- Poruka
- 351.500
Stručnjaci kažu da je ljubav jedno od najdubljih i najsloženijih osjećanja koje možemo doživjeti. Za mnoge, ona predstavlja neizmjernu sreću, podršku i zajedništvo. Međutim, mišljenja sam da ljubav takođe postavlja pitanja o granicama, potrebama i očekivanjima u međusobnim odnosima.
Jedna od često postavljanih dilema kada govorimo o ljubavi jeste: “Da li je ljubav stavljanje tuđih potreba iznad svojih”? Mnogi od nas smatraju da je istinska ljubav upravo to – nesebično davanje i briga za drugu osobu. No, da li je moguće voljeti nekoga, a da pritom ne izgubimo sebe, to je pravo pitanje?
Kada oboje partnera u vezi stavljaju potrebe jedno drugog na prvo mjesto, to može stvoriti čaroliju međusobne podrške i razumevanja. Takav odnos može biti ispunjen ljubavlju, poštovanjem i uzajamnom srećom. Ali živjeti s nekim takvim svaki dan, bez postavljanja vlastitih granica, vjerujem da bi taj odnos postao toksičan.
Kada samo jedan partner konstantno stavlja svoje potrebe u drugi plan, može doći do nerazumijevanja i frustracije. Osoba koja se ne brine o vlastitim potrebama može se osjećati iscrpljeno i neispunjeno, što može dovesti do emotivne distance ili čak gubitka vlastitog identiteta. Meni u tom slučaju ljubav više izgleda kao žrtvovanje, a ne kao uzajamna podrška.
Stručnjaci kažu ključno je imati ravnotežu. Ravnotežu treba imati u svemu kada se sve sagleda, ne samo u ljubavi. Ljubav ne znači potpuno gubiti sebe za nekoga drugog ili biti u stalnoj "EGO zoni". Pravi izazov leži u tome da se brinemo o sebi, dok istovremeno brinemo o drugoj osobi. Komunikacija je ovde od suštinskog značaja. Otvoreni razgovori o vlastitim potrebama, željama i granicama pomažu u izgradnji zdravijeg odnosa.
Odrasla ljubav podrazumeva svijest o tome da smo odgovorni za svoje emocije i da ne možemo očekivati da će drugi ispuniti sve naše potrebe. Ljubav bi trebala i da bude da se podržavamo u rastu kao pojedinci, dok zajedno gradimo nešto snažno i trajno.
Ne možemo a da ne kažemo i da ne primjetimo da je ljubav moćna snaga koja može transformisati živote, ali isto tako zahtijeva i odgovornost, poštovanje i granice. To je putovanje koje obuhvata kako podršku drugima, tako i brigu o sebi. Ovaj post ću da završim ovako, u drugom pišem o ljubavi između mlađeg partnera, konkretno me zanima šta mislite o slučajevima gdje je žena starija od muškaraca? Muškarac stariji od žene se i prije više smatralo normalnijim, a sada žena starija od muškaraca? Ima li tu ljubavi? Zaljubljenost ili nešto drugo?
Preuzeto sa neta
Jedna od često postavljanih dilema kada govorimo o ljubavi jeste: “Da li je ljubav stavljanje tuđih potreba iznad svojih”? Mnogi od nas smatraju da je istinska ljubav upravo to – nesebično davanje i briga za drugu osobu. No, da li je moguće voljeti nekoga, a da pritom ne izgubimo sebe, to je pravo pitanje?
Kada oboje partnera u vezi stavljaju potrebe jedno drugog na prvo mjesto, to može stvoriti čaroliju međusobne podrške i razumevanja. Takav odnos može biti ispunjen ljubavlju, poštovanjem i uzajamnom srećom. Ali živjeti s nekim takvim svaki dan, bez postavljanja vlastitih granica, vjerujem da bi taj odnos postao toksičan.
Kada samo jedan partner konstantno stavlja svoje potrebe u drugi plan, može doći do nerazumijevanja i frustracije. Osoba koja se ne brine o vlastitim potrebama može se osjećati iscrpljeno i neispunjeno, što može dovesti do emotivne distance ili čak gubitka vlastitog identiteta. Meni u tom slučaju ljubav više izgleda kao žrtvovanje, a ne kao uzajamna podrška.
Stručnjaci kažu ključno je imati ravnotežu. Ravnotežu treba imati u svemu kada se sve sagleda, ne samo u ljubavi. Ljubav ne znači potpuno gubiti sebe za nekoga drugog ili biti u stalnoj "EGO zoni". Pravi izazov leži u tome da se brinemo o sebi, dok istovremeno brinemo o drugoj osobi. Komunikacija je ovde od suštinskog značaja. Otvoreni razgovori o vlastitim potrebama, željama i granicama pomažu u izgradnji zdravijeg odnosa.
Odrasla ljubav podrazumeva svijest o tome da smo odgovorni za svoje emocije i da ne možemo očekivati da će drugi ispuniti sve naše potrebe. Ljubav bi trebala i da bude da se podržavamo u rastu kao pojedinci, dok zajedno gradimo nešto snažno i trajno.
Ne možemo a da ne kažemo i da ne primjetimo da je ljubav moćna snaga koja može transformisati živote, ali isto tako zahtijeva i odgovornost, poštovanje i granice. To je putovanje koje obuhvata kako podršku drugima, tako i brigu o sebi. Ovaj post ću da završim ovako, u drugom pišem o ljubavi između mlađeg partnera, konkretno me zanima šta mislite o slučajevima gdje je žena starija od muškaraca? Muškarac stariji od žene se i prije više smatralo normalnijim, a sada žena starija od muškaraca? Ima li tu ljubavi? Zaljubljenost ili nešto drugo?
Preuzeto sa neta
