Naravno, ali od onih sam koji drže kosture u tamo nekom ormaru ili pod tepihom,
tj. u svim prostorijama gde je svaki/skoro svaki gost dobrodošao, mora sve biti pod konac, uredno, čisto i reprezentativno. Rutinski to sve... kao npr. dok regenerator za kosu odradi posao, ja oribam i potrem celo kupatilo, pride uglancam ogledalo, prozor, česmu, tuš bateriju, i zveram okolo ima li paučine igde.
E, imam svoj lični kutak u kom me baš briga ako je nekad, tj. često razvašareno, a pritom uvek znam šta mi je gde od igle do lokomotive. To je moj kreativni kutak, radionica, bunker u kom ništa ne podleže konvencijama osim što se tiče higijene na koju zaista obraćam pažnju. Držim to pod ključem kad napuštam kuću, a najviše iz straha da se bilo kakav nenadani posetilac ne povredi nekako.

Ima dana kad je i tamo sve lepo posloženo, ali uglavnom bi svaki strogo pedantan čovek i tad pomislio da moje lepo složene gomilice svega i svačega treba izmestiti u najbliži kontejner za smeće.
Verovatno i to ima svoja psihološka objašnjenja mene, ali u tom svom neredu se ipak osećam bolje nego u bilo kom drugom delu kuće koji je vazda' cakum-pakum.