Antigon@
Elita
- Poruka
- 17.045
Kao, treba da putujem i svi se guraju da udju prvi u autobus i zauzmu naj mesta.
Ja udjem posledjnja i svi sede i jedu lanc pakete, a mesta nema..Samo jedno mesto
na prvom sedistu do vrata i do nekog deke.Pitam deku jel slobodno..kaze ..jeste
ja sednem i nista..tek ulazi sofer i pitam me da li sam dobila lanc paket..kazem da nisam
i on kaze ok.i ode.. i tu se probudim tako da ne znam ni da li sam uopste otputovala a ni
dobila klopicu...ni sta cu ja u tom autobusu...ali sam se probudila gladna..
![]()
Trebalo je da putujem.
Svi su zauzeli mesta, a ja sam na spratu neke kuće i pakujem lanč pakete.
Računam da će me vozač autobusa sačekati jer pripremam pakte za putnike.
Oni odlaze bez mene.
Shvatam da sam im nebitna.
Onda pored sebe vidim profesorku matematike koja je takođe zakasnila za prevoz.
Čudimo se zašto su otišli bez nas.
Ninin i moj san su slični.
Srele smo se u nekom kolektivno nesvesnom prostoru.

ali sam se probudila gladna..
.Klopacemo usput u nekom restoranu...






