Stambolić je živ zakopan na Fruškoj gori! Forenzičar otkriva do sada nepoznate detalje ubistva!

комшија

Stara legenda
Poruka
96.548

1695543554415.png


Stambolić je živ zakopan na Fruškoj gori! Forenzičar otkriva do sada nepoznate detalje ubistva!


Jedan od najvećih političkih zločina kod nas - ubistvo Ivana Stambolića (64), nekadašnjeg predsednika Srbije, i dan-danas ne prestaje da intrigira javnost u Srbiji, a od njegovog ubistva prošle su 23 godine.


1695543505191.png



24.09.2023 09:46

Naime, čuveni forenzičar Časlav Ristić prošle godine je po prvi put obelodanio kako je 2003. godine, tokom akcije Sablja, bio rešen ovaj zločin.

LJUBA ŠIPTAR OTKRIO ZAŠTO JE UBIJEN IVAN STAMBOLIĆ! Noć pre ubistva šetao sam sa njim, rekao mi je da ima važan sastanak sa jednom političarkom!


Podsetimo, Stambolić je nestao 25. avgusta 2000. godine, mesec dana pre predsedničkih izbora u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Njegovo telo pronađeno je tri godine kasnije tokom policijske akcije "Sablja", pokrenute posle atentata na premijera Zorana Đinđića.

768539_ivan-stambolic-ap_iff.jpg




- Tog 28. marta 2003. sedeo sam sa kolegom u MUP-u, bilo je popodne i čekali smo kraj radnog vremena da idemo kući. Odjednom, u kancelariju je upao naš načelnik kriminalistične tehnike i rekao mi: "Ristiću, spremi se, pripremi kompletnu opremu, idemo na jedan jako delikatan uviđaj".

Odmah mi se u glavi vrzmalo da je pronađeno baš telo bivšeg predsednika Srbije. Ja sam pitao odmah, bez dlake na jeziku - "je li to načelniče pronađen Ivan Stambolić?". Rekao mi je "nemoj ti mnogo da se interesuješ, pripremi se, uzmi opremu i čekamo te ispred ulaza" - počeo je ispovest Časlav Ristić na svom Jutjub kanalu.


- Ispred su nas čekali džipovi i sa pripadnicima Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ). Krenuli smo put Novog Sada, ali niko od nas nije tačno znao gde tačno idemo. Sve dok nismo stigli na Frušku goru, u mesto Zmajevac - otkriva forenzičar.

- Stigli smo u kasnim popodnevnim časovima. Sve je izgledalo jezivo, sa nama su bili SAJ-evci. Tada smo došli do mesta gde nas je čekao čovek sa maskom. Kada smo prišli on je skinulo masku i pokazao nam gde se otprilike nalazi raka. A onda je istražni sudija od njega zahtevao da skine fantomku. Desetak minuta on je bio bez fantomke i znali smo o kome je reč - opisao je tada Ristić, koji je zatim rekao da je reč o svedoku-saradniku.


- To je bio Nenad Šare, koji nam je rekao: Ja sam ovde stajao i čuvao stražu. Odavde, pa 100 metara tamo nalazi vam se grob Ivana Stambolića - otkrio je Ristić.

768547_ivan-stambolic4_f.jpg
Spomen ploča na mestu gde je nađeno telo Ivana Stambolića

- Šare nam je rekao: Oni su tamo iskopali jamu, ja nisam prilazio. Samo sam čuo pucanj, i čuo sam da je neko od njih rekao da je stvar završena - rekao je Šare.

Svedok saradnik naveo je i da je čuo pre toga kada su se oni dogovarali ko će da puca.

- Dakle onaj junak koji će da puca u čoveka koji ima 64 godine, kome su vezali ruke. To su te crvene beretke, koje su imale zakletvu da gaze preko krvi i znoja, stazom "časti, slobode i pravde". E ja se pitam gde im je ta čast i sloboda. Ako im je sloboda to što su ubili Ivana Stambolića onda su to najobičnije kukavice - naveo je forenzičar Ristić.

Dodaje da je Nenad Šare bio uplašen: "To se odmah videlo. I ja sam na njegovom licu video određenu dozu kajanja", objasnio je tada forenzičar.

768544_ivan-stambolic2_orig.jpg
Nađena i jedna patika na mestu zločina

- Dolazimo do jednog panja gde se malo slegla zemlja. Pitao sam kolegu šta misliš da kopamo ovde. Iako nismo bili sigurni, odlučili smo da kopamo. Zvali smo vatrogasce, počeli su da kopaju krampovima i pojavio se kreč. I tada je moj načelnik počeo da skače i da viče "eureka". On je vikao jer je znao kako je Stambolić ubijen i prekriven krečom, a mi to naravno nismo znali - prepričao je Časlav Ristić.

Prva stvar na koju smo naišli je učkur trenerke Ivana Stambolića. Nakon troga odah se pojavila lobanja. Vatrogasci iz Novog Sada su osvetlili lice mesta, došao je i istražni sudija i uviđaj je tekao.

Jama je bila dubine oko 90 centimetra, sa 60 centimetara širine. Ono što je interesantno je to da su mislili da će krečom da unište njegovo telo, ali to se ne izvodi tako lako. Međutim, oni su napravili propust jer smo mi u džepu pronaši ključeve od njegovog stana. Automatski je izvršena identifikacija.

Ostao je samo deo skeleta, i desna noga sa patikom. Sve ostalo je kreč spržio i uništio. Kasnije smo kontaktirali lekare na sudskoj medicini koji su skapali leš.

Ristić je zatim otkrio i možda najjeziviji detalj ubistva. Da su u lobanji pronađena dva projektila malog kalibra i da se rupe jedva i vide.

- To je mene zaprepastilo da su njega upucali malim kalibrom, jer je čovek verovatno 15 minuta kasnije bio živ dok su ga polivali krečom. Ovo je mali kalibar, 22 milimetra i siguran sam da se Stambolić mučio i da nije odmah umro - obelodanio je forenzičar.

On je dodao da je u sudskoj presudi motiv ubistva bojazan bračnog para Miloševič da se Stambolić ne kandiduje na izborima 2000. godine.

Ivan Stambolić, nekadašnji predsednik Predsedništva SR Srbije i bliski prijatelj i saradnik Slobodana Miloševića, otet je i ubijen 25. avgusta 2000. godine.

link


Иван Стамболић, некадашњи Председник председништва Социјалистичке републике Србије што је функција која одговара данашњој функцији председника републике, родом из села Брезове код Ивањице, својевремено је из директорских сфера као свог блиског сарадника довео банкара Слободана Милошевића на чело Централног комитета Савеза комуниста Београда одакле овај почиње свој политички успон. Када се Црногорац Слободан Милошевић окреће рату и терору, Србијанац Иван Стамболић постоје његов политички противник и као такав бива виђен као противкандидат Милошевићу на председничким изборима у септембру 2000. Правоснажна пресуда у којој је хашки оптуженик Слободан Милошевић наведен као налогодавац убиства, донета је 2007. године у Специјалном суду у Београду. Милошевић је наредио Стамболићево убиство да би спречио његову кандидатуру. Свирепо убиство Ивана Стамболића представља трагичан крај једног од најсудбоноснијих политичких обрачуна у историји Србије, обрачуна који је одредио не само судбину нашег србијанског друштва, већ и читаве бивше Југославије.
 
Jama je bila dubine oko 90 centimetra, sa 60 centimetara širine. Ono što je interesantno je to da su mislili da će krečom da unište njegovo telo, ali to se ne izvodi tako lako. Međutim, oni su napravili propust jer smo mi u džepu pronaši ključeve od njegovog stana. Automatski je izvršena identifikacija.

Ostao je samo deo skeleta, i desna noga sa patikom. Sve ostalo je kreč spržio i uništio. Kasnije smo kontaktirali lekare na sudskoj medicini koji su skapali leš.
Neko je zeleo da njegovo telo bude pronadjeno, to se ne radi tako.
 
Neko je zeleo da njegovo telo bude pronadjeno, to se ne radi tako.
Не, него је Јединица за специјалне операције (ЈСО) која је извршила Милошевићево наређење и убила Стамболића, била обучена искључиво за борбе на ратишту, а не за убиства која се обављају на мафијашки начин. Они у откривени пре свега јер са комбија који је припадао МУП-у, а с којим су отели Стамболића док је џогирао у Кошутњаку, нису скинули таблице републичког МУП-а и заменили неким украденим таблицама, па је сведок отмице исте записао, пријавио полицији која је одмах знала да се ради о политичком убиству које је су извршили припадници Милошевићевог дебеа. Припадник ЈСО-а који је непосредни извршилац убиства Стамболића, доведен је из руралног дела Хрватске, негде из Книнске крајине, и о томе како се извршавају мафијашка убиства није имао појма.
Наравно, "истрага је тапкала у месту" све док Милошевић није пао с власти.
 
Poslednja izmena:

NIJE DOČEKALA DA JOJ SUDE Sin Ivana Stambolića: Ubistvo moga oca liči mi na Mirjaninu odluku, a pošto je Slobodan bio PAPUČIĆ, poslušao je​


Koliko je Mirjana Marković zla nanela svom i drugim narodima, blago je i otišla. Da je pravde, trebalo bi da trune u zatvoru, kao i ubice mog oca, kaže za “Blic” Veljko Stambolić, sin ubijenog Ivana Stambolića.
Veljko Stambolić je siguran da su iza ubistva njegovog oca stajali Slobodan Milošević i Mirjana Marković.


- Pre mi liči to kao Mirjanina nego Slobodanova odluka. Ali pošto je on bio papučić, poslušao je. Sećam se, kada je nestao otac, po JUL-u, Mirinoj stranci, pričalo se da se još nije vratio iz švaleracije - naglašava Stambolić.
 

Pogledajte prilog 1415916


Stambolić je živ zakopan na Fruškoj gori! Forenzičar otkriva do sada nepoznate detalje ubistva!


Jedan od najvećih političkih zločina kod nas - ubistvo Ivana Stambolića (64), nekadašnjeg predsednika Srbije, i dan-danas ne prestaje da intrigira javnost u Srbiji, a od njegovog ubistva prošle su 23 godine.


Pogledajte prilog 1415915


24.09.2023 09:46

Naime, čuveni forenzičar Časlav Ristić prošle godine je po prvi put obelodanio kako je 2003. godine, tokom akcije Sablja, bio rešen ovaj zločin.

LJUBA ŠIPTAR OTKRIO ZAŠTO JE UBIJEN IVAN STAMBOLIĆ! Noć pre ubistva šetao sam sa njim, rekao mi je da ima važan sastanak sa jednom političarkom!


Podsetimo, Stambolić je nestao 25. avgusta 2000. godine, mesec dana pre predsedničkih izbora u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Njegovo telo pronađeno je tri godine kasnije tokom policijske akcije "Sablja", pokrenute posle atentata na premijera Zorana Đinđića.

768539_ivan-stambolic-ap_iff.jpg




- Tog 28. marta 2003. sedeo sam sa kolegom u MUP-u, bilo je popodne i čekali smo kraj radnog vremena da idemo kući. Odjednom, u kancelariju je upao naš načelnik kriminalistične tehnike i rekao mi: "Ristiću, spremi se, pripremi kompletnu opremu, idemo na jedan jako delikatan uviđaj".

Odmah mi se u glavi vrzmalo da je pronađeno baš telo bivšeg predsednika Srbije. Ja sam pitao odmah, bez dlake na jeziku - "je li to načelniče pronađen Ivan Stambolić?". Rekao mi je "nemoj ti mnogo da se interesuješ, pripremi se, uzmi opremu i čekamo te ispred ulaza" - počeo je ispovest Časlav Ristić na svom Jutjub kanalu.


- Ispred su nas čekali džipovi i sa pripadnicima Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ). Krenuli smo put Novog Sada, ali niko od nas nije tačno znao gde tačno idemo. Sve dok nismo stigli na Frušku goru, u mesto Zmajevac - otkriva forenzičar.

- Stigli smo u kasnim popodnevnim časovima. Sve je izgledalo jezivo, sa nama su bili SAJ-evci. Tada smo došli do mesta gde nas je čekao čovek sa maskom. Kada smo prišli on je skinulo masku i pokazao nam gde se otprilike nalazi raka. A onda je istražni sudija od njega zahtevao da skine fantomku. Desetak minuta on je bio bez fantomke i znali smo o kome je reč - opisao je tada Ristić, koji je zatim rekao da je reč o svedoku-saradniku.


- To je bio Nenad Šare, koji nam je rekao: Ja sam ovde stajao i čuvao stražu. Odavde, pa 100 metara tamo nalazi vam se grob Ivana Stambolića - otkrio je Ristić.

768547_ivan-stambolic4_f.jpg
Spomen ploča na mestu gde je nađeno telo Ivana Stambolića

- Šare nam je rekao: Oni su tamo iskopali jamu, ja nisam prilazio. Samo sam čuo pucanj, i čuo sam da je neko od njih rekao da je stvar završena - rekao je Šare.

Svedok saradnik naveo je i da je čuo pre toga kada su se oni dogovarali ko će da puca.

- Dakle onaj junak koji će da puca u čoveka koji ima 64 godine, kome su vezali ruke. To su te crvene beretke, koje su imale zakletvu da gaze preko krvi i znoja, stazom "časti, slobode i pravde". E ja se pitam gde im je ta čast i sloboda. Ako im je sloboda to što su ubili Ivana Stambolića onda su to najobičnije kukavice - naveo je forenzičar Ristić.

Dodaje da je Nenad Šare bio uplašen: "To se odmah videlo. I ja sam na njegovom licu video određenu dozu kajanja", objasnio je tada forenzičar.

768544_ivan-stambolic2_orig.jpg
Nađena i jedna patika na mestu zločina

- Dolazimo do jednog panja gde se malo slegla zemlja. Pitao sam kolegu šta misliš da kopamo ovde. Iako nismo bili sigurni, odlučili smo da kopamo. Zvali smo vatrogasce, počeli su da kopaju krampovima i pojavio se kreč. I tada je moj načelnik počeo da skače i da viče "eureka". On je vikao jer je znao kako je Stambolić ubijen i prekriven krečom, a mi to naravno nismo znali - prepričao je Časlav Ristić.

Prva stvar na koju smo naišli je učkur trenerke Ivana Stambolića. Nakon troga odah se pojavila lobanja. Vatrogasci iz Novog Sada su osvetlili lice mesta, došao je i istražni sudija i uviđaj je tekao.

Jama je bila dubine oko 90 centimetra, sa 60 centimetara širine. Ono što je interesantno je to da su mislili da će krečom da unište njegovo telo, ali to se ne izvodi tako lako. Međutim, oni su napravili propust jer smo mi u džepu pronaši ključeve od njegovog stana. Automatski je izvršena identifikacija.

Ostao je samo deo skeleta, i desna noga sa patikom. Sve ostalo je kreč spržio i uništio. Kasnije smo kontaktirali lekare na sudskoj medicini koji su skapali leš.

Ristić je zatim otkrio i možda najjeziviji detalj ubistva. Da su u lobanji pronađena dva projektila malog kalibra i da se rupe jedva i vide.

- To je mene zaprepastilo da su njega upucali malim kalibrom, jer je čovek verovatno 15 minuta kasnije bio živ dok su ga polivali krečom. Ovo je mali kalibar, 22 milimetra i siguran sam da se Stambolić mučio i da nije odmah umro - obelodanio je forenzičar.

On je dodao da je u sudskoj presudi motiv ubistva bojazan bračnog para Miloševič da se Stambolić ne kandiduje na izborima 2000. godine.

Ivan Stambolić, nekadašnji predsednik Predsedništva SR Srbije i bliski prijatelj i saradnik Slobodana Miloševića, otet je i ubijen 25. avgusta 2000. godine.

link


Иван Стамболић, некадашњи Председник председништва Социјалистичке републике Србије што је функција која одговара данашњој функцији председника републике, родом из села Брезове код Ивањице, својевремено је из директорских сфера као свог блиског сарадника довео банкара Слободана Милошевића на чело Централног комитета Савеза комуниста Београда одакле овај почиње свој политички успон. Када се Црногорац Слободан Милошевић окреће рату и терору, Србијанац Иван Стамболић постоје његов политички противник и као такав бива виђен као противкандидат Милошевићу на председничким изборима у септембру 2000. Правоснажна пресуда у којој је хашки оптуженик Слободан Милошевић наведен као налогодавац убиства, донета је 2007. године у Специјалном суду у Београду. Милошевић је наредио Стамболићево убиство да би спречио његову кандидатуру. Свирепо убиство Ивана Стамболића представља трагичан крај једног од најсудбоноснијих политичких обрачуна у историји Србије, обрачуна који је одредио не само судбину нашег србијанског друштва, већ и читаве бивше Југославије.
Izvor vesti INFORMER?! Ovo ovde sam smatrao ozbiljnim forumom----
 
ko je bio stambolic gospodo?

onaj koji je pocetkom osamdesetih VRSIO NEZAPAMCENU HARANGU I LINC SRPSKE AKADEMIJE NAUKA, onaj koji je zabrani proslavu 100 godisnjce SANU

cisto da se ne zaboravi....
Da li ti to pokušavaš da opravdaš njegovo ubistvo očigledno izvršeno po naredbi Miloševića?
 
pocetkom osamdesetih VRSIO NEZAPAMCENU HARANGU I LINC SRPSKE AKADEMIJE NAUKA
Никакве "харанге" није било, то лажеш Словину, а наравно да је Иван Стамболић који је волео и разумео Србију, био против Меморандума САНУ, јер је као мудри Србијанац знао да Меморандум САНУ представља сублимиране идеје тзв. "српског национализма”, а који се показао погубан за Србију.

Овде морам да подсетим на пар ствари. Тзв. "српски национализам" је у СР Србији настао фузијом две идеолошки заправо супростављене стране, и зато је његова природа и дан-данас шизофрена. Са једне стране, после Брионског пленума и пада чврсторукаша Ранковића, по београдским кафанама типа ресторана хотела "Мажестик" и "Метропол", где су се скупљали са четрдесет и кусур година пензионисани Ранковићеви удбаши, рађа се измишљотина како "Тито давањем већих овлашћења републикама жели да растури Југославију" и како је "привредном реформом 1965. уведен капитализам". То је тзв. ранковићевштина.
Са друге стране, у алкохолним инспарењима "Клуба књужевника" и другим "дисидентским" престоначким кафанама и салонима где су се скупљали писци, луди песници и остали тзв. "национални интелектуалци", запатио се алкохоличарски антикомунизам и тзв. "србовање" засновано на измишљотини како је "Тито мрзео Србе" и како су "Срби подјармљени у Југославији".

После Титове смрти и економске кризе почетком осамдесетих која је дала ветар у леђа баш свима који су били против СФРЈ, "национални интелектуалци" су нашли савезнике у горе поменутим пензионисаним удбашима. Стари намазани удбаши, жељни освете, са своје стране су се смешкали на национал-шовинизам "интелектуалаца", јер су одлично знали да је то динамит под темеље Титове Југославије, а "национални интелектуалци" су им смешкање узвратили тако што су декларисаног Југословена који је по паду с власти отишао да живи у Дубровник а не у свој Дражевац, удбаша Александра Ранковића, прогласили за "великог Србина". Удружени, и једни и други имали су значајну улогу у припреми терена за долазак на власт Балканског касапина око кога ће и ранковићевци и тзв. "српски националисти" и пијани антикомунисти да постигну концензус да је он тај који ће да испуни њихове снове, јер, забога, Иван Стамболић је "сувише мек" (тако се тад говорило; оно "издајник", то ће доћи касније).
Кум овом противприродном блуду је био Добица Ћосић, иначе идејни творац Меморандума САНУ. Тим памфлетом је Ћосић артикулисао све горе поменуте кафанске приче. Меморандум САНУ је био својеврсни дајџест пијаних булажњења из београдских кафана, промовисан са позиције једне тада поштоване институције.

Као такав, Меморандум САНУ је био експлозив под темеље оне Југославије која је настала Уставом из 1974. године. Јер, Меморандум САНУ је пре свега нападао генијални Устав из 1974; Меморандум САНУ је за своју мету имао баш ону Југославију у којој се у најбоље живело. То није била Југославија из времена Ранковића. То је била она Југославија у којој су реформе Анте Марковића из 1989. биле могуће, у којој је динар постао конвертабилан, када су плате биле највеће, када је реал-социјализам замењен социјал-демократијом и када смо били на путу да постанемо део политичког Запада. Е ово последње уопште није одговарало поменутим ранковићевцима, као ни информбировцима који су се такође били придружили, па су свој жал за Ранковићем односно за Совјетским савезом у моменту док се рушио Берлински зид, заменили тобожњом "бригом за српска огњишта" и за "судбину Србе ван Србије", знајући да ће та и таква "брига" најбоље спречити да постанемо део Запада.

Доласком Балканског касапина на власт, Меморандум САНУ ће да постане државна политика у обрачуну са другима у Југославији. То је била анти-политика коју ће Балкански касапин да спроводи у савезу како са удбом и стаљинистичким генералима типа Кадијевића, тако и са "националним интелектуалцима" и антикомунистима. Резултате знамо. Сви су у СФРЈ побегли од нас, Србија је заувек остала без своје јужне покрајине, нисмо у ЕУ, нисмо у НАТО-у, чак су и Црној Гори веће плате него у Србији, Србија се празни, имамо на власти криминални режим Чипуљчанина, и да не набрајам.
 
Da li ti to pokušavaš da opravdaš njegovo ubistvo očigledno izvršeno po naredbi Miloševića?

Milosevicu je vec ranije bilo odzvonilo tako da nikakvog interesa nije imao da ubije bilo koga, a pogotovo ne i tada nebitnog Stambolica...

To su sve odradile CIA/Mi6 da bi napakovali mu kao sto pakuju Putinu razna trovanja novinara i sl. gluposti...

Ista CIA/Mi6 ekipa koja je kasnije streljala Đinđića...pa i saveznog Ministra odbrane Bulatovica itd...itd itd...

...
 
Milosevicu je vec ranije bilo odzvonilo tako da nikakvog interesa nije imao da ubije bilo koga, a pogotovo ne i tada nebitnog Stambolica...

To su sve odradile CIA/Mi6 da bi napakovali mu kao sto pakuju Putinu razna trovanja novinara i sl. gluposti...

Ista CIA/Mi6 ekipa koja je kasnije streljala Đinđića...pa i saveznog Ministra odbrane Bulatovica itd...itd itd...

...
Milošević je ubijao svoje protivnike sve u 16, za Stambolića je bilo i suđenje tako da stvarno ne razumem to drveno advokatisanje.
Najviše interesa da ubiju Đinđića imali su Rusi.
 
Milošević je ubijao svoje protivnike sve u 16, za Stambolića je bilo i suđenje tako da stvarno ne razumem to drveno advokatisanje.
Najviše interesa da ubiju Đinđića imali su Rusi.

Od tebe kao CIA bota i ne ocekujem drugacije trkeljanje...

Rusi tad nisu znali gde im je dupe a gde glava, Putin tek pokusavao da sastavi rasturenu drzavu...

Đinđić je streljan od strane CIA/Mi6 operativaca, pri cemu su Crvene beretke bili samo dimna zavesa...tj mali od palube...

Evo ti jos malo dokaza:

1)
Nijedan od ucesnika atentata, pocev od glavnog i nikad javno otkrivenog snajperiste pa do ovih dimnih Crvenih zavesa, nije bezao u Rusiju vec na Zapad preko Hrvatske ka Španiji...uigranim vatikanskim pacovskim kanalima kuda su vec bezale ustaše posle WW2...

2)
Svi atentatori su imali HRVATSKE PASOSE IZDANE OD STRANE HRVATSKOG MUPA...nadam se da si za ovih 20+ godina to vec video i znao...

Dakle sva infrastruktura i logistika atentata na Đinđića (kao i sve pretnje Bele kuce ka Đinđiću, a o kojima je govorio i Boris Tadić) su dolazili SA ZAPADA !!!

Tako da je jasno ko je ubio i Đinđića i Stambolića i Pavla Bulatovića i jos x atentata... = CIA


...
 
1695633539322.png


Izvodi iz završne reči Mioljuba Vitorovića, zamenika specijalnog tužioca, na suđenju za ubistvo Ivana Stambolića



Poštovani sude,


Sve napred navedeno je samo ponavljanje onoga što se nalazi u optužnici i u obrazloženju optužnice. Za ovih godinu i po dana koliko traje suđenje ništa se u tim navodima nije promenilo. Godinu i po dana slušamo pokušaje odbrane okrivljenih da opovrgne sve izvedene dokaze. Drugim rečima, teza odbrane je da je od 15. juna 2000. godine, preko 25. avgusta 2000. godine do danas, stotine ljudi: svedoka, policajaca, tužilaca, sudija, veštaka različitih struka postupalo u zloj nameri, a sve sa ciljem da montira dokaze i ove okrivljene označi kao izvršioce teških krivičnih dela. Takva teza odbrane je jednostavno nemoguća. U ovom postupku, na optuženičkoj klupi pred ovim sudom i pred građanima ove zemlje ne nalaze se samo ovde okrivljeni. Na optuženičkoj klupi je i sam bivši režim Slobodana Miloševića. Naime, kao jedini poverenik nacionalnih interesa, namesnik Nacije Slobodan Milošević imao je pravno neograničenu vlast iz koje je proizlazila potpuno neograničena i visoko personalizovana dominacija.

U takvom konceptu vladanja svaki oblik institucionalizovanja politike je nestajao i na njegovo mesto je stupala privatizovana državna dominacija.

Režim je uspostavio više strukturnih nivoa: takozvane dvorske intelektualce, ekonomsku mafiju, tajnu i drugu policiju, vojsku, vladajuće partije, a sve to sa Slobodanom Miloševićem i njegovom suprugom Mirjanom Marković, kao centrom mreže i personifikacijom tog sistema.

Ali, ono što se u ovoj optužnici mora konstatovati, što se pred ovim sudom mora reći, to je da je bivši režim svoju vlast zasnivao na predstavci nacije koju odlikuje izuzetna moralnost, ali čija čast i dostojanstvo su u prošlosti povređeni, a koja se mora povratiti, dakle, na takvom konceptu čija logika podrazumeva pravo na nasilje, pa su se upravo zato pri takvoj nacionalnoj svesti nasilje i ubijanje javili kao nužno sredstvo za uspostavljanje nacionalnog bića.

Na taj način stvoren je jedan moćan i razgranat aparat koji je koristio sve instrumente represije radi ostvarivanja pune kontrole svih, socijalne i političke oblasti života. U toj kontroli korišćeni su i nasilje i ubistva, proizvodile razne ideološke manipulacije i kreirale izopačene kombinacije populističke podrške i straha. A upravo na strahu i ratovanju se zasnivao opstanak režima.

Ovom dokazanom optužnicom objašnjena je prava priroda načina vladanja i shvatanja vlasti i posebno je dokazano da je ta vlast oličena u njenim najznačajnijim predstavnicima bila spremna i rešavala svoje političke interese ubijanjem političkih protivnika. I zato pucnji u Ivana Stambolića i Vuka Draškovića su pucnji u pravo na drugačije mišljenje, dakle, na sve one koji drugačije misle. Ko im je dao pravo da oni odlučuju o tome ko će živeti, a ko ne.

Pravne posledice vršenja vlasti tog režima danas oseća celokupno stanovništvo Srbije, ne samo pravne već i sve ostale koje se tiču običnog života građana.
 
НАСТАВАК 1/2


Ovo je moralo da se kaže u završnoj reči.

Ovo nije politički stav.

Ova optužnica nije politička optužnica. To i što je ona protiv okrivljenih Slobodana Miloševića, Radomira Markovića, Milorada Ulemeka, Nebojše Pavkovića i drugih ne daje joj politički tretman, ali ona je, ponavljam, dokazana optužnica protiv samog vrha ranijeg državnog režima.

Sve ovo, celokupan krivični postupak i presuda koja će se doneti, imaju pravno-istorijski značaj, da se nikada ne ponovi u ovoj zemlji prilika da ovakve osobe poput optuženih budu na funkcijama sa kojih se upravlja državom.

Ova optužnica i celokupan krivični postupak jasno pokazuju da su, uprkos opstrukcijama, ovo tužilaštvo i ovaj sud sposobni da na efikasan način obave svoju dužnost, a to je progon učinilaca krivičnih dela.

Nema goreg zločina od ovoga, da onaj ko je zadužen da čuva narod i državu, da on odlučuje o životu i smrti građana.

Umesto da se vlast održava pomoću izbora, vlast odlučuje da se održi likvidacijama.

Građani Srbije sigurno nisu zaslužili takvu vlast. Nije zaslužio ovaj narod da predstavnici vlasti otmu bivšeg predsednika u mirnoj šetnji i da ga zverski likvidiraju i da to zverstvo vidi ceo svet na granici vekova.

To je najgori i najnecivilizovaniji način upravljanja državom.

Izbor rukovodeće strukture takvog režima nije slučajan.

Naravno da je organizator svih organizatora bio Slobodan Milošević, ali ovde se sudi onom delu organizacije koji je namenjen za ubistva, organizatoru grupe za ubistva. Nije slučajno što je na to mesto doveden svršeni đak srednje muzičke škole kome je hobi automehaničarski zanat koji je posle obijanja prodavnice pobegao u inostranstvo i posle dve godine lutanja završio u Legiji stranaca. Tamo ste uspešni ako vas ništa ne dotiče. Tamo ubistvo nije zločin. Tamo je ubistvo izvršenje zadatka.

Tvrdnja odbrane će sigurno biti – zašto se predao ako je kriv. Kada im se kula od karata ruši, kada su priterani u ćošak, pretila je opasnost da će pripadnici te organizovane kriminalne grupe progovoriti i srušiti sve, onda se kreće u protivnapad, u proboj. Ali ovo nije afrička pustinja.

Nije slučajno ni da je na čelo službe Državne bezbednosti doveden čovek koji pre toga u toj službi nije proveo ni jedan jedini sekund. Sada, na kraju ovog postupka mi je, videvši o kakvom se čoveku radi, potpuno jasno zašto je on, okrivljeni Radomir Marković, na to pristao.

Pošto nisu dorasli mestu na kome su se nalazili, onda je bilo lako njima manipulisati, onda je lako izdavati naređenja, ma kakva ona bila. Okrivljeni se predstavljaju kao hrabri, zaštitnici srpstva, čuvari nejači, pa gde je ta hrabrost bila kada je trebalo odupreti se takvom režimu. To bi bila hrabrost, a nije hrabrost otimati mirne prolaznike, vezivati ih lisicama, stavljati u kombi, obmotavati selotejp trakom, držati ih pet minuta pored rake koju kopate i pucati mu s leđa u potiljak i sve to da bi se dodvorili vođi. To nikada i nigde nije bila hrabrost.

Takvi postupci u vrednosnom sistemu ne podvode se pod hrabrost, niti mogu izdržati vrednosnu ocenu junaštva.

Zbog toga svrha ovog postupka je ne samo kažnjavanje počinilaca zločina, već vraćanje vere u pravdu i civilizacijske vrednosti.

Ovaj proces sa velikom pažnjom prate ljudi koji žive u Srbiji, desetine hiljada mladih koji su zahvaljujući takvom režimu otišli iz Srbije i žive u nadi da će se saznati istina i u ovoj zemlji zavladati pravda, da ih više neće biti sramota da kažu odakle su. Ishod ovog postupka će biti pouka i poruka za sve.

Ovo su reči koje bi trebalo da zamene suvoparni zakonski tekst o generalnoj prevenciji. U mogućnost individualne sumnjam, mada, ako je neko od okrivljenih rešio da se oslobodi osećaja krivice, sada je prilika. Radi se o ljudskoj, o etičkoj kategoriji. To nam uostalom i Kant saopštava. Na nebu zvezde, a u nama moral. Po tome se upravljamo, ako tog morala nema, onda ste u društvu Nerona, ledi Magbet, Geringa.
 
НАСТАВАК 2/2

Sudimo organizaciji za ubijanje, odnosno odredu DB-a namenjenom za likvidacije, ali šta je sa organizacijom ili njenim delovima koji su bili ili su još uvek u ekonomiji, pravosuđu, policiji, medijima, politici i koja u strahu da ne bude otkrivena, podržava ovakve odbrane okrivljenih i održava ih u zabludi da će se sve po njih povoljno rešiti. Ništa se neće povoljno rešiti. Naprotiv, biće obeleženi i oni i članovi njihovih porodica za sva vremena. Još jednom ponavljamo, ovo je prilika da okrivljeni sami razreše složenost ovog problema u svoje ime i u ime svojih porodica. Neka nam kažu šta je bilo, šta su uradili. To je bolje nego izvršavati zadatke bespogovorno, to je bolje nego čuvati vlast od naroda, to je bolje nego stvarati atmosferu da će vladati zauvek. Ako to ne urade, toj osionosti, nedodirljivosti, okrutnosti, bahatosti, nemoralu, nepoštenju i upornosti odgovara samo maksimalna kazna. I da ponovim još jednom, ne sudi se junacima, jer junaci ne ubijaju s leđa vezane, same, nemoćne. Jaki su u grupi, a pojedinačno, pojedinačno se plaše, čega, gubljenja imovine, povlastica, beneficija.

U ovom trenutku nijedna institucija u zemlji ne brani zemlju u toj meri kao što to radi ovaj sud. Vaša odgovornost je utoliko veća, ali te odgovornosti se ne treba bojati. Naprotiv, istorija je zabeležila zlo, istorija očekuje odgovor. Odgovor ovog suda treba da bude takav da ne padne pod udar istorije. Sve što nije adekvatan odgovor na zlo režima Slobodana Miloševića, istorija će osuditi.

I, na kraju, dozvolite mi da pročitam deo obrazloženja Suda u Jerusalimu prilikom izricanja presude Ajhmanu: "Pretpostavimo, argumenta radi, da vas je samo zla sreća učinila dobrovoljnim instrumentom u organizovanju ubijanja. Ali, i dalje stoji činjenica da ste izvršavali, dakle, aktivno podržavali politiku ubijanja. Jer, politika nije dečja igra, u politici su poslušnost i podrška jedno isto. I kao što ste vi podržavali i sprovodili politiku odbijanja da se svet podeli s jevrejskim narodom i narodima mnogih drugih zemalja, kao da ste vi i vaše starešine imali ikakvo pravo da odlučujete o tome ko može, a ko ne može da živi na ovom svetu, tako mi smatramo da niko, nijedan pripadnik ljudskog roda ne može poželeti da deli svet sa vama."

Naravno, smrtna kazna je ukinuta. Ali, i kazna od 40 godina okrivljenima daje pravo na život. Ivanu Stamboliću je to pravo oduzeto.


 
Naziveo se vise nego drugi koje je poslao u smrt indirektno biranjem Slobe mentalnog za glavnog Srbije i SFRJ....
Jos mu lepo kaze Markovic, otac Mire lude, da je Sloba psihopata i kreten crnogorski , tatin sin kaze ma kontrolisacu ja njega, pice mi iz ruke, a ustvari je mala partijska jajara, ko i Borisav Jovic , koji je takodje jedan od tezih aktera tog razvrata nad narodom....
 
Suviše se kasno rodio da bi učestvovao u pokolju koji je KP izvršila posle "oslobođenja" ali ne treba sumnjati da je podržavao svaki zločin Brozove partije i Brozovog režima.Takvi su organizovali i ubistva naših emigranata patriota po svetu.
Ako je i živ zakopan zaslužio je.Ko mu **** mater rekli bi priprosti ljudi.
 

Back
Top