Izgleda da smo mi do sada egzistirali samo u diktaturama, pa ćemo tako i nastaviti.
Nije uvijek, u jednom periodu parlamentarizma jugoslovenske monarhije, Bosna i Hercegovina je bila u miru, i to je bilo u sklop tog izuzetka kojeg sam naveo; jedina nada BiH je da ponovo živi u zajedničkoj državi sa Hrvatskom i Srbijom.
Da će se 'nastaviti' nije nikakva normalna tvrdnja. Lijepo rekoše ovi iz EU - ako do kraja godine nema ukidanja KVP, Bosna i Hercegovina ostaje
crna rupa na Balkanu. A ja lično ne vjerujem da bi iko želio da živi u njoj, već da bi to dovelo samo do daljnjih emigracija, uključujući i Bošnjaka.
BiH egzistira kao cjelina , i nastaviće da egzistira. Naravno da bi bilo bolje kad bi se neke barijere otklonile, i postavila osnova za više stepenice, ali kad je opstasnak ugrožen, onda očuvanje ostaje prevashodan zadatak. Sve dok građani dovoljno ne osiromaše, pa će im se promijeniti i prioriteti.
Bosna i Hercegovina više nego očigledno ne egzistira kao ikakva cjelina, već kao kvazi-država koju strani faktor održava kakvom-takvom da ne bi pukla. Nada se
da će postati cjelina uskoro, ili barem jednog dana, a iz toga idu i ovi pregovori. Međutim, njihov ishod govori suprotno tvojim nadanjima.
Zar građani Federacije nisu već dovoljno siromašni? Gdje ćeš više? Također, upravo u situacijama očajavanja i nedaća se javljaju trenuci kada mafija dopire u vrh vlasti i razni oportunisti se okorištavaju populističkim metodama, a to se uostalom desilo i 1990. godine. Kada građani BiH 'dovoljno osiromaše', počeće ponovo pucati jedni po drugome, uključujući i na Evropljane (ne daj Bože).
Što se referenduma tiče, od dvije opcije - ostati ili otići iz Jugoslavije , bila je moguća ova druga , jer to više i nije bila Jugoslavija.
I Srbi su imali referendum o ostanku , ali su za to bili zaniteresovani Srbi, ali ne i Bošnjaci i Hrvati, tako da su bili u manjini.
Četiri faktora poražavaju takav stav o referendumu o nezavisnosti iz 1992. godine:
1. Jugoslovenski (komunistički) zakoni: Ma šta god tvrdila jedna komisija evropskih pravnih stručnjaka (čiji su nalazi sami bili više nego kritički obrađeni od strane još većih stručnjaka), referendum i procedura su bili prema jugoslovenskom ustavnom sistemu ravni referendumu o cjelosti Sandžaka iz iste godine. Tu je jedini argument taj što je u pitanju bilo komunističko društvo, koje bi s liberalistički tačke gledišta moglo biti prihvaćeno, jer (kakav-takav) referendum iz 1945. godine zastarjevanjem gubi sve više na legitimnosti.
2. Hrvatski glasovi: U raspravi o samim rezultatima, treba posmatrati hrvatsko-muslimanski sukob, i s toga otpisati glasove (većinskog dijela) Hrvata na tom referendumu, zato što ti glasovi nisu bačeni na nezavisnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu od Jugoslavije, već na rušenje SFRJ
3. Bosansko-hercegovački (komunistički) zakoni: Bosna i Hercegovina je bila (a i dalje jeste) tronacionalna država, država Muslimana, Srba i Hrvata. Nepoštovanje konstitutivnosti nacija (pogledati samo uređenje danas) može samo logički proizvesti kontroverze, a samim tim i otpor, uključujući i oružani. Svi zakoni koji se tiču refereduma o odcjepljenju, o kojima će biti raspravljeno u sljedećem pasusu, a koji su usvojeni u periodu od 1990. do 1992. godine, stoga nemaji nikakvu pravnu važnost.
4. Bosansko-hercegovački zakoni: ni sami novi demokratski bosanskohercegovački zakoni (koji su bili sami po sebi i protu-ustavni, ali to je opet komunizam) nijesu bili ispoštovani. Nije dostignuta potrebna većina izlaznosti, i referendum za nezavisnost je propao. Međutim, iako referendum nije prošao, krnji dio političkih struktura je nastavio, svejedno, sa proglašavanjem nezavisnosti, idući dotle čak da se na javnim konferencijama i u razgovorima falsifikuje sam rezultat, radi obmanjivanja šire javnosti i međunarodne zajednice; što je žestoki prekršaj
Nema veće razlike od referenduma i proglasa nezavisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.
OHR se ne može ukinuti sve dok ne budu uspostavljeni mehanizmi koji će onemogućiti irdedentističke težnje u BiH.
Da li ti tu smatraš i bošnjačke snove o centralizaciji države iredentističkim (npr. Harisa Silajdžića), ili samo ono što smatraju Srbi i Hrvati?
U zemlji u kojoj se uspostave demokratski standardi, pojedinac ima individualna građanska prava, pa i na vjerske i nacionalne slobode.
Očito je da si ti protiv demokratskih standarda, jer si za diktaturu...
Granice BiH su granice BiH , sve ostalo su fantazije.
I granice Republike Srpske su granice Republike Srpske.
Bošnjaci sada preferiraju ilirske korijene.
Balkanski nacionalno kompleksi (Srbi, Hrvati, Albanci,...) ne mogu zaobići i Bošnjake.
Bilo kako bilo - grupa Bošnjaci je odvojena od Srbi ,grupa Crnogorci odvojena, a Bošnjaci su u tri konfesije, Bugari opet ne pređoše masovno u Srbe, možda su neki asimilirani.
Bojim se da ne razumijem o čemu konkretno pričaš? Kakvi Bugari što ne prelaze u Srbe? Crnogorci su daleko od 'odvojeni' od Srba, jer crnogorsko nacionalno pitanje je i dalje aktuelno; raspitaj se malo o srpsko-crnogorskoj problematici, kojoj se kraj i dan-danas još ne bliži.
Ne bih rekla da ne znači , znači i te kako , da je BiH bila materijal za rastakanje - već bi je ranije podijelili.
Ali...Bosna i Hercegovina itekako i jeste podijeljena.
Slobodan Milošević je bio nacionalista. To mu nije prva i dominantna odlika, prva mu je izraženo vlastoljublje, a nacionalizam mu je trebao za vlast.
To je samokontradiktorno, jer automatski znači da i nije i jeste bio nacionalista.