Moje je mišljenje da se danas radi sa decom više i da je materijal za rad bolji. Moje dete sve što zna je naučilo jer sam radila sa njim i imao je fokus. Nije mi zao, naprotiv, srećna sam zbog tog vremena i presrećna ali činjenica je da bi mogao samo da sanja platipusa da ja nisam nasla knjigu, strpljivo čitala, na karti pokazivala i glumila istog dugog kljuna. Znao bi cvrc.
Isto važi za čitanje, puno trogodisnjaka čita. Zato sto imaju pomoć. Moj je imao tablu, pa smo ređali reči pa je on redjao slova i pravio reči. Niko od nas to nije imao. Abakus, čuj, imala sam neku drndavu računaljku a danas računaljke da sedneš kako izgledaju.
Danas je za decu sve lepo, vodi se računa, više se razgovara i više se deca uvazavaju. Mislim, hvala bogu da je tako. Naravno da znaju onda više.
A da li će biti bolji matematicari sutra zbog toga...mmm, sumnjam. Mislim da se to najviše radja. Evo, ja sm primer, moj plafon je školska petica i mogli su raditi sa mnom šta su hteli, učiti me mentalnoj aritmetici do sutra ja nemam matematicko razmišljanje potrebno za kompleksne radnje koje nisu gimnazijska petica.
Muževljeva porodica je drugačija. Mozda sam pričala. Pre ne znam, 150 godina ili koliko već došli su Francuzi u neku varoš. Tamo bukvalno pitali čobane neke zadatke. Jedan od tih je pričao najbolje i njega su povukli na Sorbonu. Tamo je završio matematiku ali na diplomi je pisalo "za Balkan"
To je naš prvi profesor matematike u gimnaziji, da li u tom delu ili u celoj zemlji ja ne znam. Bilo kako bilo, od tog čukundede ili sta je već cela loza su matematicari. U toj lozi je osnivač našeg društva matematicara na A, svi znamo ime, zatim, nas najpoznatiji profesor analize sa doktoratom sa Lomonosova i tako redom do svekra (matematicar sa faksa) i muža (doktor tehnike)...cela celcijata loza. Mm nije posebno bistar u smislu renesansnog čoveka ali tu matematiku jednostavno vidi. I ja to smatram darom a Malca genijalca više veštinom koja nema baš veze sa kompleksnom matematikom.