Opisi su dosadni, jednostavni i izlizani, glavni likovi neuverljivi, radnja ide iz krajnosti u krajnost i jedino što valja je ona gothic atmosfera, bez toga bi bila potpuno smeće. Naterao sam sebe da pročitam čitavu prvu knjigu, nadajući se da će pri kraju biti bolja, a tad još nisam ni znao da ima nastavak.
Kad sam skontao, odustao sam. Nema šanse da trošim vreme i na drugu. Pogotovo kada sam pročitao negde da će ono dvoje postati otuđeno u drugoj, izbegavanja itd. Prava španska serija.
Nemam ja nista protiv tvog opisa (dozivljaja) procitanog, naprotiv- poshtujem..
U svoju "odbranu" mogu reci da sam duzna da proticam nesto sto mi je neko s ljubavlju poklonio, a i inace bih...
I jos nesto, kad god i gde god da se otvori ovakva tema, ljudi ce iznositi svoje predloge koji se ne moraju usvojiti, ali me nesto drugo ponekad iritira:
Uvek (ili skoro uvek) bice to klasici koji i svima kojima je stalo do zaista dobrog stiva (potreba, obrazovanje) jesu procitali - ali, ne mogu se citati isti citav zivot. Dostojevski, Markes, Koeljo...i da ne nabrajam potrajalo bi (cast im), postoji tako mnogo dobrih knjiga koje nemaju taj renome ali mogu zaista biti na neki nacin i poucne i posebne.
Ne odnosi se na preporucenu knjigu (iz trilogije) ali, u zivotu je tako: Cas ovako, cas onako, neko se zblizi pa se udalji i obrnuto..
Jedino sto uvek zameram nekim piscima (mislim na romane koje sam od njih procitala) sto su neretko decidni i iskljucivi, njihova istina (uslovno receno) je jedina, a nije tako.
Pravi pisac ce ostaviti uz licno opredelenje- citaocu da odabere...Ako imamo isti cilj, ako ga znamo a imamo nekoliko puteva ili staza koje tamo vode, mozemo odabrati neki drugi od piscevog po licnom nahodjenju.. Ili opiisi necega mozda nebitnog a sto traje ne nekoliko stranica, citaocu nije dato nista da odmasta. Opis fizionomije lica koje nije cak ni glavni lik, stavise vise - sporedni, itd.itd.
Meni TO smeta...