KOŠTA KO SVETOG PETRA KAJGANA
Izraz je, pre svega, dvoznačan.
Prema jednom značenju, to je kajgana namenjena svetom Petru, a nekoga je skupo koštala,
a prema drugom, reč je o kajgani koja je skupo koštala samoga svetoga Petra.
U grčkom jeziku postoji poslovica “Skupa li je kajgana svetog Đorđa!” Prema legendi, neki
dečko načini svetom Đorđu kajganu i odnese je u crkvu. Naiđu četiri stranca, trgovca, da se
pomole Bogu, vide kajganu i pojedu je. Ali svetac učini čudo i ne mogoše izaći iz hrama dok
svaki od njih ne položi veliki zlatni novac.
Kad su izašli iz crkve, rekoše:
“Sveti Đorđe, mnogo ti je skupa kajgana; nikad je više nećemo od tebe kupovati.”
Priča je, očito, prenošena uz izmenu imena.
U pesmi Jove Jovanovića Zmaja “Skupa kajgana svetoga Petra” govori se o tome kako su Isus
Hristos i apostol Petar hodili po svetu da kušaju ljude. Uz to, “Hristos kuša još i Petra svoga.”
Jedne večeri zanoćiše u kolibi uboge udovice Rajke, koja je imala mnogo nejake dece. Ona ih
lepo dočeka i ponudi im kajganu za večeru. Hristos to odbije i ode na slamu da spava, upozorivši
svetog Petra: “Ne založi večerice njene / večerice deci zgotovljene.” Petar, kome je bilo dosta
gladovanja, ne posluša Isusa, dohvati se kajgane, ali se ona u istom času okameni, tako da je
nije mogao jesti.
Sledećeg jutra, Isus izrekne Petru tešku pokoru: “Ja ću dalje, ti ostani ovdje. / Okrst prosi, pak joj
djecu hrani, / dok se vratim, da ih zdrave nadjem.”
I tako je sveti Petar dugo hodao od kuće do kuće proseći i hraneći decu sirote Rajke.
A kad se Isus vrati i upita ga: “Je l’ sve dobro, pa da te opraštam?” Petar mu, satrven i izmozden,
odgovori: “Sve je dobro, milom tebi hvala! Al kajgana skupo me je stala.”
Po drugoj verziji, sveti Petar je dobio debele batine od nekog domaćinam u čijoj je kući zanoćio
zajedno s Hristom, zato što je, ne pitajući ga, spremio i pojeo kajganu.
Tako ga je kajgana opet skupo stajala.
Do dana današnjeg, u narodu je ostala izreka “košta ga ko svetog Petra kajgana” u značenju
“platiti za nešto veoma visoku cenu".



Izraz je, pre svega, dvoznačan.
Prema jednom značenju, to je kajgana namenjena svetom Petru, a nekoga je skupo koštala,
a prema drugom, reč je o kajgani koja je skupo koštala samoga svetoga Petra.
U grčkom jeziku postoji poslovica “Skupa li je kajgana svetog Đorđa!” Prema legendi, neki
dečko načini svetom Đorđu kajganu i odnese je u crkvu. Naiđu četiri stranca, trgovca, da se
pomole Bogu, vide kajganu i pojedu je. Ali svetac učini čudo i ne mogoše izaći iz hrama dok
svaki od njih ne položi veliki zlatni novac.
Kad su izašli iz crkve, rekoše:
“Sveti Đorđe, mnogo ti je skupa kajgana; nikad je više nećemo od tebe kupovati.”
Priča je, očito, prenošena uz izmenu imena.
U pesmi Jove Jovanovića Zmaja “Skupa kajgana svetoga Petra” govori se o tome kako su Isus
Hristos i apostol Petar hodili po svetu da kušaju ljude. Uz to, “Hristos kuša još i Petra svoga.”
Jedne večeri zanoćiše u kolibi uboge udovice Rajke, koja je imala mnogo nejake dece. Ona ih
lepo dočeka i ponudi im kajganu za večeru. Hristos to odbije i ode na slamu da spava, upozorivši
svetog Petra: “Ne založi večerice njene / večerice deci zgotovljene.” Petar, kome je bilo dosta
gladovanja, ne posluša Isusa, dohvati se kajgane, ali se ona u istom času okameni, tako da je
nije mogao jesti.
Sledećeg jutra, Isus izrekne Petru tešku pokoru: “Ja ću dalje, ti ostani ovdje. / Okrst prosi, pak joj
djecu hrani, / dok se vratim, da ih zdrave nadjem.”
I tako je sveti Petar dugo hodao od kuće do kuće proseći i hraneći decu sirote Rajke.
A kad se Isus vrati i upita ga: “Je l’ sve dobro, pa da te opraštam?” Petar mu, satrven i izmozden,
odgovori: “Sve je dobro, milom tebi hvala! Al kajgana skupo me je stala.”
Po drugoj verziji, sveti Petar je dobio debele batine od nekog domaćinam u čijoj je kući zanoćio
zajedno s Hristom, zato što je, ne pitajući ga, spremio i pojeo kajganu.
Tako ga je kajgana opet skupo stajala.
Do dana današnjeg, u narodu je ostala izreka “košta ga ko svetog Petra kajgana” u značenju
“platiti za nešto veoma visoku cenu".



Poslednja izmena: