Sta ljubav ima s tim

Child of light

Buduća legenda
Poruka
40.569
  1. "Strah od napuštanja – Vrlo sličan ljubavi. Međutim, to nije ljubav.
  2. Narcisoidno zlostavljanje – To u književnosti i svakodnevici zovemo fatalna ljubav. Zapravo je toksični odnos u kojemu su trenuci sreće toliko rijetki da u našim očima izgledaju ogromno.
  3. Potreba za sigurnošću – Isto, vrlo slično. No, to nije ljubav.
  4. Muka u stomaku i klecanje koljena – Navodno, prava ljubav. Daleko je klecanje koljena od prave ljubavi. Klecanje koljena je većinom osjećaj nemoći i submisivnosti. Straha od odbijanja.
  5. Ostvarivanje potrebe za tim da budemo spašene – Nije ljubav. To je samo to – potreba da budemo spašene. Nitko nas neće spasiti. Nitko neće doći. Onaj tko se predstavlja kao spasitelj većinom želi potpunu kontrolu nad tobom.
  6. Sjajan seks i humor – Kažu, ne treba više od toga. To je ljubav. Međutim, nije ljubav samo to. Sjajnog seksa ima i kad se ne volimo.
  7. Slijepo obožavanje – Nije ljubav. Kada predmet obožavanja postane čovjek, obožavanje nestane. Božanstva se vole samo izdaleka.
  8. Pokloni – Nisu ljubav. Poklonima se na internetu hvale žene koje ili nisu naviknule na poklone, što je isto veliki problem i one koje nisu primile poklon nego utješnu nagradu ili mito.
  9. Javna ljubav na Instagramu – Nije ljubav. Što više slika, to manje seksa. Što više selfija, to manje kvalitetnog druženja. Ni tajna ljubav nije ljubav. Ali je veća ljubav od one za koju nam treba 300 lajkova.
  10. Lov na veliki plijen i neuhvatljivog frajera ili ženu – Nije ljubav. To je samo to – lov. Lov u kojemu na kraju shvaćamo da se od svih emocionalnih potreba, koje spomenu Wikipedia, ispunio samo ego.
I da ne završimo ovako negativno i pesimistično pitala sam jednu svoju stariju prijateljicu koja je kroz život imala sve gore navedeno i jednu pravu ljubav što je tajna te velike ljubavi.

„Nikad me u životu nije povrijedio ni uvrijedio. Nakon svake druge veze sam se raspadala. Kada je on otišao ja sam ostala veća i jača nego ikad.“
To bi mogla biti ljubav. Bez fatalnosti, klecanja koljena i slijepog obožavanja. Odnos u kojemu toliko rasteš i on te toliko voli da mu ne imponira tvoje raspadanje nego uživa u tome koliko si velika, jaka, nikad povrijeđena i nikad uvrijeđena.

Zaista bi to mogla biti ljubav."
Sta je za vas ljubav?
 
Ljubav je način da objasnimo zašto radimo/nešto nam se dešava u odnosu prema/sa drugom sobom, a ne bi da zvučimo banalno jednostavni. Kasnije su ljudi izmislili filozofiranja za one koji bi da mlate praznu slamu, ali neki pojmovi kao što su ljubav, religija i tako to su predugo bili prisutni te su se zadržali u opštoj upotrebi.
 
I da ne završimo ovako negativno i pesimistično pitala sam jednu svoju stariju prijateljicu koja je kroz život imala sve gore navedeno i jednu pravu ljubav što je tajna te velike ljubavi.


To bi mogla biti ljubav. Bez fatalnosti, klecanja koljena i slijepog obožavanja. Odnos u kojemu toliko rasteš i on te toliko voli da mu ne imponira tvoje raspadanje nego uživa u tome koliko si velika, jaka, nikad povrijeđena i nikad uvrijeđena.

Zaista bi to mogla biti ljubav."
Sta je za vas ljubav?

To što prijateljica opisuje nije ljubav nego sazrevanje i očvrsnuće na intezitet doživljaja života. I ja sam to imao sa gudrom recimo, jedno vreme sam toliko uzimao da mi se smučilo. Nije bilo kao prvih dana, ubije te u pojam i baca u depru i treba ti da bi funkcionisao. Pa na kraju dodje kao dobar dan.

Ne treba pitati 'šta je ljubav' te prijateljice ili prijatelje (nebitan pol) što su 'prošli sve navedeno', nego neke klince iz recimo devedesetih (namerno ovo vreme jer je tad recimo to postojalo u nekom masovnijem vidu), pre interneta i influksa svih mogućih senzacija koje od čoveka prave izmoždenu ljušturu. Ti klinci (ne svi, ali neki) će to bolje objasniti, bez preteranih fraza. A taj zanos fatalnosti i slepog obožavanja kojeg se frendica odriče je upravo ljubav, odnosno zaljubljenost. I ima svoj koren u metafizičkom ili bar u nekim čudnim energijama.

Uzajamno postovanje, spremnost na dijalog, spremnost na neka odricanja, inspiracija za introspekciju i promenu nekih licnih losih navika (aka poremecaja u ponasanju). Obostrana briga za onog drugog takodje.

Iako mi ovo liči na kompromis ovde bi moglo biti prave ljubavi, iako je činjenica da za svaku tog tipa danas treba preduslov. Da li spreman da menjaš ovo ili ono, tj. da se odričeš i praviš kompromise.
 
Sta je za vas ljubav?
Ona sloboda da se pred nekim potpuno ogoliš do srži.
Da istreseš iz sebe svaku bol, da pokažeš svaku zakrpu na telu, srcu, duši, i da osećaš potpuni mir i prihvatanje tebe baš takve kakva jesi.
Osećaj da znaš da te neko čuje, ali baš čuje i razmišlja o onome o čemu mu govoriš.
Osećaj da si veća i jača i od svog i od njegovog ega, obrgljena tom slobodom, mirom, saslušanošću i razumevanjem.
Kad ne vodiš ljubav samo sa telom, već baš sa celim tim nematerijalnim u toj osobi, sa tim kosmosom koji prima svaku tvoju manu, ljubi je i miluje i to te istovremeno i tera da plačeš od sreće i uzbuđuje do nekih novih granica.
Za mene je to ljubav. Da me vidiš iznutra, da me toliko umotaš u pripadnost da mogu da skinem sve slojeve sa sebe i prepustim se u mir.
 
Ona sloboda da se pred nekim potpuno ogoliš do srži.
Da istreseš iz sebe svaku bol, da pokažeš svaku zakrpu na telu, srcu, duši, i da osećaš potpuni mir i prihvatanje tebe baš takve kakva jesi.
Osećaj da znaš da te neko čuje, ali baš čuje i razmišlja o onome o čemu mu govoriš.
Osećaj da si veća i jača i od svog i od njegovog ega, obrgljena tom slobodom, mirom, saslušanošću i razumevanjem.
Kad ne vodiš ljubav samo sa telom, već baš sa celim tim nematerijalnim u toj osobi, sa tim kosmosom koji prima svaku tvoju manu, ljubi je i miluje i to te istovremeno i tera da plačeš od sreće i uzbuđuje do nekih novih granica.
Za mene je to ljubav. Da me vidiš iznutra, da me toliko umotaš u pripadnost da mogu da skinem sve slojeve sa sebe i prepustim se u mir.
Predivan opis, svaka cast

Mislim jos samo da nadjem muskarca koji misli kao ti :aha:
 
Ljudi su generalno zaboravili na pravu povezanost.
Sve je danas površno, lako zamenljivo, instant, pa i emocije.
Teško se nalaze osobe koje ostanu dovoljno dugo da se sa njima možeš povezati na način gore pomenut. Svi žele da bude samo lepo, kao da je život instagram, pa provučeš filter i sve odjednom postane glatko i ispeglano.
Ali život nije takav.
Život, a pogotovo ljubav, traži puno. Ostajanje i trajanje. Krpljenje. Upoznavanje i prihvatanje. I sve ono izvan telesnog. A većini je danas samo telesno dovoljno. I zato ljubav, sirota, i nema neke šanse danas. Jer, šta sve danas poturaju kao ljubav, dobro je ona i opstala igde.
 
Uzajamno postovanje, spremnost na dijalog, spremnost na neka odricanja, inspiracija za introspekciju i promenu nekih licnih losih navika (aka poremecaja u ponasanju). Obostrana briga za onog drugog takodje.
Normalno je da niko nije savrsen, ali je jos normalnije da kada udje u vezu sa nekim pocinje nesto nepoznato i pri tome se ne snalazi, tako da se slazem sa svim sto si napisala i dodajem pomoc u snalazenju iliti razumevanje kod greski...
 
Ona sloboda da se pred nekim potpuno ogoliš do srži.
Da istreseš iz sebe svaku bol, da pokažeš svaku zakrpu na telu, srcu, duši, i da osećaš potpuni mir i prihvatanje tebe baš takve kakva jesi.
Osećaj da znaš da te neko čuje, ali baš čuje i razmišlja o onome o čemu mu govoriš.
Osećaj da si veća i jača i od svog i od njegovog ega, obrgljena tom slobodom, mirom, saslušanošću i razumevanjem.
Kad ne vodiš ljubav samo sa telom, već baš sa celim tim nematerijalnim u toj osobi, sa tim kosmosom koji prima svaku tvoju manu, ljubi je i miluje i to te istovremeno i tera da plačeš od sreće i uzbuđuje do nekih novih granica.
Za mene je to ljubav. Da me vidiš iznutra, da me toliko umotaš u pripadnost da mogu da skinem sve slojeve sa sebe i prepustim se u mir.
Znas li zasto je ovo budalastina? Jer nigde ne pominjes svoj odnos, a ljubav je interakcija. ovo je sebicni prikaz ljubavi koji ne moze da postoji sam za sebe.
 
Zamisli da nadjes bas takvog, ali ti njega ne volis (da ne sirim na koji nacin) i taj se prosto ugasi, ode tamo gde nadje to sto tebi fali....ovo je sasvim prirodan normalan odnos...i takav odnos ugasis jer ga ne zelis....jos gore, ako se prilagodis protiv svoje volje, kao sto se cesto desava, da ne nadjes onoga koga si zelela nego koji je tu.....iz ovoga prosto izvire da za ljubav moras da se potrudis i da ne cekas da tebe nadju....ali ni da te samo prihvate....
 
Zašto bih bila sa nekim koga ne volim? 🙂 Ne razumem. Mislim da si otišao, otišla predaleko, te ja njega ne volim, te on otišao da nađe to što meni fali, te prilagođavanje mimo moje volje... Uh, toliko toga negativnog da me je ozračilo baš, a totalno daleko od priče u kojoj sam ja. Sve što sam napisala je MOJE poimanje ljubavi, na način koji sam spremna da dam i da primim, u razmeni iz čiste potrebe i volje za davanjem i primanjem baš na način koji sam opisala.
 
Nikada nisam verovao da nas je pojeo instagram i društvene mreže, dok nisam dobio ozbiljan problem zbog toga što je nema na mom profilu nakon tipa četiri meseca.

U tom trenutku sam shvatio da šta god bili, ko god bili i šta god radili, biće ljudi kojima jednostavno neće biti dovoljno dobro ili neće ceniti to što jeste i to što radite za njih.

To sve ima za pozadinu njihove prošle traume, nedostatak emotivne inteligencije i nedostatak poštovanja druge osobe.

Ko god šta pričao, ako neko ko tvrdi da vas voli, na bilo koji način može svesno uraditi nešto ili gledati vas kako se raspadate, patite ili vas boli nešto što ta osoba radi, onda tu od ljubavi nema ni lj i bežite odatle. To sam shvatio u poslednjoj svojoj priči... Osoba koja jedan dan kaže kako se svaki dan zahvali Bogu što vas ima takvog pored sebe, a onda lagano bez problema vam se usere u dan toliko da se vi fizički osećate loše nakon toga, to ne može biti ljubav, jednostavno ne može.

Ona sloboda da se pred nekim potpuno ogoliš do srži.
Da istreseš iz sebe svaku bol, da pokažeš svaku zakrpu na telu, srcu, duši, i da osećaš potpuni mir i prihvatanje tebe baš takve kakva jesi.
Osećaj da znaš da te neko čuje, ali baš čuje i razmišlja o onome o čemu mu govoriš.
Osećaj da si veća i jača i od svog i od njegovog ega, obrgljena tom slobodom, mirom, saslušanošću i razumevanjem.
Kad ne vodiš ljubav samo sa telom, već baš sa celim tim nematerijalnim u toj osobi, sa tim kosmosom koji prima svaku tvoju manu, ljubi je i miluje i to te istovremeno i tera da plačeš od sreće i uzbuđuje do nekih novih granica.
Za mene je to ljubav. Da me vidiš iznutra, da me toliko umotaš u pripadnost da mogu da skinem sve slojeve sa sebe i prepustim se u mir.

Bitno je samo kako istreseš ovo i na koji način.

Kao što sam već gore napisao, lično sam bio žrtva istresanja nečije boli i zakrpa koje je napravio neko drugi i uopšte nije bilo ljudski raditi to nekome ko vam nije uradio ništa loše, ni pomislio.
 
Naravno. Ne da istresaš urušavajući emotivni i telesni integritet te osobe, već da se u prisustvu te osobe osećaš toliko sigurno i slobodno da možeš da ispričaš i pokažeš sve što te muči, boli i tišti, da ne maskiraš mane i nedostatke, već da se osećaš toliko opušteno da prosto nema mesta umotavanju u celofan. Isto tako, da budeš za tog nekog to isto - sigurno mesto. Da se taj neko oseti toliko sigurno i prihvaćeno da može otkriti sve, "istresti" sve bez straha od osude, da lagano gradite taj odnos gde ćete i kada padnete zbog prethodnih iskustava biti jedno drugom podrška da opet ustanete.
Dosta puta sam bila ostavljena onda kada sam tražila da budem voljena na način koji je MENI potreban. Mnogi ljudi žele da vole onako kako oni misle da je nama potrebno, a malo ko je spreman da sasluša kako to da nas vole onako kako je nama potebno, ili ne umeju da iskomuniciraju kakve potrebe imaju od vas što se ljubavi tiče.
 
Nikada nisam verovao da nas je pojeo instagram i društvene mreže, dok nisam dobio ozbiljan problem zbog toga što je nema na mom profilu nakon tipa četiri meseca.

U tom trenutku sam shvatio da šta god bili, ko god bili i šta god radili, biće ljudi kojima jednostavno neće biti dovoljno dobro ili neće ceniti to što jeste i to što radite za njih.

To sve ima za pozadinu njihove prošle traume, nedostatak emotivne inteligencije i nedostatak poštovanja druge osobe.

Ko god šta pričao, ako neko ko tvrdi da vas voli, na bilo koji način može svesno uraditi nešto ili gledati vas kako se raspadate, patite ili vas boli nešto što ta osoba radi, onda tu od ljubavi nema ni lj i bežite odatle. To sam shvatio u poslednjoj svojoj priči... Osoba koja jedan dan kaže kako se svaki dan zahvali Bogu što vas ima takvog pored sebe, a onda lagano bez problema vam se usere u dan toliko da se vi fizički osećate loše nakon toga, to ne može biti ljubav, jednostavno ne može.



Bitno je samo kako istreseš ovo i na koji način.

Kao što sam već gore napisao, lično sam bio žrtva istresanja nečije boli i zakrpa koje je napravio neko drugi i uopšte nije bilo ljudski raditi to nekome ko vam nije uradio ništa loše, ni pomislio.
A da, ali nije moguce potpuno ogoljavanje bez istrisanja svega,po meni ni ljubav onda. A ljudi jb.g imaju zakrpe.
 
Naravno. Ne da istresaš urušavajući emotivni i telesni integritet te osobe, već da se u prisustvu te osobe osećaš toliko sigurno i slobodno da možeš da ispričaš i pokažeš sve što te muči, boli i tišti, da ne maskiraš mane i nedostatke, već da se osećaš toliko opušteno da prosto nema mesta umotavanju u celofan. Isto tako, da budeš za tog nekog to isto - sigurno mesto. Da se taj neko oseti toliko sigurno i prihvaćeno da može otkriti sve, "istresti" sve bez straha od osude, da lagano gradite taj odnos gde ćete i kada padnete zbog prethodnih iskustava biti jedno drugom podrška da opet ustanete.
Dosta puta sam bila ostavljena onda kada sam tražila da budem voljena na način koji je MENI potreban. Mnogi ljudi žele da vole onako kako oni misle da je nama potrebno, a malo ko je spreman da sasluša kako to da nas vole onako kako je nama potebno, ili ne umeju da iskomuniciraju kakve potrebe imaju od vas što se ljubavi tiče.

To je zapravo suština, da nije problem to da li te neko voli, već da li vam se način ljubavi poklapa, to je ono što može da vas zakopa više nego da se ne volite, da se pogrešno volite i da jedno drugom jedete džigericu. Evo, kod mene u toj situaciji proživim osmi Danteov krug, pa posle toga stigne poruka "volim te puno", nemoj, sestro, tako da me voliš više niti jednog dana. Nekako sam na reč "istresati se" postao alergičan doslovno.

A da, ali nije moguce potpuno ogoljavanje bez istrisanja svega,po meni ni ljubav onda. A ljudi jb.g imaju zakrpe.

Istresati iz sebe mooožda i da, ali istresati po nekome, to svakako ne.
 
Araon, lepo si to rekao/rekla. Ne snalazim se još dobro ko je kojeg pola, ne zamerite.
Da li nam se način ljubavi poklapa, upravo to.
Ako mene neko voli tako što će 20 puta dnevno da mi kaže - volim te, želim da ostarim s tobom, a kada mu se požalim da mi je teško, da bude odgovor "jao, da, i meni je tako jednom bilo kada..." onda nemamo ljubav, onda imamo ego, i ja pa ja. Pravi odgovor bi bio - zbog čega ti je teško, reci mi, kako mogu da pomognem? Dođi, sedi ovde, slušam te.
Imala sam muškarca koji me je u zvezde kovao, sve pružao, ali kad god bih bila u nekom problemu - njega nije bilo nigde, dok sam ja njegove probleme rešavala u podne i u ponoć. Za mene njega nije bilo.
Osim na rečima. I kada je njemu bilo potrebno da bude voljen, da se sve vrti oko njega, tada je bio tu.
To nije ljubav, to je halapljivo uzimanje tuđe posvećenosti odnosu.
Ne treba ni da pominjem da nismo više zajedno.
 
Svi govorite tacno ali ne o istoj stvari... Devojke govore o istresanju- otvaranju prema nekome, da iz sebe izbacis sve misli, sumnje, nadanja bez bojazni da ce to da zloupotrebi
Kolega misli na istresanje- ponizavanje, maltretiranje, histeriju.....
 
Razumem o čemu on govori, apsolutno. To o čemu on govori ne želi apsolutno niko, a dešava se vrlo često, da neko krpi osobu koju je isekao neko drugi, i onda dok, jelte, ti sipaš dezinficijens po toj "rani" iz najbolje namere, ta rana peče, pa ti osoba psuje sve do trećeg kolena, a ti ni kriv ni dužan. Sve znam.
 
Araon, lepo si to rekao/rekla. Ne snalazim se još dobro ko je kojeg pola, ne zamerite.
Da li nam se način ljubavi poklapa, upravo to.
Ako mene neko voli tako što će 20 puta dnevno da mi kaže - volim te, želim da ostarim s tobom, a kada mu se požalim da mi je teško, da bude odgovor "jao, da, i meni je tako jednom bilo kada..." onda nemamo ljubav, onda imamo ego, i ja pa ja. Pravi odgovor bi bio - zbog čega ti je teško, reci mi, kako mogu da pomognem? Dođi, sedi ovde, slušam te.
Imala sam muškarca koji me je u zvezde kovao, sve pružao, ali kad god bih bila u nekom problemu - njega nije bilo nigde, dok sam ja njegove probleme rešavala u podne i u ponoć. Za mene njega nije bilo.
Osim na rečima. I kada je njemu bilo potrebno da bude voljen, da se sve vrti oko njega, tada je bio tu.
To nije ljubav, to je halapljivo uzimanje tuđe posvećenosti odnosu.
Ne treba ni da pominjem da nismo više zajedno.

Nije ni bitno, ovde smo bespolna bića, samo piši, zato i jeste forum :)

Apsolutno smo se razumeli... O tome i govorim, kako to "volim te puno", ispadnu samo neke reči ako su dela na drugoj strani loša, ako imate posla sa lošim ljudima, ljudima punim trauma koje se istresaju na vama. Ljubav je samo reč, reče jednom Viktorija, ako imate takvu situaciju, a može biti i lepa stvar, jako lepa.

Svi govorite tacno ali ne o istoj stvari... Devojke govore o istresanju- otvaranju prema nekome, da iz sebe izbacis sve misli, sumnje, nadanja bez bojazni da ce to da zloupotrebi
Kolega misli na istresanje- ponizavanje, maltretiranje, histeriju.....

Znamo, skapirali smo se o čemu ko priča, samo kažem da i to istresanje može biti kriminalno loše, u slučaju kad to nije otvaranje puko gde te neko razume. Zato mislim da je otvorenost i iskrenost bolja reč nego istresanje.
 

Back
Top