Šta radite kada ništa ne radite?

I kad neko počinje iskaz sa "Iskreno...", nešto mi tu nije OK. Prirodno je da je iskreno, nema potrebe isticati.
Jer, sve gde niste rekli "iskreno", znači da ste lagali.
Kad ne radim ništa, uglavnom gledam serije iz liste želja.
Kad prvo nisam radila ništa, čitala sam po ceo dan i noć, a sad-moram da gledam.
Smirenog sam duha po prirodi, ali moram da gostim izmišljene karaktere. Izmišljeno je često lepše od stvarnog.
Ali, ja sam neptunijanac, jupiterijanac i merkurijanac. Svakako se ne osećam kao građanin ovog sveta, ma koliko sam pokušavala da to budem.
 
Možda ste primetili moje opuštenije komentare, počesto posprdne ali opet kreativne...
Nisam dugo mogao da povratim taj raniji ležerniji stil...

A šta je iniciralo?
Da ne poverujete - video igra "Animal Crossing New Horizons"
Ok na tržištu je ova igra dve i po decenije tako da su sakupljena iskustva i ljubav pretočeni u ovu poslednju verziju.
To je ono kako zamišljam video igru o životu na pustom ostrvu koje polako počinje da se puni novim žiteljima i samim tim donosi nove zahteve i izazove a opet si dovoljno svoj. A o animacijama da ne govorimo sve se pomera... Bilo pr3 neko veče neja olujna noć na ostrvu usred mora i sad koliko god igrica bila simpatična nekako su uradili tu grmlhavinu i nevreme toliko verno da i horor igre pozavide. Već dve večeri kasnije zadatak je bio da gledaš u kristalno čisto nebo i čekaš što više zvezda padalica i da sa svakom zamisliš neku želju. Pa su slonče i žabica pevali nešto blesavo i neumorno u duetu na tamo nekom ostrvskom zbo4nom mestu, da crkneš od smeha. Pa ima neki kasetaš pa kao svi grupno radimo vežbe pa kad ispadne profi a kad neko požuri ili okasni a ostali ga pogledaju... I tako svašta nešto tu ima stalno da se dešava a sve bez na moranje i frke. Malo pecaš, malo roniš,malo sadiš, malo čupaš...I počnem dz se osećam sve lepše i lepše iz dana u dan... I to se sad vidi na forumskim komentarima...

Ljudi su jzko glupi pa upropaštavaju sebi (i drugima) ovaj jedan život.
Možda ima i dalje ali ja pričam za ovaj sad.

1774655876006.jpeg
 
Имам једну фотељу у ћошку дневне собе, волим да увалим дупе тамо и да не радим ништа. Одатле не успевам да видим ни тв како треба. Углавном понесем и књигу, некад је и не отворим. Е, да, и ноге на табуренце обавезно. Пензионерски, а? Ретко зажмурим, понекад и одремам мало. Мада мислим да ћу убудуће то чешће преферирати.
 
evo sad je otoplilo pa izadjem na terasu sednem u fotelju od bambusa i virim dole na ulicu. ko me primeti pozdravi , odvratim ljubazno i ja i tako u dva tri navrata u toku dana..sledi odlazak u market..Sesir kosulja bela i kravata i ostali rekviziti..zatim ponovo fotelja..tako nekako prolazi boravak u stanu..krajem sledeceg meseca idem u kucu..tamo ima posla bazen, kosnja trave krojenje sadnica dok ne zapadnem u letargiju..ako sve svedem na jedan dan bude

i Tako prodje jos jedan dan
uzburkan ko more, duz pustih ulica....

Jbg..Misli mi dosezu do Grcke i kako u kampu moras imati sve sto trebas i doma.. .. na programu sam posle 25 maja..Na startu idem sa 2 auta .. bice tesko no lepo..
 
Poslednja izmena:
Ljudi po inerciji uvek kupe broj koji je i tada bio malo nedovoljan, evo pre neki dan sam baš pregledavao u šta sve prosto ne mogu da stanem, a pola od toga je bilo problematično i tada…
moja inercija je suprotna tome. realna sam, kupim veće uz pomisao to popunim očas posla :zcepanje:pa onda ne moram ni da peglam
 

Back
Top