- Poruka
- 88.482
Posledice svetske ekonomske krize 2008: Može se reći da je Tadić bio baksuz jer je njegova vlada došla kada je svet opet zadesio ekonomski ambis. Nezaposlenost je skočila a i on je imao neke nespretne izjave kako je to razvojna šansa. Pitanje je kako bi uopšte neko drugi reagovao i da li bi se snašao u toj oluji.
Loša regionalna politika: Tadić je pokušavao možda i previše da ima dobre odnose sa Hrvatskom pa im se počeo otvoreno i izvinjavati. Kao što neke druge snage preteruju u prepucavanjima otišao je i on u neku drugu krajnost. Sa BiH može se reći isto bajan odnos, išao u Srebrenicu, hvalio hapšenja Karadžića i Mladića. Sa Crnom Gorom koliko znam i ne baš sjajan.
Razilaženje sa Koštunicom i pomirenje sa SPS: Vodio se isključivo ostajanjem na evropskom putu. Odbacio Koštunicu koji je odustao od toga zbog Kosova a prihvatio reformisani proevropski SPS. Gubljenje umerene nacionalne baze. Socijalisti su ojačani i ostvarili su predobar rezultat, sa 6% na 15% i mesto premijera 2012.
Loša politika oko KiM: Pregovori se prebacuju na nivo EU nakon proglašenja nezavisnosti, ranije su bili u okviru u UN. Mada ni ranije nisu dolazili neki povoljni predlozi za Srbe, na primer Ahtisarijev plan je odbačen za vreme DSS. Nespretno pitanje Jeremića. Tu su i pregovori Borko - Tahiri kao i početak pretvaranja administrativne linije u granicu. Svakako srpske institucije na severu su još postojale.
Nakon cepanja SRS stvaranje većeg prostora za SNS: Ljudi oko Tadića su otvoreno radili da dodje do cepanja SRS i tako da opozicija bude slabija. Svakako bilo je plodno tlo, moguće i velike sile su radile na tome. Imamo onda i medijski prostor za SNS tih godina što je vodilo u totalnu propast SRS. Računica da će se podeliti na dva jednaka dela očigledno je bila pogrešna. SNS je zahvatila većinu radikala i počela da kruni DS i DSS.
Loši odnosi sa velikim silama: Tadić i DS su forsirali spoljnu politiku četiri stuba. SAD, Kina, Rusija i EU. Mada postojale su vesti i svedočenja da su pregovori loše vodjeni, prvo sa Rusijom i konkretno sa Putinom gde Tadić predlaže neka skladišta gasa u Tuzli. Zatim sa Merkelovom oko Kosova pred kraj vlasti postojalo je neko razilaženje iako se to moglo predvideti ako pregovore u potpunosti preuzme EU što je tekovina Tadića. Svakako reformisani radikali u vidu naprednjaka postaju prihvatljiviji partneri.
Unutrašnji sukobi u DS: Brzina kojom se DS raspadala nakon gubitka vlasti možda svedoče donekle koliki su bili sukobi u njoj ranije. Tadić, Đilas, Jeremić i na kraju Ponoš kao ključne figure DS idu u pravcu stvaranja sopstvenih stranaka. Svaki u svoje vreme predvodi opoziciju i naravno gubi izbore. I kad se pojavi neko novi u opoziciji ostaje nekako sporedan.
Nikolić je postao bolji od Tadića: Obećanje Nikolića da će podneti ostavku sa čela stranke kad postane predsednik je ljudima delovalo kao nešto sasvim novo i pozitivno. Mada da nije bilo drugih faktora možda ne bi bilo dovoljno jer je Toma već dva puta gubio od Tadića.
Mediji kao ključni faktor: Dakle pošto su naprednjaci uz demokrate bili glavne figure u medijima od 2008 do 2012 a posle toga uz Vučićevo obuhvatanje većine medija dovodi do totalnog kraha demokrata i dominacije naprednjaka.
Nešto drugo: Naveo sam šta je meni delovalo kao ključno ali ostavljam prostor da neko smatra da nešto drugo što nije napisano je bilo presudno.
Loša regionalna politika: Tadić je pokušavao možda i previše da ima dobre odnose sa Hrvatskom pa im se počeo otvoreno i izvinjavati. Kao što neke druge snage preteruju u prepucavanjima otišao je i on u neku drugu krajnost. Sa BiH može se reći isto bajan odnos, išao u Srebrenicu, hvalio hapšenja Karadžića i Mladića. Sa Crnom Gorom koliko znam i ne baš sjajan.
Razilaženje sa Koštunicom i pomirenje sa SPS: Vodio se isključivo ostajanjem na evropskom putu. Odbacio Koštunicu koji je odustao od toga zbog Kosova a prihvatio reformisani proevropski SPS. Gubljenje umerene nacionalne baze. Socijalisti su ojačani i ostvarili su predobar rezultat, sa 6% na 15% i mesto premijera 2012.
Loša politika oko KiM: Pregovori se prebacuju na nivo EU nakon proglašenja nezavisnosti, ranije su bili u okviru u UN. Mada ni ranije nisu dolazili neki povoljni predlozi za Srbe, na primer Ahtisarijev plan je odbačen za vreme DSS. Nespretno pitanje Jeremića. Tu su i pregovori Borko - Tahiri kao i početak pretvaranja administrativne linije u granicu. Svakako srpske institucije na severu su još postojale.
Nakon cepanja SRS stvaranje većeg prostora za SNS: Ljudi oko Tadića su otvoreno radili da dodje do cepanja SRS i tako da opozicija bude slabija. Svakako bilo je plodno tlo, moguće i velike sile su radile na tome. Imamo onda i medijski prostor za SNS tih godina što je vodilo u totalnu propast SRS. Računica da će se podeliti na dva jednaka dela očigledno je bila pogrešna. SNS je zahvatila većinu radikala i počela da kruni DS i DSS.
Loši odnosi sa velikim silama: Tadić i DS su forsirali spoljnu politiku četiri stuba. SAD, Kina, Rusija i EU. Mada postojale su vesti i svedočenja da su pregovori loše vodjeni, prvo sa Rusijom i konkretno sa Putinom gde Tadić predlaže neka skladišta gasa u Tuzli. Zatim sa Merkelovom oko Kosova pred kraj vlasti postojalo je neko razilaženje iako se to moglo predvideti ako pregovore u potpunosti preuzme EU što je tekovina Tadića. Svakako reformisani radikali u vidu naprednjaka postaju prihvatljiviji partneri.
Unutrašnji sukobi u DS: Brzina kojom se DS raspadala nakon gubitka vlasti možda svedoče donekle koliki su bili sukobi u njoj ranije. Tadić, Đilas, Jeremić i na kraju Ponoš kao ključne figure DS idu u pravcu stvaranja sopstvenih stranaka. Svaki u svoje vreme predvodi opoziciju i naravno gubi izbore. I kad se pojavi neko novi u opoziciji ostaje nekako sporedan.
Nikolić je postao bolji od Tadića: Obećanje Nikolića da će podneti ostavku sa čela stranke kad postane predsednik je ljudima delovalo kao nešto sasvim novo i pozitivno. Mada da nije bilo drugih faktora možda ne bi bilo dovoljno jer je Toma već dva puta gubio od Tadića.
Mediji kao ključni faktor: Dakle pošto su naprednjaci uz demokrate bili glavne figure u medijima od 2008 do 2012 a posle toga uz Vučićevo obuhvatanje većine medija dovodi do totalnog kraha demokrata i dominacije naprednjaka.
Nešto drugo: Naveo sam šta je meni delovalo kao ključno ali ostavljam prostor da neko smatra da nešto drugo što nije napisano je bilo presudno.
Poslednja izmena: