Šta je danas istina?

Neno

Elita
Poruka
20.407
Istina nije ono što bi mi htjeli da bude i zbog čega bi se bolje osjećali.. niti je istina ono što ponekad kaže i većina.
Istina je stvarna stvarnost i realnost, sve ostalo su iluzije i laži. Medjutim kako doći do pravve istine?

Medjutim, danas smo više nego ikada svjedoci da postoji tzv više istina a ne jedna kao što bi trebalo?
Prije svega, svako od nas trebao bi dva puta promisliti o svemu što čuje, i nikad ne uzimati stvari - zdravo za gotovo. Koliko danas nas živi u zabludama i pogrešnim istinama?
Postavlja se u svemu tome jedno ključno pitanje: kome danas vjerovati? .. ako se uopšte i ima kome (po)vjerovati?
Kako prepoznati pravu istinu od podlih laži i podmetanja?
Koliko danas nas živi u zabludama i pogrešnim istinama?
 
Ako ubjedis sebe da je nesto istina zato sto ti je tako lakse i prijemcivije kako ces onda bilo cega drugog proglasiti istinom neovisno od teznji ega
istina se uvijek prilagodjava jer onakva kakva je izvorna nije jestiva niti svarljiva umnogome je neobuhvativa
ako pricas o medijske podmetacine pa to ti je bizmisom krivotvoriti stvarnost ko dobar dan
Медији, као активни учесници свих криза и као продужена рука власти
постају манипулатори јавним мњењем, носиоци дезинформисања. Вештим
коришћењем медијских канала, утичу на свест и емоције прималаца порука, па
Чомски истиче да „(...) медији служе функцији пропаганде, то јест, они обли-
кују опажања, бирају догађаје, нуде интерпретације (...) сагласно с потребама
средишта моћи у друштву, који су у суштини држава и пословни свет.“
(Чомски, 2002) Слањем безброј информација преко средстава масовних кому-
никација имамо ситуацију да „(...) непрестано навирање news, вести, води пре-
засићености, дармару и јаловости; као што може и да проузрокује ефекат суп-
ротан жељеном: дезинформацију. Пасивна или активна она кумује лажи. Из-
рично или зато што је изостављена. Информациони облак, да преузмемо израз
Едгара Морина (Edgar Morin) обавија планету“ (Бал, 1997: 49). У кризама су ти
облаци гушћи, тамнији, кроз њих теже продире светлост. Појединац, живећи у
илузији да је информисан, постаје завистан од оних који имају информације,
па се манипулације показују као извор друштвене моћи.
 
Istina je da su bolnice čule više iskrenih molbi, nego bilo koja crkva.
Istina je da su aerodromi vidjeli više iskrenih suza nego bilo ko.
Istina je da su parkovi vidjeli više iskrenih poljubaca nego bilo koji kafići..
A istina je da nas je život naučio više nego bilo koja škola.
 
Koji put isto pitanje ? Možda ipak napišem knjigu, ili snimim popularni klip o istini ?

Da, da to bi bilo bolje.

Istina je tačka gledišta. Niko ne može u istom trenutku da posmatra bilo koji predmet ili situaciju sa svih mogućih aspekata, prema tome istina će uvek biti nešto subjektivno, nikad objektivno.

Radujmo se što je to tako, očigledno Bog je hteo da među ljudima postoji poverenje i tolerancija. Ako toga nema, doviđenja škartovi ...
 
Za trazenje istine uvek je najbolji put naucni, pocinje se od informacije i takva testira kroz logicke jednacine. U slucaju vise resenja traze se nepoznanice novim jednacinama i tako dok ne ostane samo jedno resenje.
Prihvatanje takve istine ima malo drugaciji put koji zavisi od socijalnih faktora, ko je pustio informaciju, ko ima interes, koje su posledice prihvatanja, koji nam interes....
 
Naucni put su izmislili ljudi, jer se njime stize do proverene potvrde istinitosti.
Nenaucni je put gde se zanemaruje opstost, vec se svodi na prakticnost tipa, ako zadovoljava 95% situacija onda je istinito.
Kod mnogih nauka istinitost se racuna u procentima, pa se posle nekog vremena primeti da procenti padaju, jer protokom vremena parametri menjaju svoje vrednosti. To je samo povladjivanje nekim trenutnim potrebama i ima prakticnu vrednost, kao recimo drveni klin.
 
Naucni put su izmislili ljudi, jer se njime stize do proverene potvrde istinitosti.
Nenaucni je put gde se zanemaruje opstost, vec se svodi na prakticnost tipa, ako zadovoljava 95% situacija onda je istinito.
Kod mnogih nauka istinitost se racuna u procentima, pa se posle nekog vremena primeti da procenti padaju, jer protokom vremena parametri menjaju svoje vrednosti. To je samo povladjivanje nekim trenutnim potrebama i ima prakticnu vrednost, kao recimo drveni klin

I opet mi se cini da sve ovo sto kazes nema bas velike veze sa istinom. Prvo, tesko da se koncept ili ideja istine trazi u nauci. Pojam istine je, bar po mom shvatanju, prevazilazi u tom smislu sto istina nema te naucne kategorije, odnosno ogranicenja pa ni metodologiju. Da, moze da bude istina da recimo zlato ima vecu gustinu mase u odnosu na neki drugi metal ali ta "istina" je faktualna odnosno cinjenicna. Sama po sebi, valjda istina ima neku vecnu vrednost, ima neku svoju metafiziku, mozda i transendenciju. A to blage veze nema sa faktima.

Mozda istina nije univerzalna ali mi se cini da jeste generalna odnosno, da koncept istine i potraga za njom, postoji u, pretpostavljam, vecini uredjenih drustava i civilizacija. Cisto sumnjam da se mnoga latinoamericka plemena interesuju za istinu kao sto je to slucaj u zapadnoj filosofiji ali svejedno, iako ne postoji generalna definicija istine, mozda postoji neka generalna ili opsta potreba za njom kao za nekim uzvisenijim idealom ka cemu covek tezi.
 
Istina je po meni objektivna realnost, ni manje ni više. Dakle pogled na svet i na svaku situaciju bez ikakvih ulepšavanja ili unižavanja, bez ideala, apstraktnih koncepata, fanatizma, zanesenjaštva, opštečovečanskih iluzija. Kada se svet tako realno pogleda onda se jasno vidi da objektivni moral npr. uopšte ne postoji niti se može ičim utvrditi, ili da pravda ne znači ništa, da sve kreće od pojedinca i da je pravda ono što je za tebe lično dobro. Npr. ako mi ukradeš pare i ja ti se osvetim to je 'pravedno' za mene, a ne u kontekstu neke 'opšte pravde' jer nje nema, ona služi kao apstraktni pojam da bi opstajale države i njihove institucije vladavine nad ljudima. Ili npr. ako vidiš bogalja da ne lažeš kako je on isti kao i svi drugi, kako će imati iste šanse, i slične ušećerene priče, ako vidiš hronično impotentnog tipa da ga ne tešiš da je isti kao drugi i da će imati uspeha sa ženama jer neće.

Baš zato istina ne prolazi, jer je svet i zasnovan na laži, na slatkorečivoj priči o bratstvu ljudi i o tome da svi sve mogu, da svako ima šansu za sve. Medjutim kad se pogleda priroda i istorija vidi se nešto drugo, vidi se realnost, vidi se istina. Život je kompleksan i uvek je nešto drugo, u prirodi lavovi umiru i lešinari im kljucaju kosti, dakle život je opasan i nepredvidiv.

 
Istina nije ono što bi mi htjeli da bude i zbog čega bi se bolje osjećali.. niti je istina ono što ponekad kaže i većina.
Istina je stvarna stvarnost i realnost, sve ostalo su iluzije i laži. Medjutim kako doći do pravve istine?

Medjutim, danas smo više nego ikada svjedoci da postoji tzv više istina a ne jedna kao što bi trebalo?
Prije svega, svako od nas trebao bi dva puta promisliti o svemu što čuje, i nikad ne uzimati stvari - zdravo za gotovo. Koliko danas nas živi u zabludama i pogrešnim istinama?
Postavlja se u svemu tome jedno ključno pitanje: kome danas vjerovati? .. ako se uopšte i ima kome (po)vjerovati?
Kako prepoznati pravu istinu od podlih laži i podmetanja?
Koliko danas nas živi u zabludama i pogrešnim istinama?
Ono što je uvek istina i danas je istina.
Ako smo do sada već naučili raspoznavati istinu, neće nam biti teško raspoznati je i danas.
Ako nismo, niko nam je ne može pokazati niti dokazati.

Mi smo jedina osoba koja mora koristiti svoje znanje i razumevanje da promišljeno i strpljivo sasluša, sagledava, analizira, procenjuje i zaključuje.
Još je bolje ako osoba može i ume koristiti svoja unutanja čula, recimo intuiciju ili unutatnji osećaj.
Taj unutarnji osećaj ne treba naš um da vrši analizu i racionalizaciju već nam dostavlja pravo znanje ili razumevanje da u nečemu ima stvari kojih se treba kloniti i ostati po strani ili da treba preduzeti neku meru, možda u nešto verovati ili se kloniti onoga što drugi nameću. Onaj ko sarađuje sa svojom intuicijom on zna bez da koristi spoljašne izvore i analize. Intuiciji se treba verovati a oni kod kojih ona funkcioniše u to su se ubedili već mnogo puta i znaju da ono što ona kaže sigurno je tačnije od svega onoga što tvrde svi naučnici ovoga sveta.
 
Istina nije ono što bi mi htjeli da bude i zbog čega bi se bolje osjećali.. niti je istina ono što ponekad kaže i većina.
Istina je stvarna stvarnost i realnost, sve ostalo su iluzije i laži. Medjutim kako doći do pravve istine?

Medjutim, danas smo više nego ikada svjedoci da postoji tzv više istina a ne jedna kao što bi trebalo?
Prije svega, svako od nas trebao bi dva puta promisliti o svemu što čuje, i nikad ne uzimati stvari - zdravo za gotovo. Koliko danas nas živi u zabludama i pogrešnim istinama?
Postavlja se u svemu tome jedno ključno pitanje: kome danas vjerovati? .. ako se uopšte i ima kome (po)vjerovati?
Kako prepoznati pravu istinu od podlih laži i podmetanja?
Koliko danas nas živi u zabludama i pogrešnim istinama?
Istina je da nas lazu, to se oseca, ne mora da se vidi.
 
koliko ljudi toliko ćudi i istina

Istina je po meni objektivna realnost, ni manje ni više. Dakle pogled na svet i na svaku situaciju bez ikakvih ulepšavanja ili unižavanja, bez ideala, apstraktnih koncepata, fanatizma, zanesenjaštva, opštečovečanskih iluzija. Kada se svet tako realno pogleda onda se jasno vidi da objektivni moral npr. uopšte ne postoji niti se može ičim utvrditi, ili da pravda ne znači ništa, da sve kreće od pojedinca i da je pravda ono što je za tebe lično dobro. Npr. ako mi ukradeš pare i ja ti se osvetim to je 'pravedno' za mene, a ne u kontekstu neke 'opšte pravde' jer nje nema, ona služi kao apstraktni pojam da bi opstajale države i njihove institucije vladavine nad ljudima. Ili npr. ako vidiš bogalja da ne lažeš kako je on isti kao i svi drugi, kako će imati iste šanse, i slične ušećerene priče, ako vidiš hronično impotentnog tipa da ga ne tešiš da je isti kao drugi i da će imati uspeha sa ženama jer neće.

Baš zato istina ne prolazi, jer je svet i zasnovan na laži, na slatkorečivoj priči o bratstvu ljudi i o tome da svi sve mogu, da svako ima šansu za sve. Medjutim kad se pogleda priroda i istorija vidi se nešto drugo, vidi se realnost, vidi se istina. Život je kompleksan i uvek je nešto drugo, u prirodi lavovi umiru i lešinari im kljucaju kosti, dakle život je opasan i nepredvidiv.

šta je po tebi objektivna realnost

Ili recimo, kada se radi o ubistvu, pa je nenaucni put trazenja istine preko svedoka, dok je naucni pristup pomocu nauke.
i nauka uključuje svedoke u potrazi za istinom
 
Istina je da sve što vam kažu lažu.
Ne postoji potpuna istina osim u mat-fiz-hemiji i njihovim podgrupama.
Istina je pouzdana i relativna koliko i onaj ko vam je dočarava. Istina ima mnogo strana..
Istina ne postoji van egzaktnih nauka.
 
koliko ljudi toliko ćudi i istina


šta je po tebi objektivna realnost


i nauka uključuje svedoke u potrazi za istinom
Mislis balisticare, psihologe, patologe? Oni prvo naprave naucnu pretragu koja je u spisima i svako moze da je procita. Znaci nije svedocenje i posebno vidjenje svedoka relevantno, vec naucni dokaz.
Fono zapis, slika, film nisu svedocenja nego naucni dokazi. Iako sve moze da se falsifikuje, ali isto tako moze i da se rekonstruise na naucni nacin.
 
Istina nije nešto zbog čega bi se ljudi bolje osjećali. Nažalost, loše vijesti mogu da budu istinite. Čak, istina nije ono što većina kaže da je istina. Više od polovine u grupi može da donese pogrešan zaključak.
Istina nije definisana svojom namjerom. Dobre namjere i dalje mogu da budu pogrešne.
POstoji jedna dobra deffinicija istine koja kaže da, istina nije ono u šta vjerujemo. Laž u koju se vjeruje je i dalje laž. :konfete:
 

Back
Top