brankich, oni se menjaju
ja za skoro sve za sta sam panicila - kad tad je doslo na svoje
moj malac npr ne vozi bajs jos uvek, ima 6,5 god, veliki je, msm vozi onaj sa pomocnim tockovima, ali bez njih nema sile, pokusacemo opet ovog proleca pa ce ukaciti kad tad
loptu npr nije hteo da vidi ali da vidi do 5. god, pa sam bila ocajna, a onda preko noci samo lopta postoji pa sam opet bila ocajna jer zasto samo lopta i kukala na sav glas
pisala sam isto da nece da crta i da kada se namoli to bude straubalno, evo sada svaki dan crta, doduse grbove i zastave ali ok, crta ih i to sve lepse, msm u granicama lepog za njegove mogujnosti
zalila sam se i da lego nece da slaze vise, i evo opet je poceo, dva dana slaze non stop
dakle mislim da mi panicimo vise nego sto treba, mali su bre mnogo, msm ja to sada objasnjavam i tebi i sebi
i za to odustajanje, j je isto tome sklon, bukvalno proba jednom i ako ne ide iznervira se i odustane i odbija da pokus ponovo
i danas sam bas pitala psihologa, kaze da ni na jednom pitanju nije odustao sa njima, proba ponovo i ponovo dok ne resi i da je tu bas bitno to ohrabrivanje kada pogresi ili kada ne nacrta "lepo" itd itsl
p.s. mislim da treba da prdjemo na dip i ozivimo ga, odavde ce nas izbaciti
sto se karaktera tice i to se menja, moj je slican

E mene dodatno i grize savest što joj puštam crtaće, što joj dajem slatkiše, što tu neka pravila u umerenosti ne uspevam da održim.
Evo, neću više...










