Šta je trebalo učiniti 1918. godine i kako riješiti probleme Jugoslavije

[Urvan Hroboatos]

Lakrdijas... Ovih svih zajedno nema koliko je bilo srpskog naroda u Hrvatskoj. Oduzimanje svih oblika autonomije Krajini u Hrvatskoj posle WWII bila je posledica proizvoljnosti i nejednakih arsina komunistickih kadrova u vlasti, a ne nepostajanja realnih politickih i drustvenih razloga za autonomiju. Kako objasnjavas cinjenicu da je Kosovo dobilo autonomiju kada su Siptari u Srbiji cinili 8% stanovnistva, a nije je dobila Krajina kada Srbi u isto vreme u Hrvatskoj cine 15% homogene populacije?

O čem ti to ?
O uspostavi Vojne Krajine (ukinute 1881.), a sada se nalazeće u dvije države, hrvatskoj i Srbiji, s većinski hrvatskim stanovništvom (Vojna se krajina protezala od Like preko pola Slavonije do Srijema, i imala je katolički u hrvatsku većinu).
Srbi u Hrvatskoj nisu imali nikad nikakav oblik teritorijalne autonomije, jer ako se misli na Vojnu granicu, ona je obuhvaćala još više Hrvata, i nije pravoslavni "millet" imao nikakv usvjetovnu teritorijalnu jurisdikciju.

Hrvati su činili 1945. oko 80% stanovništva u Hrvatskoj, a Srbi u Srbiji oko 65%. Jel' treba da se nacrta tko je više dobio mukte ?

 

[Urvan Hroboatos]

I stand (partially) corrected:

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Демог...B0_1948._.D0.B3.D0.BE.D0.B4.D0.B8.D0.BD.D0.B5

Popis stanovništva 1948. godine [uredi]
Za više informacija pogledajte Popis stanovništva 1948. u FNRJ

* UKUPNO = 6,527,966
* Srbi = 4,823,730 (73.89%)
* Albanci = 532,011 (8.15%)
* Mađari = 433,701 (6.64%)
* Hrvati = 169,864 (2.60%)
* Vlasi = 93,440 (1.43%)
* Crnogorci = 74,860 (1.15%)
* Slovaci = 73,140 (1.12%)
* Rumuni = 63,130
* Bugari = 59,472
* Romi = 52,181
* Nemci = 44,460
* Rusini = 22,667
* Slovenci = 20,998
* Makedonci = 17,917
* Muslimani = 17,315
* Turci = 1,914
* OSTALI = 30,166

http://hr.wikipedia.org/wiki/Stanovništvo_Hrvatske

1948. 3.779.858 stanovnika( Hrvati 78.7 %, Srbi 14.3 %, Talijani 2 %, Mađari 1.4 %, Slovenci 1 % i drugi )

 

[trimarmir]

Regent Aleksandar Karađorđević nije imao mnogo moći da odlučuje 1918. godine. Izgradnja njegovog autoriteta tek počinje krunisanjem za kralja (sve do vrhunca uvođenja šestojanuarske diktature).

On jeste svesrdno podržavao projekat Jugoslavije, ali nije bio autoritarni vladar, već parlamentarni i demokratski.

Srbija je trebala iskoristiti izuzetan ugled svoje Vojske, Vlade i dinastije i zaokruziti svoj nacionalni teritorij uklucujuci Dubrovnik, deo Dalmacije, deo Like, Kordun, Baniju i najveci deo Slavonije te Srpsku Krajinu i najveci deo Bosne u svoj sastav. Vojvodina (zajedno sa Baranjom i jednim delom Banata u Rumuniji se podrazumeva kao i Juzna Srbija tj. Makedonija. Ovo je trebalo izvesti energicno i na krilima pobede u I sv. ratu. Katastrofalna je geska pomoc Hrvatima i Slovencima da naprave svoje drzave.

 

[trimarmir]

Srbija je trebala iskoristiti izuzetan ugled svoje Vojske, Vlade i dinastije i zaokruziti svoj nacionalni teritorij uklucujuci Dubrovnik, deo Dalmacije, deo Like, Kordun, Baniju i najveci deo Slavonije te Srpsku Krajinu i najveci deo Bosne u svoj sastav. Vojvodina (zajedno sa Baranjom i jednim delom Banata u Rumuniji se podrazumeva kao i Juzna Srbija tj. Makedonija. Ovo je trebalo izvesti energicno i na krilima pobede u I sv. ratu. Katastrofalna je greska pomoc Hrvatima i Slovencima da naprave svoje drzave.

Problem Crne Gore je poseban i tu stvar je trebalo resavati drugacije. Trebalo je Bosni i Crnoj Gori ponuditi status posebne pokrajine u Srbiji.

 

[Gruban]

Problem Crne Gore je poseban i tu stvar je trebalo resavati drugacije. Trebalo je Bosni i Crnoj Gori ponuditi status posebne pokrajine u Srbiji.

Većina Crnogoraca a u to vreme su se smatrali Srbima je bila za prisajedinjenje Srbiji ,ne ujedinjenje u nekom obliku federacije ili saveza nego prosto pripajanje.Kolika je ta večina bila teško je reći ali prema intezitetu oružanih sukoba između pristalica Srbije i pristalica nezavisne Crne Gore i rezultata kasnijih izbora,verovatno više od dve trećine.
U BiH su srezovi sa srpskom većinom a tu je spadalo i Sarajevo,proglašavali ujedinjenje sa Srbijom.U to vreme Srba u BiH je bilo oko 44% i naseljavali su veći deo BiH.

 

[Gruban]

Apsolutno se slazem da je to nepopravljiva greska

Ja ustvari ne mislim da je 1918 napravljena neka greška koja se kasnije nije mogla ispraviti.Greška ako se može nazvati greškom,pre tragedijom, je ono što se dogodilo 1944 i 1945 kad su komunisti pod zaštitom crvenoarmejaca i uz saglasnost zapadnih saveznika preuzeli vlast.Sve i da je stvorena ta tzv.Velika Srbija bez Jugoslavije ne znači da bi komunisti poštovali granice te države.

 

[Милунка Савић]

Ja ustvari ne mislim da je 1918 napravljena neka greška koja se kasnije nije mogla ispraviti.Greška ako se može nazvati greškom,pre tragedijom, je ono što se dogodilo 1944 i 1945 kad su komunisti pod zaštitom crvenoarmejaca i uz saglasnost zapadnih saveznika preuzeli vlast.Sve i da je stvorena ta tzv.Velika Srbija bez Jugoslavije ne znači da bi komunisti poštovali granice te države.

Али, ако тако гледаш, већа трагедија је пуч 27. марта 1941.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Koministima se može predbaciti svašta, no u nacionalnom
pitanju su, glede granica, ispali najracionalniji. Osim kojega sela
i Neuma.

Slovenija je ostala na granicama prema Hrvatskoj, uz proširenja na zapadu.
Hrvatska isto, prema BH stara granica iz A-U (Neum kao nepravda), u Baranji hrvatska
etnička većina, u Srijemu etničko razgraničenje.

Samo kod Hrvata ne napraviše pravdu?

Znači ni BiH da ima izlaz na more? Pa već su jedan od dva dodijelili Crnoj Gori...

Po povijesti do 1918. bi bila "do Zemuna".

Naglasio sam da su u pitanju granice iz 1939. godine za Hrvatsku, a ne 1918. god (što mi je malo neobično, imajući na umu da si gore pripisao Neum kao nepravdu, vjerovatno pozivajući se na granice jugoslovenske Banovine Hrvatske). Takođe, napravio si veliku omašku - zaboravljaš Kraljevstvo Dalmaciju u potpunosti.

Srbija- dobila cijelu Vojvodinu na temelju relativne većine (a mogla je ispasti kao BH), Hrvati u sjeverna Bačka pripala Srbiji/Vojvodini da bi se zadržala slavenska većina spram Mađara. Kosovo dobilo autonomiju, a ne samostalnost.

Kosovo i Vojvodinu ne računajmo. Činjenica jeste da to nisu niti unutrašnje administrativne linije, pa čak ni samo obične granice lokalne samouprave. Kada govorimo o Srbiji, imajući na umu da su Vojvodina i Kosovo-Metohija od samog početka smatrati kao politički entiteti i pogotovo njihovu sudbinu kasnije, treba govoriti isključivo o užoj Srbiji,

BiH - anomalija, no država s postojanim granicama dugo u 19. st. i dijelu 20.

Rađeno je to po sovjetskom modelu gdje postoje nacionalne federalne države, poštuju se povijesne granice uz manje korekcije, nacionalne republike dobijaju dotle nepriznati narodi, a neke su države federalizirane iznutra zbog većeg broja drugih naroda (npr. Rusija zbog Čuvaša, Tatara, ..). Nije federaliziran dio Ukrajine gdje su Rusi većina, ni Rusije s Ukrajincima, kao slavenskim narodima.

Upravo netačno; sasvim suprotno - sovjetski model su gotovo isključivo etničke linije, historija nije imala ama baš nikakvog uticaja.

Ne poštuju se linije koje si naveo, već se koriste različiti momenti iz 1878. 1912. i 1939. godine ili kako već, da bi se opravdalo ono što je prethodno stvoreno. Da su se poštovale takve granice, bila bi uvedena raspodjela od 1918. do 1922. godine (što je i u sklopu osuđivanja imperijalističke politike monarhije, koja bi trebala biti poništena/izbrisana); odnosno:

1. Slovenačke zemlje

2. Hrvatska i Slavonija

3. Dalmacija

4. Bosna i Hercegovina

5. Banat, Bačka i Baranja

6. Srbija

7. Crna Gora

Dalje, što se tiče Krima zaboravljaš važnu činjenicu - Krimska oblast je bila dio Rusije, a ne Ukrajine. Ja prebacivanje Krima iz ruku Rusije Ukrajini poredim često sa pripajanje Severnog Kosova od Centralne Srbije Kosmetu, pogotovo jer su se i odvili u istom vremenskom periodu.

U usporedbi sa sovjetskim modelom, moglo bi se reći da je "nepravedno" jedino što:

*Kosovo nije postalo odmah federalna država
*Albanci nisu dobili autonomiju u Makedoniji

....kao i što su nastale tvorevine kao BiH i Vojvodina...

Dvoličnost komunista naših u primjen bezbroj principa se, barem po mom ličnom mišljenju, najviše ogleda u nestvaranju političke jedinice u Istri u širem okviru Hrvatske, o čemu i jeste bilo riječi.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Nije princip "slověnstvo" něgo reciprocitet, tako da su, objektivno, Srbi Krajišnici (Dalmacija, Lika, Kordun, Banija) ipak trěbali da dobiju mnogo manje něgo što im je dato. Trěbalo je da dobiju teritorijalnu autonomiju - bolje u sastavu Bosne nego Hrvatske, a ne da im se da punopravnost, ustavotvornost u čitave tri republike - Hrvatskoj, Bosni i Srbiji.

Da te ispravim Mrkalj - u ukupno pet entiteta, jer su taj status imali i u Vojvodini i na Kosovu. Jedino se Makedonije nešto ne sjećam, danas Srbi imaju ustavnost tamo, ne znam jesu li u vrijeme 1944.-1992. god.

Bogus. Nema teritorijalne autonomije za Hrvate u Sloveniji, u Bačkoj, Muslimane u Sandžaku u Srbiji i CG, Srbe u Makedoniji itd.

Što se tiče sandžačkih muslimana, potpuno si u pravu, Sandžaku je obećan autonoman status još u vrijeme NOB-a - međutim, nekoliko činjenica se mora imati na umu:

1. Problem podijeljenosti na Srbiju i Crnu Goru, koji je presudno uticao na nestvaranje sandžačke federalne jedinice

2. Srpstvo (ili rjeđe, čak i crnogorstvo) većine partizanskih prvaka Muslimana iz Sandžaka

Dok u Bosni i Hercegovini imamo jedan dio koji se priključuje Srbima i manji Hrvatima, i gdje je njihovo rukovodilaštvo većinski priklonjeno ovim grupama, a većina naroda prelazi u bojkot, u Sandžaku poziv na bojkot gotovo da odaziva ni nema, a srpska, turska i crnogorska nacionalna svijest su kod stanovništva islamske vjeroispovijesti dominante.

Takođe, ovdje mislim da svi zaboravljaju jednu bitnu stvar. Mislim naravno na unikatan i maltene neviđen slučaj Vojvodine, koji se upravo i zbog takvog položaja zaboravlja. Jeste, tu nema nacionalne monoetničke autonomije, međutim status Vojvodine, pogotovo imajući u obzir kasnija vremena nastupanja i razvitka tržišnog socijalizma, sa svojim dodirnim tačkama sa Bosnom i Hercegovinom, ipak daje određeni nivo autonomije manjinskim nacionalnim zajednicama, koji je daleko od beznačajnog (vidimo čak primjer Kosova u kojem pripadnici većinskih naroda republike postaju diskriminisana etnička grupa pod pritiskimo jedne manjinske nacionalne zajednice). Najkraće rečeno, da, Hrvati imaju autonomiju u Srbiji od 1944. godine do današnjeg dana. Ovdje može biti rasprava na tu temu, ali osnova crta je činjenica koja se ne može poreći.

Poredimo npr. to sa hipotetičkom pokrajinom Istrom, koja bi bila nacionalni entitet Hrvata, Italijana, Srba, Istro-Romana i Slovenaca. U takvom sklopu, da, Srbi (i možda Slovenci) bi imali svoju autonomiju, slično kao što su je imali (i i dalje imaju) Hrvati u Srbiji.

 

[NickFreakyrgios]

Pa sad malo sam omasio temu ali mislim da nije ni trebalo uci u tako nesto ni u kraljevinu SHS.
Mislim na Srbe da su prvo trebali izdefinisati svoje drzavne granice i resiti sporne teritorije.
A posto je ta ideja o Jugoslovenstvu bila jaka ne bi se ugasila ni za 20 godina ali bi tada usli u taj sastav kao suverena drzava sa sredjenim granicama i mogli bi se u ovakvim predjasnjim situcijama da se odcepimo bez rata kao slovenija bez mnogo metaka.
I ne bi nas snaslo ovo sto nas je sada snaslo zato mislim da je nas Kralj malo pozurio.
Sa druge strane od pocetka su neke tj. sve republike polako radile na svojoj drzavnosti i identitetu dok se Srbija pretocila u Jugoslaviju i izgubila svoj identitet,obicaje,etnologiju jednostavno je postala Jugoslavija i to je manje vise i danas ostala samo sa opasnim stepenom degradacije unutar svog drustva i nacionalnog tkiva.
Dakle sve su se republike ocepile i prodisale jedino je Srbija nasledila Jugoslovenski problem i njeno vruce kestenje.
Kao i Rusija u odnosu na SSR sa tim da je Rusija teritorijalno i dalje najveca drzava na svetu sa povrsinom od 2 SAD.

 

[Gruban]

Али, ако тако гледаш, већа трагедија је пуч 27. марта 1941.

Da, u smislu okidača - okupacije,masovnih zločina u NDH,Kragujevcu,Kraljevu ,građanskog rata ...To jesu sigurno ogromne tragedije ali i nemaju neke direktne veze sa temom,jer koliko shvatam pitanje se odnosi na državu i teritorije.
Stanje stvoreno pučem nije bilo trajno ni po kojoj logici stvari dok se crtanje granica od strane komunista pokazalo kao trajno i uzrok sukoba devedesetih.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Većina Crnogoraca a u to vreme su se smatrali Srbima je bila za prisajedinjenje Srbiji ,ne ujedinjenje u nekom obliku federacije ili saveza nego prosto pripajanje.Kolika je ta večina bila teško je reći ali prema intezitetu oružanih sukoba između pristalica Srbije i pristalica nezavisne Crne Gore i rezultata kasnijih izbora,verovatno više od dve trećine.
U BiH su srezovi sa srpskom većinom a tu je spadalo i Sarajevo,proglašavali ujedinjenje sa Srbijom.U to vreme Srba u BiH je bilo oko 44% i naseljavali su veći deo BiH.

Da, tu si u pravu. Mogao se koristiti 1918. godine princip izjašnjavanja, a kao federalna jedinica nastala jedna konfederalna monarhija, ili Srbija sa autonomnom Crnom Gorom i Vojvodinom (uključujući Baranju) kao sub-federalnim jedinicama. Srbiji bi takođe pripao najveći dio BiH (istočna Bosna i Hercegovina, Bosanska krajina i dijelovi centralne B-H), s tim što bi moguće zbog svoje veličine i istorije - ako bi uključio većinu muslimanskih krajeva, ali mišljenja sam da bi se to desilo i ako ne - isto dobili oblik autonomije, iako neke male regionalne. Dalmacija bi bila ujedinjena sa Hrvatskom i Slavonijom kao što je traženo ujedinjenje Trojednice, sa otvorenom opcijom hrvatskih krajeva BiH da pripadnu Hrvatskoj i posebnost statusa dijelova Dalmacije, konkretno bivše Dubrovačke republike (smatram da bi i zahtjevi Dalmatinaca za brže ujedinjenje neke krajeve, možda baš i upravo taj, pripojili te oblasti Kraljevini Srbiji, ali sa izuzetnim novoom autonomije). Očigledno je šta bi Slovenija bila, a u sklopu Hrvatske bi postojala autonomna regija Srpska krajina sa vrlo malim stepenom autonomiju u odnosu na Zagreb.

Slovenija, Hrvatska i Srbija bi bili vrlo autonomne federalne jedinice u konfederalnom nivou, s tim što bi Srbija imala veća autonomna prava od druge dvije, uključujući i jedina sa pravom na samoopredjeljenje (odcjepljenje); u Sloveniji bi katolička crkva bila vodeća pri izboru 'administratora', u Hrvatskoj bi bio republikanski vid izborne monarhije i oni bi stali prema srpskom kralju sa kojim bi sačinjavali Vrhovni savjet (savjetodavno tijelo doživotnog Predsjednika, koje i na predlog srpskog kralja ratifikuje novog predsjednika), s tim što bi Aleksandar Karađorđević bio izabran za doživotnog Predsjednika Jugoslavije; pozicija koju bi slobodno mogao držati zajedno sa srpskim monarhom.

Mišljenja sam da bi ovaj navedeni sistem bio uspješan i izbjegao sve problem, osim jedino naravno arnautskog i bugarsko-makedonskog i velikobugarskih i velikoalbanskih pretenzija (kada govorimo o unutrašnjoj politici). To bih riješio ne sporazumima ili autonomijama, već kao što sam već naveo, nelišavanjem Albanaca njihovih prava i priznavanjem Bugara i njihovog jezika, da slobodno građani biraju govore li srpski ili bugarski bez nametanja i da se bugarske nacionalne stranke prijavljuju na izbore. itd.

 

[Gruban]

Sa druge strane od pocetka su neke tj. sve republike polako radile na svojoj drzavnosti i identitetu dok se Srbija pretocila u Jugoslaviju i izgubila svoj identitet,obicaje,etnologiju jednostavno je postala Jugoslavija i to je manje vise i danas ostala samo sa opasnim stepenom degradacije unutar svog drustva i nacionalnog tkiva.

Razlog toga je nepostojanje Srba kao političkog subjekta u Titovoj Jugoslaviji.Istina,postojala je ta Socijalistička Republika Srbija ali kao karikatura od države.U samom vrhu KPJ a to su bili najbliži saradnici J.B.Tita nije ni bilo Srba a oni što su bili bliski s njim, bili su vrlo skromnog obrazovanja i služili su samo za izvršavanje naloga.Vrh srpske partije su činile razne zanatlije - obućari,zidarski pomoćnici i drugi "eksperti" sličnih profila.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Razlog toga je nepostojanje Srba kao političkog subjekta u Titovoj Jugoslaviji.Istina,postojala je ta Socijalistička Republika Srbija ali kao karikatura od države.U samom vrhu KPJ a to su bili najbliži saradnici J.B.Tita nije ni bilo Srba a oni što su bili bliski s njim, bili su vrlo skromnog obrazovanja i služili su samo za izvršavanje naloga.Vrh srpske partije su činile razne zanatlije - obućari,zidarski pomoćnici i drugi "eksperti" sličnih profila.

A Aleksandar Ranković i Milovan Đilas?

 

[Gruban]

A Aleksandar Ranković i Milovan Đilas?

Milovan Đilas je Crnogorac.Aleksandar Ranković je bio zanatlija.

 

[Gruban]

Proverio sam.Ranković je bio abadžija ,mislio sam da je kiridžija

 

[NickFreakyrgios]

Milovan Đilas je Crnogorac.Aleksandar Ranković je bio zanatlija.

Milovan Djilas i njegov sin se tako ne izjasnjavaju , on je sam izjavio da smatra Crnogorce delom Srpskog naroda sa svim svojim specificnostima.
Tako da ih ja delim ma da nema veze sa temom na Srbogorce i Croatogorce...i Crnogorce.

ako prevedemo u cifre to znaci po 100000 o svakih uz svo duzno postovanje ja mislim da su mnogo male cifre za obrazovanje nacije.

Slazem se sa prethodnim postom.

 

[bh_citadela]

jesam li dobro shvatio,poistovjecujes muhamedance sa nekim katolickim redovima?

Nisi, upravo suprotno, napisala sam da u katoličanstvu postoje redovi, a da je upotreba termina 'muhamedanac' za imenovanje muslimana pogrešna, šta više u suprotnosti sa pravilima islama.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Milovan Đilas je Crnogorac.Aleksandar Ranković je bio zanatlija.

Nisam rekao da Milovan Đilas nije bio Crnogorac, već da jeste bio Srbin.

 

[bh_citadela]

...

Tako je, u BiH svi bili Bošnjaci, čak i u 1. sv. ratu.

Ćitav 19. vijek se svodi na guranje Srbije od strane Austrije i Rusije da se istisne Turska, pri čemu je Austrija računala na to da zauzme mjesto Turske. Kako to početkom 20. vijeka nije bio slučaj, A-U stavlja Srbiju 1910. pod trgovački embaro, Srbija se izvlači uz pomoć Rusije i Francuske. Zatim ide 1. sv. rat , a dogovori se na kraju uvijek naprave za stolom - onako kako hoće Veliki.

Glede tvoje literature mene zanima slijedeće :
Ima u tome periodu dosta nečiste rabote. U Srbiji je izvršeno više prevrata i političkih ubistava (1817. Karađorđe,1868. Knez Mihajlo obrenovič,1903. Aleksandar Obrenovič).
Ni Otomansko carstvo se nije urušilo tek tako, između ostalog bila je prisutna i korupcija na Stambolskom dvoru.
Mene interesuju zakulisne istorijske radnje, tajni pregovori, dogovori,korupcija - ima li toga u tim knjigama što ih studiraš.

Zaključak
Kako Srbija i Crna Gora nisu uspjele u svom agresivnom pohodu na zapad u zadnjoj deceniji 20. vijeka, istorijom se trebate baviti i na slijedeći način :
Miloš Obrenović, iako nepismen, se obogatio na trogovini i Izvozu svinja , u to vrijeme Kneževina Srbija je imala trgovinski suficit. Postojao je i takozvani svinjski puta iz Srbije ka Austro-Ugarskoj.
U odnosu na taj period proizvodnja svinja se smanjila tri puta, a izvoz je pao na 0.
Sve što se mogli dobiti - dobili ste, nemojte uzalud kukumavčiti, nemate ni razloga za to, nije sve bilo časna borba-bilo je dosta zakulisnih igara u kojima je Srbija profitirala (nekad i gubila,za stolovima za kojima je igrala su veliki pokeraši) ,gledajte od čega se živi, manite se ćorava posla.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Što se tiče ostalog, nije mi baš jasno šta hoćeš da kažeš, niti kakve to veze ima sa ujedinjenjem 1918. godine i probleme u Kraljevini. Što se tiče ovog:

Tako je, u BiH svi bili Bošnjaci, čak i u 1. sv. ratu.

Možeš li precizirati što ovo konkretno znači?

U Srbiji su svi bili Srbijanci, a i još uvijek su (iako se taj termin, danas, konkretno koristi radi razlikovanja Vojvođana od ostalih stanovnika Srbije).

 

[bh_citadela]

Možeš li precizirati što ovo konkretno znači?

Evo , prvo na šta naiđoh:
"U knjizi Istorija Sarajeva i njegove okoline, objavljenoj 1939. god., istoričar Vladislav Skarić bilježi (str. 232) da je u Sarajevu 1863. god., po direktivi iz Beograda, osnovano udruženje za nametanje srpskoga imena. Pred tadašnjim vlastima ovo udruženje bili je prijavljeno i registrirano pod imenom Društvo za kupljenje narodnih umotvorina. Članovi ovog udruženja, bilježi dalje V. Skarić, izlazili su pazarnim danom pred pravoslavne seljane koji su dolazili u čaršiju i govorili im da oni od sad ne treba da se zovu ni rišćani ni Vlasi, ni Bošnjaci nego Srbi..... Vođa cijele ove velikosrpske hujdurme bio je Bogoljub (Teofil) Petranović. On je bio direktni povjerenik srbijanskog vladara Mihaila Obrenovića i srpske vlade od koje je primao platu od 25 zlatnih dukata. On je bio glavni propagator „srpstva“ u Bosni pa je tada došlo i do osnivanja srpske škole u Sarajevu a potom i u nekoliko drugih mjesta. Nakon „srpskih“ škola slijedilo je organizovanje „ustalaca“, tj. ustaničkih četa. Kako to sam kaže, Petranović je »junačke radnje spremio bio za Srpstvo i Srbiju, kako prvi srpski top pukne na Drini, da se čete na najpovoljnijim tačkama nađu«.

Nije poznato, ne postoji pisani trag o tome da li je, u to vrijeme kad je na Bosnu navlačena ova velikosrBska mrtvačka košulja, neko u Sarajevu ili bilo gdje u Bosni protestirao i tražio zabranu ove dušmanske propagande."
http://bosnjackifront.blogger.ba/arhiva/2009/09/18/2315120

P.S.
Skenovi iz knjige Vadimira Škarića:

http://img35.imageshack.us/img35/8976/nfidk3.jpg

http://img35.imageshack.us/img35/6452/2mebayb.jpg

http://img35.imageshack.us/img35/2658/2ltlycl.jpg

Jukićev putopis i neka njegova zapažanja.

http://img507.imageshack.us/img507/6861/dcekwh.jpg

 

[Gruban]

Nisam rekao da Milovan Đilas nije bio Crnogorac, već da jeste bio Srbin.

Njegovo izjašnjavanje poslednjih godina života je irelevantno za ono što je bio u ratnom i periodu do njegovog uklanjanja iz KPJ.Teško da možemo znati bilo šta o njegovim "nacionalnim"osećanjima ali ono što je on radio je izrazito antisrpska rabota.Obnova Crne Gore u čiji sastav je uključena i Boka, i stvaranje crnogorske nacije,nije nešto što bi učinio neko ko se smatra Srbinom.Naročito što za tako nešto nisu postojali razlozi ili ja za njih ne znam osim ideje da se srpski korpus oslabi.

 

[rdeki]

Evo , prvo na šta naiđoh:
"U knjizi Istorija Sarajeva i njegove okoline, objavljenoj 1939. god., istoričar Vladislav Skarić bilježi (str. 232) da je u Sarajevu 1863. god., po direktivi iz Beograda, osnovano udruženje za nametanje srpskoga imena. Pred tadašnjim vlastima ovo udruženje bili je prijavljeno i registrirano pod imenom Društvo za kupljenje narodnih umotvorina. Članovi ovog udruženja, bilježi dalje V. Skarić, izlazili su pazarnim danom pred pravoslavne seljane koji su dolazili u čaršiju i govorili im da oni od sad ne treba da se zovu ni rišćani ni Vlasi, ni Bošnjaci nego Srbi..... Vođa cijele ove velikosrpske hujdurme bio je Bogoljub (Teofil) Petranović. On je bio direktni povjerenik srbijanskog vladara Mihaila Obrenovića i srpske vlade od koje je primao platu od 25 zlatnih dukata. On je bio glavni propagator „srpstva“ u Bosni pa je tada došlo i do osnivanja srpske škole u Sarajevu a potom i u nekoliko drugih mjesta. Nakon „srpskih“ škola slijedilo je organizovanje „ustalaca“, tj. ustaničkih četa. Kako to sam kaže, Petranović je »junačke radnje spremio bio za Srpstvo i Srbiju, kako prvi srpski top pukne na Drini, da se čete na najpovoljnijim tačkama nađu«.

Nije poznato, ne postoji pisani trag o tome da li je, u to vrijeme kad je na Bosnu navlačena ova velikosrBska mrtvačka košulja, neko u Sarajevu ili bilo gdje u Bosni protestirao i tražio zabranu ove dušmanske propagande."

E svašta čovek danas može da pročita. Što je još tragičnije, ljudi izgleda zaista veruju ovakvim stvarima....

Ko je bio taj Vladislav Skarić? Nekako mi pada u oči godina kada je pisano navedeno "istorijsko" delo....

 

[Pumpaj Dinstanović]

Evo , prvo na šta naiđoh:
"U knjizi Istorija Sarajeva i njegove okoline, objavljenoj 1939. god., istoričar Vladislav Skarić bilježi (str. 232) da je u Sarajevu 1863. god., po direktivi iz Beograda, osnovano udruženje za nametanje srpskoga imena. Pred tadašnjim vlastima ovo udruženje bili je prijavljeno i registrirano pod imenom Društvo za kupljenje narodnih umotvorina. Članovi ovog udruženja, bilježi dalje V. Skarić, izlazili su pazarnim danom pred pravoslavne seljane koji su dolazili u čaršiju i govorili im da oni od sad ne treba da se zovu ni rišćani ni Vlasi, ni Bošnjaci nego Srbi..... Vođa cijele ove velikosrpske hujdurme bio je Bogoljub (Teofil) Petranović. On je bio direktni povjerenik srbijanskog vladara Mihaila Obrenovića i srpske vlade od koje je primao platu od 25 zlatnih dukata. On je bio glavni propagator „srpstva“ u Bosni pa je tada došlo i do osnivanja srpske škole u Sarajevu a potom i u nekoliko drugih mjesta. Nakon „srpskih“ škola slijedilo je organizovanje „ustalaca“, tj. ustaničkih četa. Kako to sam kaže, Petranović je »junačke radnje spremio bio za Srpstvo i Srbiju, kako prvi srpski top pukne na Drini, da se čete na najpovoljnijim tačkama nađu«.

Nije poznato, ne postoji pisani trag o tome da li je, u to vrijeme kad je na Bosnu navlačena ova velikosrBska mrtvačka košulja, neko u Sarajevu ili bilo gdje u Bosni protestirao i tražio zabranu ove dušmanske propagande."
http://bosnjackifront.blogger.ba/arhiva/2009/09/18/2315120

P.S.
Skenovi iz knjige Vadimira Škarića:

http://img35.imageshack.us/img35/8976/nfidk3.jpg

http://img35.imageshack.us/img35/6452/2mebayb.jpg

http://img35.imageshack.us/img35/2658/2ltlycl.jpg

Jukićev putopis i neka njegova zapažanja.

http://img507.imageshack.us/img507/6861/dcekwh.jpg

Sve je to tačno (osim tog bloga, kojeg je očigledno pisao neki bošnjački mrzac), međutim ništa od toga nije odgovor na moje vrlo precizno pitanje koje je jasno da jasnije ne može biti - da li je tvoje mišljenje da su se svi stavnovnici te austro-ugarske provincije smatrali pripadnicima bošnjačke nacije, da bi tek od 1918. godine došla pojava Srba i Hrvata, koji se odvajaju od bošnjačkog naroda po liniji vjeroispovijesti (hrišćani) posredstvom nacionalističkih političkih elita u Srbiji i Hrvatskoj?

Ko je bio taj Vladislav Skarić? Nekako mi pada u oči godina kada je pisano navedeno "istorijsko" delo....

On je bio bosanski istoričar i akademik srpske narodnosti, glavni u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Daleko je bio od stavova kako se želi prikazati na ovoj temi, međutim.