne bih došla sama.''

Nije da ponekad ne dođe do nekog neslaganja, ali je poenta da svako ima pravo da planira svoj život. Kakvo crno poređenje?
Šta više, kad mi se dopadne nešto što su moje sestre uradile, pohvalim ih iskreno, prija mi to, ponosim se, i pitam kako, šta, gde, a ne mislim kako udaraju na moje sposobnosti ili bilo šta tako suludo. Ne bi smele ni da pomisle da mi je stalo da ih kopiram. Svašta...

Nikako ne treba ohrabrivati rivalitet među braćom i sestrama.
 

Back
Top