Шта тренутно радиш? 15

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
А не, ја увек кажем шта мислим.

Пре 33 године ишла сам да посетим мужа а тадашњег момка поводом полагања заклетве у Билећи.
Драго ми је што је тај град у РС, још онда се осећало да ће бити фрке, добро су се спремили.
 
ovo nema sanse
jeste u ratu postradalo, al vec je bilo umiruce selo
rat je samo dokusurio
sad je vec i put do sela umro
kod nas su se neki vratili, dobili su donacije, sredili kuce.. mi smo sredjivali sami.. i selo je, iako desetkovano, opet zalicilo na nesto.. ali ti ljudi su bili stari, poceli su da umiru.. kako koji umre, deo sela zaraste... sad ih preko zime ima dvoje iz dve porodice... doduse, kod dede je dosla cerka, brine o njemu jer mu je blizu 90 i gubi se... baba je kilometar dalje.. u prolece dolaze jos neki penzioneri (moj otac takodje) i budu do novembra.. dok ispeku rakiju :)... i tu smo mi 'mladji' koji ih obilazimo..
 
Мислим да ни нама не би ништа фалило да имамо неку обуку, женама.
Ti bi mogla da se nekako priključiš i sve do 42 god, a starije žene teFko ni u sanitetu, možda da nose drnč..
Msm, Dača je xpert za te vojne rezerve, pa može da objasni....

A je l bi bacila ćebe na nemački tenAk, ono iskeno?
 
Ti bi mogla da se nekako priključiš i sve do 42 god, a starije žene teFko ni u sanitetu, možda da nose drnč..
Msm, Dača je xpert za te vojne rezerve, pa može da objasni....

A je l bi bacila ćebe na nemački tenAk, ono iskeno?
Чекај за почетак да разбијем флашу у кафанској тучи :mrgreen:
 
Да. Сви смо учили расклапање пушке, ишли на гађање и тако...Остварила сам одличан резултат.
a kad sam isao na gadjanje, kapetan je samo reko "zali boze metaka"
pusku nikad nisam htio da ocistim, sta su god rekli da treba da se radi nisam htio.... na kraju cijev puske je skroz zardjala, sjebala se puska :)))
 
moj kucerak je spaljen u oluji, ostali samo kameni zidovi... onda smo ga malo pomalo, kako smo mogli, dovodili u red..
cudno je to, nema para za koje bih prodao to imanje, a onda je u ratu otislo za dz... sanjao sam cesto kako se primicem, puzim poljem prema brdu kroz neprijateljske redove, strepim da ce me otkriti... gledam krovove... sve poruseno.. a opet, drugi put, ugledam moj krov netaknut i probudi se nada... mislio sam da nikad vise necu moci tamo otici.. al eto, dobroe
To su korijeni.
Ja takav osjecaj nemam prema vlastitoj kuci,nego isto prema kuci babe i djeda u selu.
Iako tamo niko ne zivi sad,i iako je nase sad samo jedna trecina,iako materijalno ne vrijedi mnogo...cini mi se kad je ne bi bilo,da i dio mene ne bi postojao.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top