Šta određuje čovekovu sudbinu?

Pre toga je pricala nesto na foru 'sudbina je oduzela nogu mojoj paraliziranoj drugarici' sve u kontekstu teme, smesno mi je sto navodi pored toliko primera sa TVa itd. ili mogucih upotreba maste da se smisli realna prica samo primere iz licnog iskustva koje je ona videla.
Kao da neko ne moze izmisliti pricu koja se 'moze' dogoditi, tj, kao da ne postoji realizam vec samo treba da citamo hroniku njenih utisaka o situacijama dje je dosla blizu "zla" ili "smrti". ***. smesno bi bilo da tako svi uzmemo da pricamo, evo, na primer, kao dokaz da postoji slobodna volja ja cu navesti bas to sto je covek ranjiv i svestan ranjivosti, a nekad ipak zeli da ucini nesto po cenu fizicke povrede. Treba li sad da prepricavam pola sata kako sam jurio druga
da ga udarim al je ovaj dosao blizu zida i izmakao se a ja sam
bio svestan da cu ako ga promasim sjebati ruku pa sam ipak udario
i onda jos da navedem kako sam posle nosio gips neznam kolko dana
i kako sad radi toga ne mogu dobro da krecem mali prst, a treba mi
za gitaru...


ta prica smara, sta bi bilo da svi tako pricamo, sad mi Modruna zavidi
sto sam ispricao i ja jedan iz licnog iskustva dozivljaj, valjda ih samo ona ima...

aj dodajte svi po neki dozivljaj fizickog ostecenja kao Modruna.
 
sad ce morduna da me ubedi da nisam u pravu tako sto ce da mi isprica kako
jednom kad je zaboravila da tako isprica drugu kako se jedna drugarica slupala
sa bicikla kad je isla tim putem - koji je upravo krenuo putm se dogodi da je taj
drug bas zbog toga sto mu ona nije prepricala kako se ona tu slomila se i on
slomio, posto bi bio oprezniji da je cuo pricu, i onda su ih vodili u hitnu i jedva su stigli.
 
A sad ću ja da "dodam", tj. ispričam jednu priču, pa kome je smešno, neka se smeje :):

Prekjuče je, na 2m od mene, automobil oborio jednu staricu. Ona se kretala ivicom trotoara, očigledno vrlo iznemogla od vrućine, očigledno beskućnica (po odeći i teretu koji je gurala na nekim improvizovanim kolicima).
Vozač je pobegao.
Skupili su se prolaznici, pozvali smo hitnu pomoć (koja je stigla posle skoro pola sata:mrgreen:).
Baka je nepomično ležala na ulici i plakala.
Kad je stigla hitna pomoć, konstatovan je prelom kuka.
Dakle, ona će preživeti, ali - šta će dalje biti s njom?

Šta je odredilo njenu sudbinu? Šta je odredilo sudbinu nekolicine ljudi koji su pritekli u pomoć, a šta onih, koji su prilazili mestu događaja iz čiste znatiželje, pa i onih, koji su na brzinu prošli pored nje, zaklanjajući oči?

@ Sizif: kad sam bila devojčica, molila sam Boga da se moji roditelji ne razvedu i da osoba, do koje mi je stalo, prestane da se fiksa. Onda sam i ja shvatila da to tako ne funkcioniše, pa sam se naterala da život - takav kakav jeste - sagledam kao jedinstven, jedan jedini, lep bez obzira na okuke i mračne tunele.
I bol je prestala. :) Posle toga, sve je bilo drugačije.
 
Evo da dodam i ja: jedna baba je gatala da oktrije sudbinu
i, ***. nije mogla da se skoncentrise, pa je gubila strpljenje
i onda je odlucila da popije kafu, da se smiri,
tad je izmislila gatanje u kafu, posto joj je ono gatanje prvo
bilo pretesko.

Poenta: telo nije deo nas, vec nase vlasnistvo, tako da njegova
nesloboda nije isto sto i duhovna nesloboda. Mogucnosti da neko
sa defektnim telom IZRAZI svoju kreativnost su donekle smanjene
vise ili manje, ali, kreativnost postoji i pre, a i postoji i onda kad ne
moze da se izrazi, isto kao i sloboda, i ideja velikog Dusanovog carstva.

Sad cu da skrenem na Boj na kosovu, posto tu ima dosta stofa za prepricavanje,
naime, radi se o jednom tripunu:

Jedan momak se nadrogirao, i poceo da prica:
eh, moj druze... da mi se sad vratiti na polje
Koje polje Kosovo polje, ali sa jednim malim kalasnjikovim
i samo "turciii" viknem oni krenu a ja rafal po njima...
eeee samo jedan cip mali mi fali, sve sam napravio,
Sta si napravio Vremeplov, al mi fali jedan mali cip i idem pravo tamo

Misli se na mikrocip
 
Poslednja izmena:
Ako cemo da idemo daleko, onda mozemo reci i da Modruna misli da to sto joj je priroda oduzela "muski polni organ" tj nije oduzela ali nije ni dala vec ima samo zenski znaci da je to sudbinski odredjeno.

A Sigmund Freud nije uzeo za 15 godina (ili vise ili manje al tako nesto valjda) morfijum za rak, i ako su sve svi cudili kako tako podnosi te bolove tolike...
Cak je i radio, i zene i sve...
Izmislio je kokain i kusao ga ali nije postao zavisnik tj. skinuo se bez problema itd.

E sad, mozemo i te stvari koje nemamo (krila, i dr...) navesti kao dokaze za sudbinu, ako cemo kao Morduna, sto da navodimo samo ove bebe i paralizovane drugarice koje su "ostale normalne ali im se psiha poremetila"...
 
Poslednja izmena:
Pre toga je pricala nesto na foru 'sudbina je oduzela nogu mojoj paraliziranoj drugarici' sve u kontekstu teme, smesno mi je sto navodi pored toliko primera sa TVa itd. ili mogucih upotreba maste da se smisli realna prica samo primere iz licnog iskustva koje je ona videla.
Модруна не може да наведе пример са ТВ јер га не гледа, па је у томе хендикепирана (?).

Па ипак, сви ти примери просто-напросто доказују да има тренутака кад човек (нарочито дете) што рек'о Драгон, ни под разно не може имати утицаја на своју судбину, а могу се десити ствари које ће му донети патњу за цео каснији живот.

Можда си донекле у праву КадБиБио, али ја не могу да поднесем патњу деце, и кад чујем тако нешто на ивици сам да почнем да мрзим бога (поздравио ме Иван Карамазов).

Оној мојој хромој другарици ишчашили су кук кад се рађала. Сећам се како сва остала деца из зграде јуре наоколо као муве без главе, а она лежи у гипсаном кориту испред зграде, на сунцу, и гледа нас. Чак ни ја, оваква емпатична, нисам обраћала много пажње на њу него сам се верала на оближње дрво (увек сам волела да се верем, доказ да сам настала од мајмуна).

Али поента је у томе да ова моја другарица НИЈЕ скројила себи судбину да јој ишчаше кук на рођењу, као што она два брата (нису били бебе него 7-8 година) НИСУ одабрала да изгоре у сопственом стану.

Зато моје "тужне" приче НИСУ ван контекста теме. Питам: како деца могу да буду "ковачи своје среће"? Лако је мени за нас одрасле, мада се и нама дешавају непредвиђене и непланиране ствари.
 
Kovac,trovac..mogao bih biti jaaa bilo sta
i kriticar i politicar
i pedagog i demagog
polupesnik il bolesnik...
bilo sta...bilo sta...ahaha.
:p
Da,da..sudbina(ako uopste takvo nesto postoji)zavisi od svih ostalih koji se u ritmu muzike za ples okrecu oko svoje ose...

dok ne dodje neki Choban koji ce ovcama da kaze "ja sam u pravu,ja sam glavni,ja sam bog"....ja cu da vam ispricam pricu .... bla bla bla......a vi ste glupi,vi nemate dovoljno maste i nemate mooda za reziranje poslednjeg cina....smrt je lepa:mrgreen:..kad drugi umiru...sudbina je bina na kojoj se sudi.....
 
dok ne dodje neki Choban koji ce ovcama da kaze "ja sam u pravu,ja sam glavni,ja sam bog"....ja cu da vam ispricam pricu .... bla bla bla......a vi ste glupi,vi nemate dovoljno maste i nemate mooda za reziranje poslednjeg cina....smrt je lepa:mrgreen:..kad drugi umiru...sudbina je bina na kojoj se sudi.....

Eh,da..snaga okrutne istine...
Toliko bogova na malom prostoru..i to bogova koji uopste nemaju maste...;)
 
Čovekovu "sudbinu" odredjuje on sam. Čovek je pre svega Duša koja u ovim nižim svetovima stiče životna iskustva učeći Božje zakone i iznad svega ljubav. Usput svako delo, reč i misao koji nisu u skladu sa Zakonom Ljubavi bivaju mereni Zakonom uzroka i posledica i vraćaju se nazad kreatoru da ih odradi. Dobija posledice vlastitih dela da ih sam odmeri koliko su pozitivni i dobri te da ih i dalje upražnjava ili koriguje. Zakon uzroka i posledica je poznat i kao Zakon Karme. Zbog svoje striktnosti nazivan je i Zakonom Zub za zub kojeg su ljudi počeli praktikovati kao osvetu umesto da mu se povinuju.
Otuda sudbina kao nešto unapred dato od bilo koga drugog osim samog čoveka ne postoji. Svakako, postoje razne kombinacije puteva koje Duša mora proći i iskusiti život radi potpunijeg treninga ali to nije sudbina i to se opisuje zodijačkim znakovima.
Kada pojedinac nauči potpuno živeti u skladu sa Zakonom ljubavi doseće punu realizaciju duhovne svesti te dobija duhovnu slobodu kda njegova inkarnacija u nižim svetovima prestaje.
Onaj ko želi proveriti i znati za sebe dobro je da počne od svojih snova koji su tajni prolaz do najviših stanja svesti i samog Božjeg Carstva. Valja početi sa duhovnom vežbom.
 
Sudbina se ne moze menjati, pa po meni, sudbina je kao knjiga koje je vec ispisana, i covekovu sudbinu nista ne odredjuje, jer je vec zapisano sta, kako i gde.
Glupost. Čovek sam određuje svoju sudbinu. Ali Neko može predočiti nekom kakav će mu biti dio sudbine, na osnovu onoga što je taj neko već zaslužio svojim umnim i fizičkim radom. Inače, i to što je predočeno ne mora se dogoditi. Naravno, ako se čovek u hodu koriguje i distancira se od zlih namera.
 
Treba samo biti spreman da ponešto novo uvek prihvatimo i kod sebe promenimo. Ako prihvatamo da nam neko drugi kroji sudbinu onda se osećamo žrtvama života. Ako shvatimo da je mi sami kreiramo onda postajemo odgovornijim za sve ono što činimo.

Moral nije izmišljan od strane minulih duhovnih učenja već su ljudi upozoravani i podučavani da shvate striktnost Zakona Uzroka i posledica. (Neki ga zovu Karmom a drugi su ga čak zvali Zakonom Zub za zub. Jer po njemu niko nemože izbeći posledicu svojih dela.
 
Poslednja izmena:
Čovekovu "sudbinu" odredjuje on sam. Čovek je pre svega Duša koja u ovim nižim svetovima stiče životna iskustva učeći Božje zakone i iznad svega ljubav. Usput svako delo, reč i misao koji nisu u skladu sa Zakonom Ljubavi bivaju mereni Zakonom uzroka i posledica i vraćaju se nazad kreatoru da ih odradi. Dobija posledice vlastitih dela da ih sam odmeri koliko su pozitivni i dobri te da ih i dalje upražnjava ili koriguje. Zakon uzroka i posledica je poznat i kao Zakon Karme. Zbog svoje striktnosti nazivan je i Zakonom Zub za zub kojeg su ljudi počeli praktikovati kao osvetu umesto da mu se povinuju.
Otuda sudbina kao nešto unapred dato od bilo koga drugog osim samog čoveka ne postoji. Svakako, postoje razne kombinacije puteva koje Duša mora proći i iskusiti život radi potpunijeg treninga ali to nije sudbina i to se opisuje zodijačkim znakovima.
Kada pojedinac nauči potpuno živeti u skladu sa Zakonom ljubavi doseće punu realizaciju duhovne svesti te dobija duhovnu slobodu kda njegova inkarnacija u nižim svetovima prestaje.
Onaj ko želi proveriti i znati za sebe dobro je da počne od svojih snova koji su tajni prolaz do najviših stanja svesti i samog Božjeg Carstva. Valja početi sa duhovnom vežbom.

Pa evo da ti kazem:D...Od svega sto si naveo kao odgovor na temu prihvatam samo zakon ljubavi kao validan i postojeci i tu se potpuno slazem sa tobom.;)Ako na Bozije Carstvo gledas kao na fikciju onda i to prihvatam kao neciju smernicu ka duhovnom savrsenstvu...
Uostalom mnogo je rano za ozbiljne teme...:D
 
Moguce je svasta. Ali smatram da ces ti 3 od deset puta imati priliku i vreme da iskrojis sudbinu. I mislim da ni to nece biti iskrojeno,nego ces se ti tako osecati samo. Kao ono:"e,sad biram svoju sudbinu-hocu li podleteti pod kamion ili necu..?" Naravno da ces imati vremena da iskrojis sebi i sudbinu i prsluk ako hoces. A kad ne budes imao vremena da razmislis,i udari te drugi kamion sa druge strane,ko ce onda da kroji...? Ti? Ti da si tad u mogucnosti da to uradis,uradio bi je u svoju korist,ne bi dopustio da te kamion udari...e,ko je TAD onaj koji to sve odredjuje?

Svaka chast!O tome sam ja govorila ranije,ali svi su uvereni da sami kroje svoje sudbine...Samo su pojedinci,kao ti, i ja tvrdili ovakvo neshto!
 
A sad ću ja da "dodam", tj. ispričam jednu priču, pa kome je smešno, neka se smeje :):

Prekjuče je, na 2m od mene, automobil oborio jednu staricu. Ona se kretala ivicom trotoara, očigledno vrlo iznemogla od vrućine, očigledno beskućnica (po odeći i teretu koji je gurala na nekim improvizovanim kolicima).
Vozač je pobegao.
Skupili su se prolaznici, pozvali smo hitnu pomoć (koja je stigla posle skoro pola sata:mrgreen:).
Baka je nepomično ležala na ulici i plakala.
Kad je stigla hitna pomoć, konstatovan je prelom kuka.
Dakle, ona će preživeti, ali - šta će dalje biti s njom?

Šta je odredilo njenu sudbinu? Šta je odredilo sudbinu nekolicine ljudi koji su pritekli u pomoć, a šta onih, koji su prilazili mestu događaja iz čiste znatiželje, pa i onih, koji su na brzinu prošli pored nje, zaklanjajući oči?

@ Sizif: kad sam bila devojčica, molila sam Boga da se moji roditelji ne razvedu i da osoba, do koje mi je stalo, prestane da se fiksa. Onda sam i ja shvatila da to tako ne funkcioniše, pa sam se naterala da život - takav kakav jeste - sagledam kao jedinstven, jedan jedini, lep bez obzira na okuke i mračne tunele.
I bol je prestala. :) Posle toga, sve je bilo drugačije.
Ovde su ochito na bakutinu sudbinu uticali drugi ljudi....
 

Back
Top