- Poruka
- 71.901
Većina Abrahamovih religija je jednoglasna: surogat majčinstvo je greh i
neprihvatljiv je za pobožne vernike.
Katolicizam i pravoslavlje su saglasni da umešanost surogat majke krši
sakrament braka i depersonalizuje bračne odnose. Ako je Bog roditelje
blagoslovio detetom, onda je smatrao da je njihov savez fizički, duhovno
i mentalno pripremljen za ovaj događaj. Ako se to ne dogodi, verovatno je
da će par imati drugačiji put. Na primer, pokažite poniznost i usvojite dete
koje ostaje bez roditeljskog staranja. Pored toga, katolicizam i pravoslavlje
insistiraju na nedopustivosti stvaranja kulta rađanja dece.
Islam ima slično gledište prema kojem je pravo deteta na rodovnik (otac i
majka) i poverenje supružnika u Svemogućeg koji daje decu iznad svega.
U procesu začeća deteta, prisustvo treće osobe je neprihvatljivo. Strpljenje
i poniznost se takođe ohrabruju. Naglašena je mogućnost privremene
neplodnosti, povratak Alahove milosti i rođenje zdravog potomstva.
Protestantizam zauzima najverniji položaj: s jedne strane, religija podržava
ideju verovanja u Boga koji je pripremio poseban način života za bračni par
bez dece, a s druge strane pokazuje razumevanje za one koji su se ipak
odlučili za intervencije uz pomoć reproduktivne tehnologije uključujući i
surogat majčinstvo. Čovek snosi odgovornost pred Bogom za svoj pogled
na svet i prihvata svoje posledice.
Judaizam podržava ideju o reprodukciji bilo kojim metodama. Napredak i
razvoj medicine ova je religija oduvek doživljavala kao blagoslov. Ako ste
isprobali sve metode za rađanje deteta na prirodan način, i nakon neuspeha
se odlučili za surogat majčinstvo to je dozvoljeno i nećete biti osuđeni.
https://sansazaroditeljstvo.org.rs/sta-kaze-religija-o-surogat-majcinstvu/
Surogat majčinstvo još uvek u Srbiji nije dozvoljeno, mada postoji nacrt
zakona.
Dok verske zajednice iznose svoje stavove o surogat majčinstvu, uveliko
se već radi i na razvoju veštačkih inkubatora.
Pa se ja onda pitam, ko uopšte duhovne vođe šta pita i zašto oni mogu
da se izjasne tek kada su dovedeni pred svršen čin?
Ako većina ljudi pripada nekim crkvama i verskim organizacijama, koliko
je to samo nekako na papiru, a koliko uistinu veruju u to u šta bi trebali
da veruju?
neprihvatljiv je za pobožne vernike.
Katolicizam i pravoslavlje su saglasni da umešanost surogat majke krši
sakrament braka i depersonalizuje bračne odnose. Ako je Bog roditelje
blagoslovio detetom, onda je smatrao da je njihov savez fizički, duhovno
i mentalno pripremljen za ovaj događaj. Ako se to ne dogodi, verovatno je
da će par imati drugačiji put. Na primer, pokažite poniznost i usvojite dete
koje ostaje bez roditeljskog staranja. Pored toga, katolicizam i pravoslavlje
insistiraju na nedopustivosti stvaranja kulta rađanja dece.
Islam ima slično gledište prema kojem je pravo deteta na rodovnik (otac i
majka) i poverenje supružnika u Svemogućeg koji daje decu iznad svega.
U procesu začeća deteta, prisustvo treće osobe je neprihvatljivo. Strpljenje
i poniznost se takođe ohrabruju. Naglašena je mogućnost privremene
neplodnosti, povratak Alahove milosti i rođenje zdravog potomstva.
Protestantizam zauzima najverniji položaj: s jedne strane, religija podržava
ideju verovanja u Boga koji je pripremio poseban način života za bračni par
bez dece, a s druge strane pokazuje razumevanje za one koji su se ipak
odlučili za intervencije uz pomoć reproduktivne tehnologije uključujući i
surogat majčinstvo. Čovek snosi odgovornost pred Bogom za svoj pogled
na svet i prihvata svoje posledice.
Judaizam podržava ideju o reprodukciji bilo kojim metodama. Napredak i
razvoj medicine ova je religija oduvek doživljavala kao blagoslov. Ako ste
isprobali sve metode za rađanje deteta na prirodan način, i nakon neuspeha
se odlučili za surogat majčinstvo to je dozvoljeno i nećete biti osuđeni.
https://sansazaroditeljstvo.org.rs/sta-kaze-religija-o-surogat-majcinstvu/
Surogat majčinstvo još uvek u Srbiji nije dozvoljeno, mada postoji nacrt
zakona.
Dok verske zajednice iznose svoje stavove o surogat majčinstvu, uveliko
se već radi i na razvoju veštačkih inkubatora.
Pa se ja onda pitam, ko uopšte duhovne vođe šta pita i zašto oni mogu
da se izjasne tek kada su dovedeni pred svršen čin?
Ako većina ljudi pripada nekim crkvama i verskim organizacijama, koliko
je to samo nekako na papiru, a koliko uistinu veruju u to u šta bi trebali
da veruju?