e, ima onih koji osecaju da je duznost prici devojci.
jednom mi je neki lik prisao u diskoteci, ali tek kad sam se spremala vec da krenem, i poceo da me ubedjuje da izadjemo. nisam isprva htela,jer mi se nije dopao, ali pomislih - a mozda je sjajan tip "iznutra", upoznaj ga. i pristanem ja , jer je bio bas uporan.
sutradan smo izasli u jedan kafic i pricali bla bla bla...da bi on u nekoj tacki razgovora spomenuo da mi je prisao jer je osecao duznost da to uradi (!). izgledalo mu je da se smaram sama i duznost mu je bila da mi pridje.
njegova duznost je bila iz razlicitih pobuda od onih koje ti opisujes,cini mi se. u pitanju je vitesko spasavanje smorene devojke.
ali ta duznost....
Dobro....i sta na kraju osecas prema njemu?
Pretpostavljam da smo ja i on u prilicno drugacijoj situaciji, iako ja mozda prilazim iz drugih pobuda, glupo mi je sto moram da prodjem celu igru da bih uopste stigao do toga na kraju i znao da li mi se *to* sa njom svidja ili ne....Sa ove distance cak mislim da mi se mozda ni ne svidi krajnji "produkt", ali ne mogu znati ako ne dodjem do kraja, zar ne??