Sta radite kad vas ljudi razocaraju?



Pop Tv Celebrity GIF by Big Brother After Dark
 
poverenje..
izdaja..
sta radite kad vas ljudi razocaraju?
predjete preko?
izbriste ih iz zivota?
dajete drugu sansu?
a kad se ponovi posle druge sanse?
Distanciram se i pokusavam da se emotivno ne opterecujem zbog toga.

Do sada me nisu razocarali jako bliski ljudi, oni koji mi nisu dodeljeni rodjenjem, tj. oni koje sam sama birala, tako da ne znam kako bih se ponasala kada bi se nesto takvo dogodilo.
Ne bih volela ni da saznam.
Mislim da ne bih proslo mirno. Ne bih se svadjala, ali mozda bih svoju povredjenost naglas izrazila i ne bih bila u stanju da se lako emotivno distanciram.
 
poverenje..
izdaja..
sta radite kad vas ljudi razocaraju?
predjete preko?
izbriste ih iz zivota?
dajete drugu sansu?
a kad se ponovi posle druge sanse?
Увек бих дао другу шансу,али више не бих гледао ту особу истим очима.
Треће шансе,наравно,не би било.
 
Ја сам се осетила повређено од старне људи које сам сама дизала на пиједестал. Кривица је моја. Али, сви ми смо свесни нечега у теорији, а другачије је у паркси, као на слици доле.
Заправо, мислим да ме је једино у то стање истински доводила тетка, мамина сестра. Она је за мене увек била велика. Чак се исто и зовемо и цео живот је она велика... а ја мала... Тако се препознаје о коме се прича :)
У тренуцима када ми је било неизмерн тешко и када сам имала потребу да то поделим са неким својим, истински својим а нисам могла да кажем мами код ње сам наилазила на отаљавање. Као када ти неко нешто прича, ти подржаваш са ”аха, да...” а мислиш о нечему петом. Такав сам утисак имала, без повратне реакција каква ми је требала. Па сам се повукла. Сада, када пемотам филм схватам да је и она била у тешкој фази- троје деце, губитак посла, нагомилана килажа услед незадовољства, затегнути односи у браку... И разумем. Уопште не кривим. Али не могу да се вратим на старо. Просто је нешто у мени у том смислу замрло. А велик је човек, јако је ценим али сам који мм даља.
 

Prilozi

  • 1.jpg
    1.jpg
    21,7 KB · Pregleda: 11
Pravim razliku između slabosti i bezobrazluka.

Ako je bezobrazluk iz egocentrizma, završimo. Ako je bezobrazluk iz slabosti, što je 90% slučajeva, samo razumijem i pređem svima preko svega.


Ukratno, završim samo sa jako, jako brzobraznim ljudima, egocentričnim, sebičnim. Mada, iskreno i tad se puno razmišljam...
A kako su, Bogu hvala, većina dobri ljudi koji iz neznanja čine loše, to razumijem i samo pređem preko toga. Svi smo mi ljudi i grešni i poročni, pa oprostim ili iskomuniciram ako čine nešto na moj račun, da se ja činim loše.

Postoji slučaj kada su bezobrazni iz sebičnosti jako bliski ljudi i tu zna biti komplikovano. Jednostavnije je sve kad ne zavisiš, kao npr.dijete student od roditelja ili slično.
Onda je lako pokazati djelima, npr. ne viđati ih uopšte, ako neće da razumiju riječi.


P.S. dajem šanse :-)
 
poverenje..
izdaja..
sta radite kad vas ljudi razocaraju?

То кад нас неко разочара то је у ствари добро, јер смо претходно били очарани што ће рећи омађијани.

И кад нас неко разочара он нас у ствари размађија, пукне балон илузија и ми треснемо о земљу.

Мало боли, али ништа страшно. Убрзо устанемо и пичимо даље.

Можемо и опростити и заборавити, али и не морамо.

Кад нас неко изневери, е то је већ мало зајебаније. Пуно више и много дуже боли, а може и да се

рикне од тога. У принципу много мање верујемо у људе и људима него што мислимо. Закључавамо кола,

куће, станове, имамо гомилу шифара за приступ рачунима, документима, сајтовим, форумима, уређајима... вежбамо

борилачке спортове, носамо са собом вруће, топло, млако и хладно оружје, по потреби шапућемо и

водимо кера са собом... И онда нађемо неког коме верујемо, уверени да градимо обострано поверење

кад оно моша, бивамо из неких бизарних разлога изневерени, а то нам није падало на памет ни у најгорим

сновима и онда нам одједном, кад смо изневерени, "сви људи (постају) паклени духови". Зајебано.

Можемо опростити, али и не морамо. Свакако да никада нећемо заборавити.

Издаја је најгора. Кад нас неко разочара или изневери добар део "заслуга" за то можемо приписати себи,

својим илузијама, надама, жељама, чежњама, страховима... једноставно можда смо се од самог старта зајебали

у процени тог другог, можда и нисмо, али се у међувремену нешто десило што ми нисмо желели да видимо или

смо видели, али нисмо имали храбрости да прихватимо или смо једноставно били глупи и нисмо схватали шта се дешава.

Код издаје тога нема, јер тај други тачно зна шта ради, тачно зна да то не сме да ради, а опет ради, јер зна

шта ће се десити и колико ћемо ми пострадати због тога, а све због некаквог његовог ситног ћара.

Једноставно издајник нас преводи из бића у небиће, из човека у ствар.

То нит се прашта нит се заборавља.

Наравно, ако преживимо.
 
Bas su mi interesantni i kul svi koji kazu da imaju te surove reakcije.
Mislim, razocarenje je ipak tako obicna stvar, razocaras se i kad firma ne uplati obecani bonus.
Da mi je znati kako to izvodite...
Npr... razocara te kolega iz kancelarije, ti ga izbrises iz secanja zauvek. Kako? Das otkaz?
Razocaraju te bliski ljudi, porodica (tu se razocarenja najcesce i desavaju).
I sta, odreknes se majke, oca deteta, sestre, brata... obrises i zaboravis da postoje?
Bas kul :D:D:D...dajte recept.

A sta radite kad vas ljudi izdaju... ono pravo, dzukacki, svesno i ciljano.... ubijete ih? :lol:
 
poverenje..
izdaja..
sta radite kad vas ljudi razocaraju?
predjete preko?
izbriste ih iz zivota?
dajete drugu sansu?
a kad se ponovi posle druge sanse?

Zavisi ko je u pitanju.
Sitne nepristojnosti, onako usputne od strane poznanika ili ljudi koje susrecem znaju da me pogode. Ne znam zasto.

Sa druge strane, ukoliko cujem da je neko o meni privatno govorio ruzno bez povoda izbrisem tu osobu. Rano sam sa takvim povredama rascistila. Ne objasnjavam, mozemo da nastavimo sa razgovorom, ne pokazujem ni da znam ali nema nikakve emocije. Na tome "vidim" ljude.

Ukoliko sam ja zeznula, izvinim se. Nemam problem sa tim ali toliko se grozim tracarenja da mislim kako bih lakse ukrala nego uhvatila sebe u toj raboti. I sigurno sam zeznula hiljadu puta ali retko namerno i nikada u coveka.

Kada dodjemo do najuzeg kruga mislim da bih presvisla. Tu srz, ono gde sam ranjiva, meka i sa ljudima koji sve znaju i kojima bih sve dala, bez zadrske...ne znam...mislim da bi se svet srusio kao zgrada pod dinamitom.
Pred nekim ljudima nemamo odbranu.
 
naletim na ovaj lepi citat
e bas to

''Obmana, izdaja, podlost, nezahvalnost, surovost, nepravda možda vas neće odmah ubiti, ali kap po kap...
Izdržite jednom, izdržite drugi put, ali ožiljak stvara grubu kožu. I možete se vi tešiti rečima, ojačao sam!
Da.
Ali u duši je pukla jedna žica, utihnulo je jedno zvono.
U vašoj duši je umrla dobra vila ili mali anđeo.
To je bio deo vaše duše...''
 
Zavisi ako je drugarstvo, poslovni ili partnerski odnos.

Drugarstvo - prekidaju drugi bez razloga samo ih vise nema. Ne javljaju se. Posle neke pauze pokusam da reaktiviram, ali ono nemaju vremena. Za drugare me nije briga. Svako od njih je bio tu dok sam trebao ili iz slucajnog razloga se druzis s nekim tu gde jesi. Oni posle odu dalje, zaborave, nemaju nameru da stvaraju neko celozivotno drugarstvo. Kako sam mislio tako je bilo od skole, drugara iz kraja stalna ekipa, faksa, nekog kolege s posla. Slobodno mogu reći da ja te ljude više ne poznajem.

Poslovni odnos - samo tiho se izvucem. Ako ima razloga kazem da nadjemo rešenje u suprotnom razlaz bez ikakvih emocija. Ako nema razloga, a ipak mi nesto ne odgovara onda tiho odem. Nadjem razlog da odem.

Partnerstvo - slicno kao posao. Sta ne valja kaze se. Ako nema osecanja vise bude se iskren nije to to, lose sam te skapirao cao.

Iz bilo cega odlazim bez drame i teskih reci. Ako vec neko nije covek bat budi ti. Mislim ja u mom slučaju. 😂
 
Ne razočaravaju me ljudi nego njihovi postupci, ali ne križam nikoga nego nastavim dalje bez zamjeranja. Trebamo se zapitati koliko puta je neko drugi očekivao drugačiju reakciju od nas a nije je dobio. Po tom pravilu trebali bi da nas prekriže? Kad bi svi tako radili ovaj svijet bi bio jaaako usamljeno mjesto jer naša očekivanja i realnost su dvije različite stvari.
 
Ne razočaravaju me ljudi nego njihovi postupci, ali ne križam nikoga nego nastavim dalje bez zamjeranja. Trebamo se zapitati koliko puta je neko drugi očekivao drugačiju reakciju od nas a nije je dobio. Po tom pravilu trebali bi da nas prekriže? Kad bi svi tako radili ovaj svijet bi bio jaaako usamljeno mjesto jer naša očekivanja i realnost su dvije različite stvari.
Mi smo ti koji cinimo postupke tako da ne razocaravaju postupci vec mi,mi koji smo ih nacinili.Razocarenje je skup cinjenja neke osobe koja su nas jedna po jedna povredjivali tako da ako sam nekome ucinio nesto tako zasluzujem ignorisanje i precrtavanje......Oprastanje da ali sve ima svoje granice,crta preko koje se ne prelazi mora da postoji....
 
Pazi ako me neko razočara to je zato što sam ja imala očekivanja kako bi neko trebao da se postavi/ponaša. E sad ako me neko namjerno povrijedi ili uvrijedi to ti je već drugi par cipela. Za razočarenje smatram da sam sama kriva, možda sam imala nerealna očekivanja i postavila ljestvicu previše visoko.
Ali opet ta tvoja ocekivanja ne moraju biti neka tvoja losa procjena, jednostavno se neki ljudi promijene ili pokazu svoje pravo lice ili na neki nacin izgube interesovanje pa ih nije briga.
 

Back
Top