Sta opterecuje srpsko-hrvatske odnose

..e Sabane,pa ovo je i bit teme..sto dio vas vidi uvijek neke ustase,a dio nas neke cetnike...zato je i doslo do rata sto su takve individue i sljedile politicare istih karakteristika...normalnim ljudima ne padaju na pamet vukodlaci iz proslosti...zivimo u 21 stoljecu u Evropi...

Saban ti je muski roditelj a ima stvari koje ne smeju da se nikad zaborave.
 
..pitanje je bilo:dali je trebalo pobit CIJELI hrvatski narod radi ustasa??

Naravno, 1943. godina donijela je mnoge političke i vojne promjene, koje su išle na ruku partizanima. Najvažniji takav događaj bila je kapitulacija Italije u rujnu te godine. Po višoj vojnoj zapovijedi talijanska vojska je partizanima predavala oružje i područja, u kojima se je nalazila, prije nego što su je hrvatske i njemačke postrojbe uspjele razoružati i zaposjesti ta područja. Partizani su iskoristili privremeno zaposijedanje pojedinih sela i gradova, pa su proveli prisilnu mobilizaciju i tako povećali udio Hrvata u svojim redovima. Taj udio je zbog raznih razloga lagano rastao sve do jeseni 1944. godine. Tada su se iz južne Hrvatske povlačile hrvatske i njemačke vojne postrojbe, a na njihovo mjesto dolazili su partizani, koji su nastavili s prisilnom općom mobilizacijom pučanstva u svoje postrojbe. Zahvaljujući toj činjenici, broj Hrvata u partizanima, na području današnje Republike Hrvatske, nadmašio je broj Srba, ali je razmjerno, prema udjelu jednih i drugih u ukupnomu pučanstvu, daleko zaostajao za Srbima. Prema istraživanjima Mladena Ivezića, broj Hrvata i Srba u partizanima pod zapovjedništvom Glavnog štaba Hrvatske tek početkom rujna 1944., gledano u apsolutnim brojkama, bio je odprilike podjednak (8), a 30. studenoga 1944. Hrvati su nadmašili Srbe. Tu treba napomenuti, da su ispod vlasti Glavnoga štaba Hrvatske bili izuzeti Vinkovci i područja istočno od njih, ali mu se je vlast prostirala na livanjsko – duvanjsko područje, pa se može reći, da je jedno s drugim bilo kompenzirano i da je taj štab odprilike pokrivao područje današnje Republike Hrvatske. Pod njegovim zapovjedništvom bio je 30. studenoga 1944. ukupno 121.341 partizanski vojnik, od toga 73.327 ili 60 , 40% Hrvata, a 34.753 ili 28, 64% Srba, dok razlika odpada na ostale narode (9). Od ukupnoga broja stanovnika, u Hrvatskoj je, prema popisu od 1948. godine, bilo 79, 2% Hrvata i 14, 5% Srba. Dakle, u Republici Hrvatskoj Hrvata je u partizanima bilo gotovo 19% manje nego je njihov udio u ukupnomu pučanstvu, dok je Srba bilo gotovo dvostruko više od njihova udjela u ukupnomu pučanstvu. Valja napomenuti, da je 6. lička proleterska brigada, sastavljena uglavnom od Srba, bila upućena u Srbiju i istočnu Bosnu, pa bi razmjerni udio Srba u partizanima bio veći, a Hrvata manji, da je i ona uzeta u obzir pri računanju. No, u Istri, dijelovima hrvatskoga priobalnog područja i na nekim otocima, zbog talijanskog nasilja bolje je uspijevala partizanska promidžba, pa je bio i veći odlazak u partizane. Zato je u Republici Hrvatskoj razmjerni udio Hrvata u partizanima sigurno veći nego među bosanskohercegovačkim ili srijemskim Hrvatima. Da se je taj udio računao za Hrvate kao cjelinu, onda bi on u odnosu na ostale narode s područja bivše Jugoslavije sigurno bio manji nego što je to iskazano samo za Republiku Hrvatsku.

U isto vrijeme, dok je u Republici Hrvatskoj bilo 73.327 Hrvata u partizanima, u Hrvatskim oružanim snagama (domobranstvo, ustaška vojnica, oružništvo) bilo ih je oko 150.000, dakle dvostruko više. Uzmemo li u obzir, da je među hrvatskom vojskom moralo dolaziti do demoralizacije i da je barem polovica partizanskih boraca silom otjerana u partizane, možemo zaključiti, da ni 20% hrvatskoga naroda 1945. godine nije pristajao uz pokret, pa zvao se on partizanski ili antifašistički, koji mu ruši hrvatsku državu, gazi vjeru i otimlje njivicu. On je čvrsto stajao uz Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja mu je jamčila i čuvala sva ta dobra.
Dakle, daleko je od istine tvrdnja, da je hrvatski narod nadprosječno i više nego i jedan drugi narod bivše Jugoslavije sudjelovao u partizanima. Bilo je upravo obratno.
 
..mislis,trebalo je pobit cijeli hrvatski narod...

Naravno da ne, ali danas u ponekim zemljama imate status antifasisticke drzave, cak vam to koliko znam stoji i Ustavu, a u celini sa antifasizmom nemate nikakve veze, bili ste na strani nacista, kao kolektiv, osim par iznimki poput Tita.

Samo zahvaljujuci njemu imate to sta imate danas, a kao zahvalnost ste se 90 tih u potpunosti vratili fasizmu, do u najsitniji detalj.

Sreca vam je da ste mali i beznacajni, pa se svet uopste ne zanima za vas, pa tako i ne primecuje NDH na delu.
 
Naravno da ne, ali danas u ponekim zemljama imate status antifasisticke drzave, cak vam to koliko znam stoji i Ustavu, a u celini sa antifasizmom nemate nikakve veze, bili ste na strani nacista, kao kolektiv, osim par iznimki poput Tita.

Samo zahvaljujuci njemu imate to sta imate danas, a kao zahvalnost ste se 90 tih u potpunosti vratili fasizmu, do u najsitniji detalj.

Sreca vam je da ste mali i beznacajni, pa se svet uopste ne zanima za vas, pa tako i ne primecuje NDH na delu.

..ti si kao i jucer ostao malo veci komad budaletine ovog foruma...cijeli narod je bio ustasoidan kao kolektiv...iz koje si ti pripizdine,da pricas ovakve gluposti?
 
Kaže se Prebilovci, a crkva je u Glini. :roll:

Pusti to što pričaju patriote, pa ti krivo upamtiš.

151. Selo Smiljan (rodno selo Nikole Tesle). 1. augusta 1941. godine ustaše poklale 66 muškaraca, žena i djece i spalile u njihovim kućama pod vodstvom Rude Ritza (učitelj, zlikovac, komandant ustaškog logora Jadovno na Velebitu), Adžije Jose i Dragana Devčića.

152. Selo Mlakva, Kosinj. 6. augusta 1941. godine ustaše poklale i spalile 286 Srba, muškaraca, žena i njihove djece. Mnogi su živi spaljeni u kući Jove Glumičica i drugim njihovim kućama u selu.

153. Ledenice na Kršu. 26. jula 1941. godine ustaše poklale porodicu Paripović Mile od 8 članova, te suprugu i dijete Paripović Dane.

154. Konjsko Brdo, Perušić, 15. jula 1941. godine ustaše zaklale 47 Srba.

155. Janjačka Kosa, Perušić, 17. jula 1941. godine ustaše ubile 42 Srbina.

156. Križanovo Brdo, Perušić, 20. jula 1941. godine ustaše ubile 42 Srbina.

157. Duliba, Perušić. U kući Munjas Petra ustaše poklale i spalile 15. juna 1944. godine 21 Srbina: 15 muških i 6 ženskih.

158. Docina Draga - Brujići, Donji Kosinj. U kući Mile Paripovića Kokina ustaše 10. decembra 1944. zaklale i spalile 49 Srba: 31 ženu i 18 muškaraca.

159. Staza i Dolac, Rastovača, nedaleko "Doline smrti". Jula 1944. ustaše zaklale 47 srpskih seljaka.

160. Selo Kuzmanovača, pokraj Široke Kule. Pod vodstvom zločinca Jurice Frkovića i Stjepana Oreškovića ustaše su ubile 160 srpskih civila, augusta 1941. godine.

161. Gospić, 15. februara 1945. godine na električne i telefonske stubove u Bilajskoj ulici ustaše objesile 10 Srba.

162. Smiljan (rodno selo Nikole Tesle) Gospić. Ustaše 5. marta

1945. godine objesile 30 Srba na putokaze i okolno drveće na raskrsnici puteva u Smiljanu. Dovele ih ustaše iz zatvora, kaznionice Okružnog suda, prije samog oslobođenja Gospića. Masovna grobnica na mjestu gdje je izvršen zločin. Obilježje ovo kao i druga porušeno godine 1991.

163. Selo Suvaja, Donji Lapac. Ustaše su 1. jula 1941. godine ubile
i nožem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 žena i 50 muškaraca.

164. Selo Bubanj, Donji Lapac. 3. jula 1941. godine ustaše zaklale 182 srpska civila od kojih 35 djece.

165. Dobroselo, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustaše ubile i spalile u njihovim kućama 38 Srba: muškaraca, žena i djece.

166. Selo Bubanj, Donji Lapac, ustaše masakrirale 3. jula 1941. godine 64 srpska seljaka iz sela Doljani.

167. Selo Osredci, Srb 2/3. jula 1941. godine ustaše zaklale 25 Srba.

168. Doljanski Bubanj, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustaše zaklale 13 Srpkinja, šestero njihove djece i jednog starca.

169. Draga, zvana Kečetina, 2. jula 1941. godine ustaše zaklale 32 srpska seljaka iz sela Osredaka.

170. Zatvor u Boričevcu, Donji Lapac. Mučilište i gubilište srpskog življa.

171. Zgrada osnovne škole, Donji Lapac, u podrumu mučilište i gubilište srpskog stanovništva od 19. juna do sredine jula 1941.

172. Selo Bubanj, Donji Lapac, 12. jula 1941. godine, ustaše mučile, silovale i zaklale 12 srpskih djevojaka.

173. Veliki magazin, Korenica. Mučilište 118 Srba iz Korenice i okolnih naselja. Srušen poslije rata.

174. Sudska zgrada, Korenica. Mučilište i gubilište Srba, jul 1941.

175. Selo Bunić i Korenica. U julu 1941. godine ustaše poklale i zapalile u kućama 64 Srbina: muškarce, žene i djecu. Potpuno nestale porodice: Hinići, Karani, Miljkovići, Panjkovići, Kneževići, Serdari, Zaklani, Žakule. Samo Begovića ustaše zaklale i u kući spalile 29.

176. Zgrada žandarmerijske stanice u Buniću, Korenica. Ustaše mučile i masakrirale u podrumima 26. jula 1941. godine 80 Srba, muškaraca, žena i djece.

177. Srpsko pravoslavno groblje u Buniću, kod Korenice. U julu i augustu 1941. godine ustaše poklale više desetaka srpskog življa.

178. Srpska pravoslavna crkva u Ličkom Petrovom Selu, mučilište i stratište srpskog stanovništva ovog i okolnih srpskih zaselaka.

179. Ljubovo, između Korenice i Gospića, mučilište i gubilište srpskog naroda 3. augusta 1941. godine.

180. Selo Debelo Brdo, Korenica. Ustaše 28. marta 1942. godine pobile i spalile srpske seljake koje su zatekle u selu.

181. Plitvice, Korenica. Ustaše zaklale 16 Srba: žene, muškarce i djecu.

182. Zavalje kod Bihaća. Masovne grobnice srpskog stanovništva 1941. i 2. septembra 1942. godine.

183. Selo Mekinjar, Podlapača. 15. februara 1943. godine ustaše poklale i spalile u kućama i štalama 32 Srpkinje s djecom.

184. Svračkovo Selo, Podlapača. Ustaše zaklale i spalile 18. juna 1944.41 Srbina: žene, muškarce i djecu.

185. Selo Trnovac, na Dumanu, Korenica. Ustaše su 4. marta 1945.
godine masakrirale 33 srpska seljaka.

186. Selo Homoljac, Korenica. Ustaše su 14. marta 1945. ubile i spalile u kućama 47 srpskih civila.

187. Selo Kalebovac, Korenica 17. i 18. marta 1945. godine ustaše su poklale i spalile u kućama i sjenicama 40 Srba prezimena: Funduk, Orlić, Vukadinović i Veinović.

188. Selo Jošan, Udbina. Ustaše su 18. septembra 1942. godine poklale i većinu spalile u kućama, stajama i sjenicama, 289 srpskih žitelja sela i po drugi puta 29. septembra iste godine 49 srpskih seljaka. Ukupno 338 civilnih lica. Nekoliko djevojaka i njihovih majki su ustaše povezale žicom oko stogova sijena, silovale pa zapalile.

189. Srpsko pravoslavno groblje kod Udbine. Ustaše zaklale 2. augusta 1941. godine 12 Srba muškaraca.

190. Dolina u Pločanskom klancu, Udbina. Prvog augusta 1941. godine ustaše zaklale nekoliko desetaka Srba iz okolnih zaselaka od kojih samo iz sela Komića 20.

191. Brdo Sinjal, kod Švice. Ustaše su 3. augusta 1941. godine masakrirale nekoliko desetaka srpskih seljaka iz sela Gorici i sela Švice.

192. Selo Komić, Udbina. 14. decembra 1942. godine ustaše su od
ukupno 49 srpskih mještana pohvatale i zaklale 25 muškaraca, žena i djece.

193. Selo Visuć, Udbina. Ustaše su 3. decembra 1942. godine od ukupno 125 stanovnika poklale i spalile njih 62.

194. Duman, skrovita dolina u srcu Velebita. 25/26. jula 1941. godine ustaše su u dvorištu kuće Đure Marčetića Vugonje zaklale 48 Srba.

195. Briješće, Gračac, 200 metara od kuće Đure Marčetića, trgovca, sredinom jula 1941. godine ustaše su u jednoj dolini - rupi masakrirale 130 srpskih civila, muškaraca, žena i djece.

196. Gornja Ploča, Lovinac. 31. jula 1941. godine ustaše poklale i spalile 80 srpskih seljaka.

197. Krivak, kod Sv. Roka. Ustaše su 29. jula 1941. godine ubile i masakrirale 57 srpskih civila.

198. Selo Vodoteč, Otočac. 12. novembra 1944. ustaše su pobile i spalile 128 Srba: žena, muškaraca i djece.

199. Zaselak Brakusova Draga, između Zalužnice i Vrhovina. 12. juna 1944. godine ustaše su poklale i spalile u kućama 57 srpskih seljaka od kojih 33 djeteta. Zaselak je ostao pust. Sve opljačkano i selo spaljeno.

200. Ispod Gradine u Raduču ustaše su 11. juna 1941. godine ubile krampovima i noževima 17 Srba muškaraca.

201. Njive u selu Gnjatovići, Lovinac, Gračac, postale su groblje pobijenih Srba. Ustaše su 29. jula i 2. augusta 1941. godine od ukupno 150 stanovnika poklale 125. Selo životom zapustjelo. U nepopaljene kuće ubijenih Srba ustaše uselili Hrvate iz Rudopolja, Jasenova i Golica.
 
Nemam ti ja pojma.

Za mene je WW2 završio 1945.
7. Brež4uljak, zvani Glavica, blizu šume Lepušnjak, kraj Ruševice (pokopani pobijeni Srbi u Cetingradu).

48. Dolina kod Latica gaja, u blizini Slunja, gubilište Srba, august 1941.

49. Pod Čukurom, kod Krnjaka, 2. decembra 1941. ubijeno 40 Srba.

50. Šuma Kobiljača, 31. jula ustaše zaklale 70 srpskih žitelja iz sela Bučice, Slatine, Donjeg i Gornjeg Taborišta.51. Dragotina, selo kod Gline, u julu 1941. ustaše poklale 7 žena i jedno dijete i zapalile u kući Evice Galjen i u kući Milke Sladović. Iste godine, 24. i 25. jula pohvatale su ustaše 157 muškaraca i ubile u logoru Jadovno na Velebitu. Pri tome popalile sve kuće i gospodarske zgrade.

52. Selo Šljivovac, Vrginmost. U vlastitim kućama 22. decembra
1941. godine ubijeno i spaljeno nekoliko desetaka Srba: muškaraca i žena s njihovom djecom.

53. Dolina ispod Sabljakova brda u Drežniku, kod Rakovice. 3. septembra 1941. ustaše ubile 90 srpskih civila.

54. Dolina ispod kuće Mihajla Bande, u selu Snos. Iz sela Snos i Dunjaka 10. aprila 1942. ubile ustaše 100 Srba.
55. Šuma Radonja, na putu od Biljega prema željezničkoj stanici Slavsko Polje, u jarku, uz put. 8. maja 1942. godine poklale ustaše i domobrani više od 250 srpskih civila.

56. Njiva Savić Josifa u blizini sela Luke. 2/3. marta 1942. godine poklale ustaše i domobrani 75 srpskih seljaka iz sela Begovo Brdo i drugih srpskih zaselaka.

57. Savić Selo, zaselak Komesarac, kod Cetingrada, 21. marta
1942. ubile ustaše i domobrani 80 srpskih seljaka.

58. Selo Brezovac, 23. marta 1942. ubijeno 39 žena i njihove djece. U kući izgorio Milan Popović sa 14 članova svoje porodice, a u štali ustaše zaklale 5 Srba muškaraca i zapalile, kao i čitavo naselje opljačkale i popalile.

59. Dolina, loometara udaljena od školske zgrade u Furjanu, kod Slunja. 23. marta 1942. godine ustaše ubile 52 srpska civila od kojih 22 djece.

60. Šuma Latićka, kod Batnoge - Cetingrad, 3. aprila 1942. ustaše pobile maljevima i noževima 119 Srba, muškaraca, žena i djece.

61. Šuma Mašvina, ustaše masakrirale 21. jula 1942. godine 67 Srba od kojih 32 maloljetne djece.

62. Rakovica. U Oštarskoj štali 23. jula 1942. godine ustaše i domobrani zaklali 53 srpska seljaka.

63. Sadilovac, Rakovica, Slunj. 31. jula 1941. ustaše masakrirale 582 srpska seljaka od kojih 473 u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Među njima 271 dijete, od kojih 24 djeteta u kolijevci.

64. Grabovac i Irinovac, sela kod Rakovice. 15. augusta 1942. u kućama ustaše poklale i spalile 166 srpskih seljaka od kojih samo u kući Ilije Kovačevića 20.

65. Drežnik, 30. augusta i 3. septembra 1942. godine ustaše masakrirale nekoliko desetaka Srba iz sela Grabovac, Lipovača.

66. Dolina, 50 koraka istočno od katoličke crkve u Cetingradu. 15. septembra 1942. godine ustaše noževima ubile 138 Srba, muškaraca, žena i njihove djece.

67. Jarak Metaljka, u Petrovoj gori. Od 9. do 14. maja 1942. ustaše i domobrani poklali 57 žena i djece.

68. Petrova gora, jarak zvan Lisičjak, masovno gubilište Srba - žena i djece, aprila 1942.

69. Petrova gora, jarak Jarčevac, masovno stratište Srba, aprila 1942.

70. Petrova gora, Petrović jarak, masovno gubilište Srba, muškaraca, žena i djece aprila 1942.

71. Petrova gora, u predjelu Kalovi ustaše su poklale 13. maja 1942. 28 žena i djece.

72. Petrova gora, Mračajski jarak, ustaše su 18. aprila 1942. godine masakrirale 18 srpskih izbjeglica.

73. Gornji Kirin, Vrginmost, jarak Džaperovac, 19. aprila 1942. godine ustaše poklale žene i njihovu djecu izbjegle iz njihovih opljačkanih i popaljenih kuća.

74. Rakovica, općinska štala, jul 1942. godine, mučilište i gubilište 326 srpskih seljaka iz sela Kordunskog Ljeskovca, Bugara i njihovih zaselaka. Ustaše ih zatrpale u jamu koju su izbjeglice morali sami iskopati, blizu Rakovice.

75. Donji Krnjak, kuća Miloša Mikulića i kuća Milete Mikulića, poklale ustaše i spalile mještane sela.

76. Veljun, školska i žandarmerijska zgrada, 6. maja 1941. godine, mučilište srpskih civila.

77. Veljun, Srpska pravoslavna crkva, stratište srpskih seljaka iz Veljuna, Srpskog Blagaja i Ljeskovca. 3. augusta 1941. godine ustaše mučile i poklale 200 muškaraca, žena i djece.

78. Hrvatski Blagaj, zgrada osnovne škole, 5. do 8. maja 1941, mučilište srpskog naroda Veljuna, Perjasice i okolnih srpskih sela.

79. Slunj, zgrada zatvora, mučilište Srba 1941. do 1943. godine.

80. Slunj, kod Štrkove lokve 4. augusta 1941. godine ustaše poklale i ubile batovima 200 - 210 srpskih seljaka iz sela Mrzlo Polje, Zečeve Varoši i drugih srpskih zaselaka.

81. Slunj, Borik, gubilište srpskih seljaka, jul i august 1941. godine.

82. Selo Štakorovica, 2. maja 1942. godine ustaše zaklale 22 Srbina.

83. Gornje Primišlje, Slunj. Kuća Dane Čačića, ustaše poklale i spalile 2. juna 1942. godine 13 žena Srpkinja s njihovom djecom.

84. Gornje Primišlje, Slunj, zaselak Milankovići, kuća Đurana Milankovića, ustaše zaklale i spalile 25 Srpkinja s djecom na Duhovni utorak 1942. godine.

85. Gornje Primišlje, Slunj, kuća Sofije Čubra, ustaše zaklale i spalile 28 srpskih seljaka.

86. Domačaj lug, u šumi Mlađe, kod Lipja, Skakavac, 6. i 7. januara i 10. maja 1942. ustaše masakrirale 68 Srba, muškaraca, žena i djece.

87. Željeznički vagoni kod željezničke stanice Skakavac, na otvorenoj pruzi pored šume Mlađe (Domačaj lug), 10. maja 1942., ustaše su noževima masakrirale Srbe muškarce, žene i njihovu djecu.

88. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka na Kolariću kod Vojnića, 26. aprila 1942. godine ustaše poklale i zapalile zajedno sa crkvom 104 muškarca, žene i djece. Žene i djevojke prije silovane u crkvi a inventar opljačkali.

89. Ratković strana, kod Čemernice, Vrginmost, 20. januara 1942, na sv. Jovana, Krsnu slavu, ustaše noževima usmrtile 74 Srpkinje s njihovom djecom. Žene i djevojke prije toga mučile i silovale.

90. Selo Katinovac, kod Topuskog. 21. marta i 10. aprila 1942. ustaše pobile 375 Srba, a u kući Petra Žigica, Ilije Obradovića, Mane Orlića i Stojana Oreščanina pobili i spalili 111 muškaraca, žena i djece. Prije zločina majke i njihove kćeri mučene i silovane.

91. Selo Crni Potok, kod Topuskog, 17. aprila 1942. ustaše ubile 64 Srbina.

92. Selo Trepča, Vrginmost, 22. decembra 1941, ustaše ubile 132 Srbina.

93. Selo Batinova Kosa, Vrginmost, 21. januara 1942. ustaše ubile 30 srpskih seljaka.

94. Blatuša, Vrginmost, 6. augusta, 16. i 18. septembra 1941. godine ustaše su poklale i zapalile u kućama sela 162 srpska seljaka.
 
Da li je to godina kada je u Zagrebu ubijena porodica Zec.
A ne to je bilo 7.12.1991,oni su ipak malo gore prosli zar ne?

Naravno.

Bilo je u Hrvatskoj raznih shranja 91./92. baš od strane Hrvata, preciznije HDZ-a, to nije sporno.

U biti, ja ne volim pričati o tome kako je bilo mome bratu u to vrijeme, jer smatram da to nije ničija stvar, nego njegova, odnosno obiteljska.

A najmanje želim generalizirati i optuživati Srbe za to.

Svi ti koji su se okomili na njega imaju svoje ime i prezime i samo oni su odgovorni, a ne Srbi generalno.

Isto smatram i za protjerivanja, ubojstva i zlostavljanja koja su se događala u Hrvatskoj u to doba.

Odgovornost leži najvećim djelom na tadašnjem državnom vrhu i HDZ-u kao vodećoj političkoj partiji, a ne na hrvatskom narodu.

Oni su angažirali pojedince koji su radili zlodjela, a ne narod.
 
Naravno.

Bilo je u Hrvatskoj raznih shranja 91./92. baš od strane Hrvata, preciznije HDZ-a, to nije sporno.

U biti, ja ne volim pričati o tome kako je bilo mome bratu u to vrijeme, jer smatram da to nije ničija stvar, nego njegova, odnosno obiteljska.

A najmanje želim generalizirati i optuživati Srbe za to.

Svi ti koji su se okomili na njega imaju svoje ime i prezime i samo oni su odgovorni, a ne Srbi generalno.

Isto smatram i za protjerivanja, ubojstva i zlostavljanja koja su se događala u Hrvatskoj u to doba.

Odgovornost leži najvećim djelom na tadašnjem državnom vrhu i HDZ-u kao vodećoj političkoj partiji, a ne na hrvatskom narodu.

Oni su angažirali pojedince koji su radili zlodjela, a ne narod.
AKO OVAKO MISLIS SVAKA TI CAST!
 
Naravno.

Bilo je u Hrvatskoj raznih shranja 91./92. baš od strane Hrvata, preciznije HDZ-a, to nije sporno.

U biti, ja ne volim pričati o tome kako je bilo mome bratu u to vrijeme, jer smatram da to nije ničija stvar, nego njegova, odnosno obiteljska.

A najmanje želim generalizirati i optuživati Srbe za to.

Svi ti koji su se okomili na njega imaju svoje ime i prezime i samo oni su odgovorni, a ne Srbi generalno.

Isto smatram i za protjerivanja, ubojstva i zlostavljanja koja su se događala u Hrvatskoj u to doba.

Odgovornost leži najvećim djelom na tadašnjem državnom vrhu i HDZ-u kao vodećoj političkoj partiji, a ne na hrvatskom narodu.

Oni su angažirali pojedince koji su radili zlodjela, a ne narod.

A ko je doveo HDZ na vlast, nakon sto su odrzali na stotine mitinga mrznje i zagovaranja rata protiv Srba?

Marsovci?
 
A ko je doveo HDZ na vlast, nakon sto su odrzali na stotine mitinga mrznje i zagovaranja rata protiv Srba?

Marsovci?

Znaš kako, nakon bezbroj srpskih "mitinga istine", "događanja naroda", proglašavanja nekakve zajednice općina, tzv. "SAO Krajine" i sličnih stvari, nije bilo teško nacionalistima manipulirati narodom.

I s jedne i s druge strane masa je manipulirana i poslužila za osobne političke ciljeve pojedinaca.
 
Rat je završio prije 16 godina.

Рат је завршио пред 16. година и ти очито ниси изгубио ни оца ни брата ни куће ни мајке итд....

И онда мислиш да су сви Срби прошли као ти.....И то је ваша болест по којој нисте упознати оно што сте чинили. А са обзиром на чињеницу да сте испуњавали туђе интересе и 1914 и 1941. и 1990. Ти туђи интереси су вам омогућили да и своје злочине прогласите светињом....Тако да сте у вашој свијести увијек у праву и ништа лоше нисте ни учинили.

Двадесет годнина сам активно учествовао у неким истраживањима и пролазио на рубним подручјима између хрватских и србских мјеста...и редовито су углавном Хрватске фамилије биле на броју (отац, баба, ђед, унучад...) куће цијеле, на балконима цвијеће. И тако једне прилике док сам био млад и наиван кажем једној госпођи...јер сам управо прошао кроз хрватско мјесто до ње; како изгледа лијепо у том мјесту, цвијеће на балконима...итд. А она ме прекиде и рече: "Лако они имају цвијеће, они су имали куће кад смо ми морали порушене и попаљене као дјеца подизати"... Касније сам сазнао да су тој жени Хрвати мајку заклали пред очима на прагу куће - а кућу запалили.

То ми се толико урезало у сјећање - тако да сам од тада био способан да веома брзо и једноставно откријем по вањском изгледу које је србско а које хрватско мјесто....Онда су дошли на ред и антифашистички споменици и жртве антифашистичког терора....Е то је било спискова са именима мјештана по пет стотина и више...док у Хрватским мјестима такових споменика није било осим оних који су постављени "про форме".

Познавао сам пуно Хрвата, више него Срба...познавао сам много хрватских фамилија и србских...Србске фамилије су биле окрњене - готово 60тхих ниси могао пронаћи Србина да има ђеда. Срби су били далеко млађи и сиромашнији али и курчевитији - а то је једино био одраз младости - и наивности - јер се мудрост стјече знањем и искуством...Овим није имао ко да пренесе искуство а сами нису знали, док је код Хрвата била сасвим другачија ситуација са комплетним породицама.

У Хрватској је и након рата комунистичка партија наставила исту игру према Србима којим су фамилије страдале у рату...водила се веома слична политика заборава коју су Хрвати покушали примејнити током рата према дјеци са Козаре....КП је Србима испирала мозак о братском хрватском народу...Тако да су Срби којим су побијене читаве фамилије и уништена имовина све заборавили - међусобно се женили са Хрватима и Хрватицама - да би на крају опет Срби из тих бракова морали или одустати да су Срби или изгубити главу.

Најбољи доказ за вашу болест је и случај Јовић ђе је два сина из Србске фамилије била у хрватској војсци, један је погинуо, а хрватски војници су Анђелију Јовић - њихову мајку набили живу на колац:

"Dva dana smo se sakrivali u šumi. Moja žena Anđelija i Milan Jović otišli su po vodu, ali se nisu vratili. Kad smo nekoliko sati kasnije čuli pucnjeve i rafal, pobegli smo", ispričao je Stevo Jović pred sudijom Marinom Mrčelom i opisao je kako je kasnije doznao da mu je žena mučena i zatim nabijena na kolac. Vidi se to iz izveštaja zagrebačkog Zavoda za sudsku medicinu i iz dokumenata iz Haga. "Živa je nabijena na kolac i lekarka je rekla da nije mogla biti predata u razmenu, jer bi se videlo da je mučena. Telo joj je pronađeno 2000. godine u septičkoj jami u Obradović varoši u Gospiću", rekao je Stevo Jović. On je inače bio ranjen u koleno i posle pet dana uspeo je da se dokopa srpskih položaja. Da tragedija i apsurd ovih krvavih događanja bude veći, oba Jovićeva sina bila su pripadnici Hrvatske vojske, a jedan je tokom rata poginuo.


Или овакви случајеви мучења и тортуре од стране официјелне хрватске власти:

In the field, Mr. Jagetic testified he saw traces of torture, two men hanged from a tree with a chain and a rope, and that he discovered remains of a human spine and pelvis on a site where a house had burned down.

According to the Croat report, he also heard about the crimes from soldiers, like one that recalled they had “roasted a lamb under the bodies of the two hanged civilians.”

“When UNPROFOR started entering the area, they excavated ‘a chetnik leader’ who had been cut to pieces alive for two hours. He was then put in a trench, covered with earth and a mechanical shovel passed over him,” testified Jagetic.

...Zatvorenike smo drzali u podrumu osnovne skole,a kad ih je bilo vise,onda bismo ih stavljali u ucionice.Za njih su najgore bile noci,kad smo ih operativno obradjivali,a to je znacilo da smo pokusavali pronaci najbolji nacin da im nanesemo sto vecu bol kako bi sto vise priznali.Znate li koji je najbolji nacin?Palite zatvorenika-plamenom iz boce plina i onda ga polijete octom,a to radite uglavnom po genitalijama i ocima.Zatim postoji mali induktor,poljski telefon,pa Srbina prikljucis na to.Radi se o istosmjernoj struji,ne moze ubiti,ali stvara neugodan osjecaj kod covjeka.Pitas onda tog prikljucenog Srbina odakle je,on ti kaze iz Dvora na Uni,a ti onda,okrecuci poljski telefon,
nazoves Dvor na Uni.Zatvorenicima se u guzicu znao gurati petozilni kabel,to bi im ostavili po par sati da ne mogu sjesti.Otvarane su im rane po kojima je posipana sol ili ocat.Uglavnom,nismo dozvoljavali da prestanu krvariti.Isto tako,svi su isti dan morali nauciti"Lijepu nasu",a to ih je natjerao zapovjednik zatvora Mijo Jolic koji danas,jednako kao i Suljic,ima restorane po Hrvatskoj.Zasto ja nemam nista?
Kad se sjetim svih tih mucenja,pitam se kako su se uspjeli sjetiti svega toga.Primjerice,najbolnije je zabiti male cavle pod nokte.Kad na to spojite trofaznu struju od covjeka ne ostane ni traga.Pepeo!
Ja se toga nikad ne bih dosjetio,a znam Lenzov zakon.


...Demantirao bih rijeci Ivana Vekica iz proslog Ferala.On laze,on je sve znao.Ja mu mogu reci koliko je nasa jedinica dobila naredbi od njega.On bi rekao"od vas trazim da napravite to,to i to".Nikad se nismo vratili da nismo izvrsili zadatak,a najvise se radilo o likvidacijama...

...Pakrackih je Poljana u Hrvatskoj bilo jako puno...
 
A ko je doveo HDZ na vlast, nakon sto su odrzali na stotine mitinga mrznje i zagovaranja rata protiv Srba?

Marsovci?

..opet si sve krivo shvatio ,kao obicno...covjek ti je rekao za dio ljudi,ne i za sve pripadnike HDZ-a...kad ste birali Milosevica,niste znali sta je kadar da u radi...kad ste birali Tadica mislili ste da birate andjela(makar je on najbolje sto vam se do sada dogodilo)...
 

Back
Top