Шта је срећа?

Обилић

Veoma poznat
Poruka
10.701
Мој савет вам је

не слушајте професионалне скептике,
Бреговића када се изругује "паметном животу, паметном старењу",
нити покојног Капора када се спрда радницима и радном времену 7 до 3

Нарочито не Шербеџију и његове јецајуће рецитације,
у приватном животу он није никакав боем
нити седи по задимљеним кафанчинама.

Јок, он уредно ујутру џогира, рано леже, правилно се храни, не пуши, не пије ...

Погледајте ово двоје
који радни век проведоше заједно, у љубави и дизању деце
у здравој породици:

 
Odgovor na ovo pitanje može otkriti samo trenutno poimanje sreće koje je uvek u skladu sa našom trenutnom ili prolaznom fazom progresa naše svesti.
Budući da je naša svest u stalno promenljivom, ne u svakom trenutku ali, optimalno u stalnom usponu ili ekspanziji to će na izvestan način i naša spoznaja o samoj sreći biti sve bliža onom stadijumu iz kojeg možemo pouzdano sagledati šta je to što nas stvarno može učiniti srećnim - odnosno šta je to sreća.
Budući da smo mi jedno sasvim realno Biće, koje koristi među ostalim i fizičko telo kao instrument preko kojeg iskustveno idemo kao dosezanju najviših stanja svesti i ljubavi to će se i naše razumevanje sreće sve više približavati tom vrhu naše spoznaje.
Budući da nas mnoga iskustva učine radosnim i po malo, ali prollazno, srećnim to dolazimo do saznanja da izvan nas samih sve ono što smo verovali da će nas učiniti srećnim zauvek nikada nije zaživelo i niko ga nije ostvario.
Pa ipak, pre ili kasnije, svako od nas dosegne stadijum kada otkrije da sreća može doći i dolazi samo iznutra. Onaj ko stvarno dokuči tu sreću jesmo mi, Biće, Duša, Sopstvo ili kako god da neko zove Ono što mi stvarno jesmo.
Tu pravu sreću dosegnemo onda kada uspostavimo kontakt sa samom suštinom života i Ona nas uvede u realne svetove, svetove čiste svesti i ljubavi. Praktično, u ovom svetu večito tragamo za srećom i nikada je ne nalazimo ali shvatimo da smi premnogo života tragali za srećom a to je suštinski bilo traganje za Bogom, Tvorcem nas Duša i onda kada Neđemo TO (Njega) mi nađemo izvor naše sreće i ta potreba za Najvišim nas ovde u ovom svetu stalčno podstiče da tragamo sve dok ne uzdignemo dovoljno svoju svest da se nama otvore vrata i vratimo se u svetove čiste ljubavi i svesti.
Taj trenutak u Bibliji je nazvan "Spasenje" iako Biblija nema pravu spoznaju načina kako dospeti tamo.
Prava sreća je dosegnuti taj stadijum povratka u svetove Kreatora, Boga. Sve ranije, u nižim svetovima, naročito u ovom svetu je naše putovanje do tog trenutka - iskustveno ili putovanje kroz životno ili iskustveno školovanje.
Prvi znaci spoznaje sreće je kada se počnemo osećati srećnim dok nekome damo ruku pomoći ljudima oko sebe kada im stvarno treba pomoć. Kada kažem pomoće ne mislim čuvati nekog u porodici i hraniti ga jer ne želi raditi i osamostaliti se. (Ili da nas neko drži na spisku članva za ishranu ami sedimo za računarom i parazitiramo.
 
Za mene je sreća u stvaranju (kreativnosti), maštanju, radoznalosti i otkrivanju. Rekoh nekoliko puta, kada bih iskreno verovao, Bogu bih najviše zahvalio na nezajažljivoj radoznalosti koju mi je podario. Od nje i od stvaranja novoga ne odustajem. Najsrećniji sam kada napravim nešto svoje, o čemu sam dugo maštao. Srećan sam i kada mi se drugi dive, ali kada sam ja sobom (svojim delom) zadovoljan, e tada mislim da sam srećan. Jedno od najsrećnijih zanimanja je poljoprivreda - gajenje biljaka. Stavite sitno zrnce -seme, u zemlju i gledate kako raste svakim danom.
Reče jedan drugar za nekog trećeg: - A, on k'o mali majmun, sve vole - :D -prepoznao sam se.
Sreća je voleti ljude, družiti se.
I na sreći treba malo poraditi:
Ono što nas najneposrednije usrećuje je vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji! (A. Šopenhauer).
Sreća je i biti hedonista,.. i znati uživati i u svojoj samoći i duševnom miru.

A, ja to sve i znam i umem :) .. i zato me vole drugari i omladina,.. jednostavno sam srećan čovek i to iz mene zrači, pa se svi osete bolje i već me dovoljno znaju da umem biti neozbiljan i veliko dete i prihvataju me takvog, jer znaju da nisam zlomislen i da uživam sa njima u svojim 'glupostima'.
 
Poslednja izmena:
Postavivši temu na psihologiju želeo sam da pre svega otkrijemo (onima kojima je potrebno) koje smo puteve ka sreći mi za života otkrili.
Nisam mislio da uspostavljamo definiciju sreće, da sam to hteo, temu bih okačio na filizofiji.

Iz ove moje sadašnje perspektive divim se jednostavnosti postojanja, skromnosti, porodičnosti ...

Završiš školu, odslužiš vojsku, zaposliš se, oženiš, odgajiš potomstvo, uživaš u unucima i penziji.
To je to.

Ne treba za ovo velika pamet, ali je bitno da nisi naivan.
Ako ipak jesi (a svi smo), pročitaj "Pinokia", i izanaliziraj sva njegova lutanja i traženja "leba preko pogače".
 
sreca je sto znam koliki sam idijot
pa nemam problem sa sobom
A ni sa drugim ljudima
jer sam idijot
i onda mogu da budem srecan i kada nema nicega sto se moze srecom zvati.
Ali ZIV i mrdam i meni je dovoljno da budem srecan ... vrlo jednostavno funkcionisem
 
Danas sam nešto objašnjavao sinu (nije me čuo, onako, virtuelno), kako da bude srećan u životu te mu rekoh da je ustvari važno da nema promašaje iza sebe.

Ljudi koji su grešili, mogu da se zaborave, ali s vremena na vreme im vidiš senku koja pređe preko lica.
E to je trenutak gde se sete neke svoje propasti.

Naravno, srećan je onaj koji nema "repova i rogova iza sebe", već mirno sedi i drugima drži predavanje ...
 
Danas sam nešto objašnjavao sinu (nije me čuo, onako, virtuelno), kako da bude srećan u životu te mu rekoh da je ustvari važno da nema promašaje iza sebe.

Ljudi koji su grešili, mogu da se zaborave, ali s vremena na vreme im vidiš senku koja pređe preko lica.
E to je trenutak gde se sete neke svoje propasti.

Naravno, srećan je onaj koji nema "repova i rogova iza sebe", već mirno sedi i drugima drži predavanje ...
Promašaje nemaju jedino oni koji žive kao fikusi

To je sasvim normalna stvar, ko radi taj i greši, bitno je da dela zasene greške.
 

Back
Top