Ja sam se umorio od hiperdinamickog zivota u jednom trenutku kad mi se dogodila saobracajna nesreca. Sutradan sam dosao do vrata firme u kojoj radim pola zivota, zastao, uzdahnuo duboko, i okrenuo se u pravcu doma zdravlja. Obratio sam se svom lekaru i trazio uput za psihijatra. Kad sam docekao datum(posto se ceka 20-ak dana da bi dosao na red kod psihica) usao i na njegovo pitanje "Zasto ste ovde?" odgovorio "Da bi mi prepisao lek koji TI pijes, jer radis sa ludacima." Na sta se gospodin mrsavi, bledunjavi, neuredne kose i brade uvredio. Uspravio se, namrstio se, evidentno uvredjen i izgovorio tesku laz " JA NE PIJEM NI JEDAN LEK". Onda mi je rekao da sednem i kao nastavio sa uobicajenim, pitanjima, koje vrv. postavlja svim pacijentima. Posto nije bio zadovoljan mojim odgovorima, ispisao mi je sus.(znacenje sumnja na-suspect) nekoliko efova. Prepisao mi neki lek za depresiju od kojeg sam imao razne posledice. Da bih posle nekoliko nedelja konzumiranja tog leka, poceo da razmisljam o suicidu. Nikada u zivotu mi suicid nije pao na pamet, osim u slucajevima brisanja losingera sa lica planete Zemlje, pa u tom smislu. I evo, bas danas, moja draga prijateljica mi je poslala opis doticnog leka koji mi je prepisan, u kojem pise "postoji povećan rizik od pojave neželjenih dejstava kao što su pokušaj
samoubistva, misli o samoubistvu" Pa hvala ti doktore uvredjeni! Sad razmisljam o svemu tome i planiram na koji nacin ispraviti masu "naucno" pogresnih lekova koje menja npr. kanabis. A mozda pocnem da konzumiram travu koja je ilegalna sa namerom prosperiteta i zarade pojedinih farmaceutskih industrija koje proizvode pogresne lekove na stetu covecanstva, a busaju se u grudi diplomama, naucnim dokazima i istrazivanjima i lancano losim procenama i proizvodima na stetu svih nas, lakovernih "mamuta".