2012. Februar, sneg do kolena, minus milion, nama isekli gas jer nam kuca nije uknjizena, ja trudna 9-i mesec, ustanem se, obucem, jaknu preko, naravno ne mogu je zakopcati, samo prebacim... mama i tata od rane zore zovu, cekaju, samo dodji kod nas, kod nas je toplo, budi preko dana u stanu...

I tako ja trudna, cistim kola, tata se naravno pojavljuje uvek u tom momentu niotkuda, sa svojim golfom dvojkom, koja je palila i na minus milion iz prve, vadi lopatu iz kola, pali mi auto, cisti i krsti se gde cu takva raspojasana trudna da cistim

usput mi zvoca zasto ga ne zovem...
Secam se i kako sam od njih uvek odlazila jednako raspojasana i sve skakucem po stepenicama a oni me gledaju “Polako, zakopcaj se, ostani ovde toplo je...”
Naravno da mi je svako jutro donosio hleb i molio da budem kod njih... da se ne smrznem...
Elem, porodila sam se 12.marta, a 18.izasla iz porodilista u majici kratkih.
Sledece godine 16.3.slavili smo prvi rodjendan u cizmama jer je sneg bio do kolena.
To bi ti moj muz raskrcio ocas posla.