16. VEO
I na kraju, bacit ćemo pogled i na ono što se na Zapadu smatra najvećim simbolom ženske potlačenosti i robovanja: veo ili mahramu. Da li je istina da ne postoji ništa poput vela u judeo-kršćanskoj tradiciji? Hajde da pogledamo u dokaze. Prema rabinu Dr. Menachem M. Brayer (profesoru Biblijske literature na Yeshiva Univerzitetu) i njegovoj knjizi „Jevrejska žena u rabinskoj literaturi“, bio je običaj da Jevrejke izlaze u javnost noseći mahramu koja je, ponekad, prekrivala čitavo lice ostavljajući slobodnim jedno oko. (76) On citira neke poznate antičke rabine koji kažu: „Ne priliči kćerima Izraela da hodaju nepokrivene glave“ i „ Proklet neka je čovjek koji dopusti da se vidi kosa njegove žene…žena koja izloži svoju kosu kao svoj ukras donosi neimaštinu.“ Rabinski zakon ne dozvoljava izgovaranje blagoslova ili molitvi u prisustvu žene čija je glava nepokrivena budući da se nepokrivena ženina kosa smatrala „golotinjom“. (77) Dr. Brayer također ističe: „Tokom perioda Tannaitic-a, propust žene da pokrije svoju glavu smatralo se uvredom njene skromnosti. Ako je njena glava bila nepokrivena ona se mogla kazniti sa četiri stotine zizima za takav prestup.“ Dr. Brayer također objašnjava da se veo kod jevrejske žene nije uvijek smatrao znakom skromnosti. Ponekad je veo predstavljao prije simbol razlike i luksuza nego skromnosti. Veo je simbolizirao dignitet i superiornost plemićke žene. Također je predstavljao i ženinu vrijednost kao svetog posjeda njenog muža. (78)
Veo je označavao ženino samopoštovanje i socijalni status. Žene iz nižih klasa često su nosile veo kako bi ostavile dojam višeg statusa. Činjenica da je veo bio znak plemstva bio je razlog zašto prostitutkama nije bilo dozvoljeno da prekrivaju svoju glavu u jevrejskom društvu. Ipak, prostitutke su često nosile posebna pokrivala za glavu kako bi izgledala respektirajuće. (79) Jevrejke u Evropi nastavile su nositi veo sve do XIX stoljeća kada je njihov način života postao poremećen utjecajem sekularne kulture koja ih je okruživala. Spoljašni pritisak evropskog načina života natjerao je mnoge od njih da se ne pokrivaju više. Neke Jevrejke smatrale su za shodno da svoj veo zamijene vlasuljama kao drugim oblikom prekrivanja glave. Danas, mnoge pobožne Jevrejke ne nose veo osim u sinagogama. (80) Neke od njih, kao u Hasidicijskim sektama, još uvijek nose vlasulje. (81)
No, šta je sa kršćanskom tradicijom? Dobro je poznato da katoličke časne sestre pokrivaju svoju glavu već stoljećima, no to nije sve. Sv. Pavle je u Novom zavjetu iznio neke jako zanimljive izjave u vezi sa veom:
„Ali hoću, da vi znate, da je svakome mužu glava Krist, a muž je glava ženi, a Bog je glava Kristu. Svaki muž, koji se moli ili prorokuje s pokrivenom glavom, sramoti glavu svoju. A svaka žena, koja se moli ili prorokuje gologlava, sramoti glavu svoju, jer je svejedno, kao da je ošišana. Jer ako se ne pokriva žena, neka se šiša: ako li je ružno ženi šišati se ili glavu brijati, neka se pokriva! Ali muž ne treba pokrivati glave, jer je slika i slava Božja, a žena je slava muževlja. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. Jer muž nije stvoren zbog žene, nego žena zbog muža. Zato žena treba da ima znak vlasti na glavi zbog anđela.“
(1.Korinćanima 11:3-10)
Rezonovanje sv. Pavla o pokrivanju žene svodi se na to da veo predstavlja znak autoriteta muža, koji je slika i slava Boga, nad ženom koja je stvorena od i za čovjeka. Sv. Tertulijan u svom poznatom traktatu „O pokrivanju djevica“ piše: „Mlade žene, vi nosite svoj veo kad ste na ulici, pa nosite ga i u crkvi. Vi nosite svoj veo kad ste među strancima, pa nosite ga i među braćom svojom…“ Među kanonskim zakonima današnje katoličke Crkve, postoji zakon koji zahtijeva od ćena da prekrivaju svoje glave u crkvama. (82) Neke kršćanske denominacije, kao što su Amiši i Menoniti na primjer, drže svoje žene pod veom i danas. Razlog za veo ponuđen je od od njihovih Crkvenih lidera i glasi: „Prekrivanje glave je simbol ženine pripadnosti mužu i Bogu“, što je logična interpretacija sv. Pavla iz Novog Zavjeta. (83)
Iz svih ovih navedenih dokaza, očito je da Islam nije izumio prekrivanje glave. Međutim, Islam potvrđuje isto. Kur’an podstiče vjernike i vjernice da obore svoj pogled i da vode računa o svojim stidnim mjestima a potom podstiče vjernice da prošire svoj veo kako bi prekrio njihov vrat i grudi:
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uisitinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje…“
(Kur’an, 24:30-31)
Kur’an jasno ističe da je veo važan za čednost, ali zašto je čednost važna? Kur’an je opet jasan:
„O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti.“
(Kur’an, 33:59)
U ovome je čitava poenta; čednost je ta koja će štititi od napastvovanja, ili jednostavnije, čednost je zaštita. Stoga, jedini razlog za veo u Islamu je zaštita. Islamski veo, za razliku od vela u kršćanskoj tradiciji, nije znak autoriteta muža nad ženom niti je znak ženine pripadnosti mužu. Islamski veo, za razliku od vela u jevrejskoj tradiciji, nije znak luksuza niti distinkcije nekih plemićkih žena. Islamski veo je jednostavno znak čednosti sa svrhom zaštite žene, svih žena. Islamska filozofija svodi se na to da je bolje spriječiti nego žaliti. Zapravo, Kur’an se brine za zaštitu ženina tijela i ženina ugleda u toj mjeri da će muškarac koji nepravedno optuži ženu za nečasnost biti višestruko kažnjen:
„One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi…“
(Kur’an, 24:4)
Uporedite ovaj striktni Kur’anski stav sa ekstremno slabom kaznom za silovanje po Bibliji:
„Ako netko nađe nezaručenu djevojku, uhvati je, opći s njom, i zateku ih, Onda čovjek, koji je općio s njom, ima ocu djevojčinu platiti pedeset srebrnih šekela. Mora je uzeti za ženu, jer ju je oskvrnio. Pustiti je ne smije dok je živ.“
(Ponovljeni Zakon 22:28-29)
Ovdje se mora postaviti jednostavno pitanje: koje to stvarno kažnjen? Muškarac koji samo plati kaznu za silovanje, ili djevojka koja je prisiljena da se uda za čovjeka koji ju je silovao i koja mora da živi s njim sve dok on ne umre? Drugo pitanje koje se također treba postaviti jeste: šta je veća zaštita za ženu, ovaj izričiti Kur’anski stav ili slabašni Biblijski?
Neki ljudi, posebno na Zapadu, skloni su tome da ismijavaju čitav argument čednosti kao zaštite. Njihov argument je taj da je najbolja zaštita u širenju edukacije, civilizovanog ponašanja, i samoograničenja. Mi bismo kazali: lijepo ali ne i dovoljno. Ako je „civilizacija“ dovoljna zaštita, zašto se onda žena u Sjevernoj Americi ne usuđuje da sama hoda mračnim ulicama ili čak preko praznog parkirališta? Ako je edukacija rješenje, zašto onda neki ugledni univerziteti kao što je Quenn’s imaju ‘pratnju za put kući’ većinom za studentice kampusa? Ako je samoograničenje rješenje, zašto se onda slučajevi seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu susreću u medijima svakodnevno? Uzorak onih koji su optuženi za seksualno uznemiravanja u nekoliko proteklih godina uključuje: oficire mornarice, menadžere, univerzitetske profesore, senatore, sudije Vrhovnog suda, i predjsednika Sjedinjenih Američkih Država! Nisam mogao vjerovati sopstvenim očima kad sam pročitao slijedeću statistiku objavljenu u pamfletu izdatom od dekanata ženskog ureda na univerzitetu Quenn’s:
- u Kanadi, žena je seksualno napadnuta svakih 6 minuta
- 1 od 3 žene u Kanadi će biti seksualno napadnuta u nekom periodu svog života
- 1 od 4 žene izložena je riziku silovanja ili pokušaja silovanja u toku svog života
- 1 od 8 žena će biti seksualno napadnuta dok pohađa fakultet
- 60% muških studenata sa kanadskih univerziteta se izjasnilo da bi počinili seksualni napad ako bi bili sigurni da neće biti uhvaćeni
Nešto je do temelja pogrešno u ovom društvu u kojem živimo. Radikalna promjena u društvenom stilu života i kulture je apsolutno neophodna. Kultura čednosti je prijeko potrebna, čednosti u odijevanju, u govoru, u ponašanju i od žene i od muškarca. U suprotnom, ovakva užasavajuća statistika će se i pogoršavati iz dana u dan i, na žalost, žene će same plaćati cijenu toga. Zapravo, svi ćemo ispaštati ali, kao što K. Gibran reče: „…onome ko prima kaznu nije isto kao onome ko je izriče.“ (84) Stoga, društva kao što je Francuska koja isključuje djevojke iz škola zbog njihovog čednog odijevanja, na koncu, jednostavno će naškoditi sama sebi.
Jedna od velikih ironija našeg današnjeg svijeta da se isti taj veo koji se tretira kao znak „svetosti“ kada se nosi u svrhu pokazivanja autoriteta muškaraca dok ga nose časne sestre, s druge strane je na lošem glasu kao znak „potlačenosti“ kada se nosi u svrhu zaštite muslimanske žene.
I na kraju, bacit ćemo pogled i na ono što se na Zapadu smatra najvećim simbolom ženske potlačenosti i robovanja: veo ili mahramu. Da li je istina da ne postoji ništa poput vela u judeo-kršćanskoj tradiciji? Hajde da pogledamo u dokaze. Prema rabinu Dr. Menachem M. Brayer (profesoru Biblijske literature na Yeshiva Univerzitetu) i njegovoj knjizi „Jevrejska žena u rabinskoj literaturi“, bio je običaj da Jevrejke izlaze u javnost noseći mahramu koja je, ponekad, prekrivala čitavo lice ostavljajući slobodnim jedno oko. (76) On citira neke poznate antičke rabine koji kažu: „Ne priliči kćerima Izraela da hodaju nepokrivene glave“ i „ Proklet neka je čovjek koji dopusti da se vidi kosa njegove žene…žena koja izloži svoju kosu kao svoj ukras donosi neimaštinu.“ Rabinski zakon ne dozvoljava izgovaranje blagoslova ili molitvi u prisustvu žene čija je glava nepokrivena budući da se nepokrivena ženina kosa smatrala „golotinjom“. (77) Dr. Brayer također ističe: „Tokom perioda Tannaitic-a, propust žene da pokrije svoju glavu smatralo se uvredom njene skromnosti. Ako je njena glava bila nepokrivena ona se mogla kazniti sa četiri stotine zizima za takav prestup.“ Dr. Brayer također objašnjava da se veo kod jevrejske žene nije uvijek smatrao znakom skromnosti. Ponekad je veo predstavljao prije simbol razlike i luksuza nego skromnosti. Veo je simbolizirao dignitet i superiornost plemićke žene. Također je predstavljao i ženinu vrijednost kao svetog posjeda njenog muža. (78)
Veo je označavao ženino samopoštovanje i socijalni status. Žene iz nižih klasa često su nosile veo kako bi ostavile dojam višeg statusa. Činjenica da je veo bio znak plemstva bio je razlog zašto prostitutkama nije bilo dozvoljeno da prekrivaju svoju glavu u jevrejskom društvu. Ipak, prostitutke su često nosile posebna pokrivala za glavu kako bi izgledala respektirajuće. (79) Jevrejke u Evropi nastavile su nositi veo sve do XIX stoljeća kada je njihov način života postao poremećen utjecajem sekularne kulture koja ih je okruživala. Spoljašni pritisak evropskog načina života natjerao je mnoge od njih da se ne pokrivaju više. Neke Jevrejke smatrale su za shodno da svoj veo zamijene vlasuljama kao drugim oblikom prekrivanja glave. Danas, mnoge pobožne Jevrejke ne nose veo osim u sinagogama. (80) Neke od njih, kao u Hasidicijskim sektama, još uvijek nose vlasulje. (81)
No, šta je sa kršćanskom tradicijom? Dobro je poznato da katoličke časne sestre pokrivaju svoju glavu već stoljećima, no to nije sve. Sv. Pavle je u Novom zavjetu iznio neke jako zanimljive izjave u vezi sa veom:
„Ali hoću, da vi znate, da je svakome mužu glava Krist, a muž je glava ženi, a Bog je glava Kristu. Svaki muž, koji se moli ili prorokuje s pokrivenom glavom, sramoti glavu svoju. A svaka žena, koja se moli ili prorokuje gologlava, sramoti glavu svoju, jer je svejedno, kao da je ošišana. Jer ako se ne pokriva žena, neka se šiša: ako li je ružno ženi šišati se ili glavu brijati, neka se pokriva! Ali muž ne treba pokrivati glave, jer je slika i slava Božja, a žena je slava muževlja. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. Jer muž nije stvoren zbog žene, nego žena zbog muža. Zato žena treba da ima znak vlasti na glavi zbog anđela.“
(1.Korinćanima 11:3-10)
Rezonovanje sv. Pavla o pokrivanju žene svodi se na to da veo predstavlja znak autoriteta muža, koji je slika i slava Boga, nad ženom koja je stvorena od i za čovjeka. Sv. Tertulijan u svom poznatom traktatu „O pokrivanju djevica“ piše: „Mlade žene, vi nosite svoj veo kad ste na ulici, pa nosite ga i u crkvi. Vi nosite svoj veo kad ste među strancima, pa nosite ga i među braćom svojom…“ Među kanonskim zakonima današnje katoličke Crkve, postoji zakon koji zahtijeva od ćena da prekrivaju svoje glave u crkvama. (82) Neke kršćanske denominacije, kao što su Amiši i Menoniti na primjer, drže svoje žene pod veom i danas. Razlog za veo ponuđen je od od njihovih Crkvenih lidera i glasi: „Prekrivanje glave je simbol ženine pripadnosti mužu i Bogu“, što je logična interpretacija sv. Pavla iz Novog Zavjeta. (83)
Iz svih ovih navedenih dokaza, očito je da Islam nije izumio prekrivanje glave. Međutim, Islam potvrđuje isto. Kur’an podstiče vjernike i vjernice da obore svoj pogled i da vode računa o svojim stidnim mjestima a potom podstiče vjernice da prošire svoj veo kako bi prekrio njihov vrat i grudi:
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uisitinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje…“
(Kur’an, 24:30-31)
Kur’an jasno ističe da je veo važan za čednost, ali zašto je čednost važna? Kur’an je opet jasan:
„O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti.“
(Kur’an, 33:59)
U ovome je čitava poenta; čednost je ta koja će štititi od napastvovanja, ili jednostavnije, čednost je zaštita. Stoga, jedini razlog za veo u Islamu je zaštita. Islamski veo, za razliku od vela u kršćanskoj tradiciji, nije znak autoriteta muža nad ženom niti je znak ženine pripadnosti mužu. Islamski veo, za razliku od vela u jevrejskoj tradiciji, nije znak luksuza niti distinkcije nekih plemićkih žena. Islamski veo je jednostavno znak čednosti sa svrhom zaštite žene, svih žena. Islamska filozofija svodi se na to da je bolje spriječiti nego žaliti. Zapravo, Kur’an se brine za zaštitu ženina tijela i ženina ugleda u toj mjeri da će muškarac koji nepravedno optuži ženu za nečasnost biti višestruko kažnjen:
„One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi…“
(Kur’an, 24:4)
Uporedite ovaj striktni Kur’anski stav sa ekstremno slabom kaznom za silovanje po Bibliji:
„Ako netko nađe nezaručenu djevojku, uhvati je, opći s njom, i zateku ih, Onda čovjek, koji je općio s njom, ima ocu djevojčinu platiti pedeset srebrnih šekela. Mora je uzeti za ženu, jer ju je oskvrnio. Pustiti je ne smije dok je živ.“
(Ponovljeni Zakon 22:28-29)
Ovdje se mora postaviti jednostavno pitanje: koje to stvarno kažnjen? Muškarac koji samo plati kaznu za silovanje, ili djevojka koja je prisiljena da se uda za čovjeka koji ju je silovao i koja mora da živi s njim sve dok on ne umre? Drugo pitanje koje se također treba postaviti jeste: šta je veća zaštita za ženu, ovaj izričiti Kur’anski stav ili slabašni Biblijski?
Neki ljudi, posebno na Zapadu, skloni su tome da ismijavaju čitav argument čednosti kao zaštite. Njihov argument je taj da je najbolja zaštita u širenju edukacije, civilizovanog ponašanja, i samoograničenja. Mi bismo kazali: lijepo ali ne i dovoljno. Ako je „civilizacija“ dovoljna zaštita, zašto se onda žena u Sjevernoj Americi ne usuđuje da sama hoda mračnim ulicama ili čak preko praznog parkirališta? Ako je edukacija rješenje, zašto onda neki ugledni univerziteti kao što je Quenn’s imaju ‘pratnju za put kući’ većinom za studentice kampusa? Ako je samoograničenje rješenje, zašto se onda slučajevi seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu susreću u medijima svakodnevno? Uzorak onih koji su optuženi za seksualno uznemiravanja u nekoliko proteklih godina uključuje: oficire mornarice, menadžere, univerzitetske profesore, senatore, sudije Vrhovnog suda, i predjsednika Sjedinjenih Američkih Država! Nisam mogao vjerovati sopstvenim očima kad sam pročitao slijedeću statistiku objavljenu u pamfletu izdatom od dekanata ženskog ureda na univerzitetu Quenn’s:
- u Kanadi, žena je seksualno napadnuta svakih 6 minuta
- 1 od 3 žene u Kanadi će biti seksualno napadnuta u nekom periodu svog života
- 1 od 4 žene izložena je riziku silovanja ili pokušaja silovanja u toku svog života
- 1 od 8 žena će biti seksualno napadnuta dok pohađa fakultet
- 60% muških studenata sa kanadskih univerziteta se izjasnilo da bi počinili seksualni napad ako bi bili sigurni da neće biti uhvaćeni
Nešto je do temelja pogrešno u ovom društvu u kojem živimo. Radikalna promjena u društvenom stilu života i kulture je apsolutno neophodna. Kultura čednosti je prijeko potrebna, čednosti u odijevanju, u govoru, u ponašanju i od žene i od muškarca. U suprotnom, ovakva užasavajuća statistika će se i pogoršavati iz dana u dan i, na žalost, žene će same plaćati cijenu toga. Zapravo, svi ćemo ispaštati ali, kao što K. Gibran reče: „…onome ko prima kaznu nije isto kao onome ko je izriče.“ (84) Stoga, društva kao što je Francuska koja isključuje djevojke iz škola zbog njihovog čednog odijevanja, na koncu, jednostavno će naškoditi sama sebi.
Jedna od velikih ironija našeg današnjeg svijeta da se isti taj veo koji se tretira kao znak „svetosti“ kada se nosi u svrhu pokazivanja autoriteta muškaraca dok ga nose časne sestre, s druge strane je na lošem glasu kao znak „potlačenosti“ kada se nosi u svrhu zaštite muslimanske žene.

Zivac kako nema ništa u Kjabi? Misliš baš ništa ili ipak ima nešto?