Šta Biblija kaže o astrologiji

.Gabriel.

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
142
Biblija puno toga govori o zvijezdama. Najosnovnije što možemo razumjeti o zvijezdama jest da ih je stvorio Bog. Pokazuju Njegovu moć i veličinu. Nebesa su „djelo ruku“ Božjih (Psalam 8,3; 19,1). Sve je zvijezde izbrojao i nazvao ih po imenu (Psalam 147,4).

Biblija također uči da je Bog rasporedio zvijezde u prepoznatljivim grupama koje zovemo zviježđa. Biblija spominje njih tri: Orion (Kosci), Medvjed (Velika kola) i „vijugava zmija“ (najvjerojatnije Zmaj) u Jobu 9,9; 26,13; 38,31-32; i Amosu 5,8. Isti stihovi također upućuju na skup zvijezda Plejade, tj. Vlašiće (sedam zvijezda). Bog je Onaj koji „vezuje lance“ tih zviježđa; Onaj koji ih „svako u svoje vrijeme“ iznosi na vidjelo. U Jobu 38,32, Bog također ukazuje na „Mazarot“, što se obično prevodi sa „sazviježđe“. Mnogi misle da se to odnosi na dvanaest zviježđa zodijaka.

Zviježđa se prate i proučavaju već tisućljećima. Egipćani i Grci su poznavali zodijak i koristili ga stoljećima prije Krista kako bi mjerili početak proljeća. Mnogo je toga napisano o značenju zviježđa zodijaka, uključujući teorije koje se sastoje od drevnog prikaza Božjeg otkupiteljskog plana. Na primjer, zviježđe Lava može se vidjeti kao nebeski prikaz Lava iz Judina plemena (Otkrivenje 5,5), a Djevica bi mogla biti podsjetnik na djevicu koja je nosila Krista. Međutim, Biblija ne navodi nikakva „skrivena značenja“ za ova ili ostala zviježđa.

Biblija kaže da su zvijezde, zajedno sa suncem i mjesecom, dane za „znakove“ i „razdoblja“ (Postanak 1,14); to jest služe da njima obilježavamo vrijeme. Također su „znakovi“ u smislu navigacijskih „pokazatelja“, i ljudi su kroz čitavu povijest koristili zvijezde za grafikon svojih pravaca po svijetu.

Bog je koristio zvijezde kao ilustraciju svoga obećanja kojeg je dao Abrahamu o bezbrojnom potomstvu (Postanak 15,5). Dakle, svaki puta kada je Abraham pogledao u noćno nebo, imao je podsjetnik na Božju vjernost i dobrotu. Konačan sud na zemlji bit će popraćen astronomskim događajima vezanim za zvijezde (Izaija 13,9-10; Joel 3,15; Matej 26,29).

Astrologija je „tumačenje“ da zvijezde (i planete) vrše navodni utjecaj na ljudske sudbine. To je zabluda. Božji prorok Daniel postidio je kraljevske astrologe sa babilonskog dvora (Daniel 1,20), koji nisu bili u stanju protumačiti kraljev san (Daniel 2,27). Bog ubraja astrologe među one koji će na Božjem sudu biti spaljeni kao pljeva (Izaija 47,13-14). Astrologija se kao oblik proricanja u Bibliji izričito zabranjuje (Ponovljeni zakon 18,10-14). Bog je zabranio djeci Izraela da štuju ili služe „vojsci nebeskoj“ (Ponovljeni zakon 4,19). Međutim, Izrael je nekoliko puta u svojoj povijesti upao upravo u taj grijeh (jedan je primjer u 2. Kraljevima 17,16). Njihovo štovanje zvijezda svaki puta je dovelo do Božje osude.

Zvijezde trebaju probuditi divljenje Božjoj moći, mudrosti i beskonačnosti. Zvijezde trebamo koristiti za praćenje vremena i lokacija, kao i za podsjećanje na Božju narav koja je vjerna i čuva savez. Sve vrijeme priznajemo Stvoritelja neba. Naša mudrost dolazi od Boga, a ne od zvijezda (Jakovljeva 1,5). Riječ Božja, Biblija, naš je vodič kroz život (Psalam 119,105).

https://www.gotquestions.org/Hrvatski/astrologija.html
 
Poslednja izmena od moderatora:
Занимљив и надасве веома поучан сајт. Ево још мало података са истог:

PITANJE

Zašto postoji tako mnogo kršćanskih denominacija?​


ODGOVOR
Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo prvo razlučiti denominacije unutar Kristova tijela od nekršćanskih kultova i lažnih religija. Prezbiterijanci i luterani su primjeri kršćanskih denominacija. Mormoni i Jehovini svjedoci primjeri su kultova (skupina koje tvrde da su dio kršćanstva, ali niječu jedan ili više ključnih nauka kršćanske vjere). Islam i budizam su sasvim odvojene religije.

Nastanak denominacija unutar kršćanske vjere može se pratiti od protestantske reformacije, pokreta kojim se htjela “reformirati” Rimokatolička crkva tijekom 16. stoljeća, a iz kojeg su nastale četiri velike podjele ili tradicije protestantizma: luterani, reformirani, anabaptisti i anglikanci. Od te četiri denominacije tijekom stoljeća nastale su i druge.

Luteranska denominacija nazvala se po Martinu Lutheru i temeljila se na njegovim učenjima. Metodisti su ime dobili zato što je njihov osnivač John Wesley bio poznat po pronalaženju “metoda” za duhovni rast. Prezbiterijanci su dobili ime po njihovu gledištu crkvenog vodstva—grčka riječ za starješinu je presbyteros. Baptisti su dobili ime po tome što su uvijek naglašavali važnost krštenja. Svaka denominacija ima ponešto različitu doktrinu ili naglasak od drugih, poput metode krštenja, dostupnosti Gospodnje večere svima ili samo onima čija svjedočanstva mogu potvrditi crkveni vođe; suverenitet Boga naspram slobodne volje u pitanjima spasenja; budućnosti Izraela i crkve; pretribulacionizma vs. posttribulacionizma u vezi uznesenja; postojanja “znakovnih” darova u suvremenom dobu itd. Ove podjele nikad ne nastaju po pitanju Krista kao Gospodina i Spasitelja, nego se radi o istinskim razlikama u mišljenju pobožnih, međutim, nesavršenih ljudi koji žele dati Bogu slavu i zadržati doktrinarnu čistoću u skladu sa svojim savjestima i razumijevanju Božje riječi.

Današnje denominacije mnoge su i različite. Prvotne, gore spomenute, “glavne” denominacije izrodile su brojne ogranke kao što su Božje skupštine, Kršćanski i misionarski savez, Nazarećani, Evanđeoski slobodnjaci, neovisne biblijske crkve i drugi. Neke denominacije naglašavaju male razlike u doktrini, ali češće se radi o tome da nude različite stilove štovanja kako bi odgovarali različitim ukusima kršćana. Međutim, nemojte se varati: kao vjernici, mi moramo biti jednodušni u pogledu osnovnih članaka vjere, ali izvan toga velik je krug različitih načina na koje kršćani mogu štovati kao zajednica. Taj krug je ono što uzrokuje toliko različitih “okusa” kršćanstva. Stil štovanja prezbiterijanske crkve u Ugandi bit će vrlo različit od prezbiterijanske crkve u Coloradu, ali njihovo doktrinarno stajalište bit će, u najvećem dijelu, jednako. Raznolikost je dobra stvar, ali nejedinstvo nije. Ukoliko se dvije crkve doktrinarno ne slažu, možda je potrebna debata i dijalog uz Božju riječ. Ta vrsta “željeza koje oštri drugo željezo” (Izr 27:17) dobra je za sve. Međutim, ukoliko se ne slažu po pitanju stila i forme, u redu je da ostanu odvojene. To odvajanje ne uklanja odgovornost kršćana da vole jedni druge (1. Iv 4:11-12) i da se jednog dana ujedine kao jedno u Kristu (Iv 17:21-22).
https://www.gotquestions.org/Hrvatski/krscanske-denominacije.html
 
Nisam sledbenik Biblijskih učenja ali ni tumač ili zainteresovani za Astrologiju tako da moj stav ne treba uzimati za merodavan, osim, ako vam se ne učini prihvatljivim i razumnim.
Da bismo uzeli u razmatranje ili prihvatili jedno ili oba od navedenih učenja neophodno je znati Svrhu naših života ovde, način toka života i pravila ili ponavljanja izvesnih uticaja na život na ovoj planeti. Takođe, treba znati šta je najpresudniju u našem duhovnom progresu zarad ostvarivanja najvišeg životnog cilja.
Ukoliko to znamo nećemo imati dileme šta, kada, kako i zašto uzimati ili ne uzimati u razmatranje.
Prvo: Najbitnije Biće, ovde na planeti jeste Duša, ono što jeste svako od nas a ovde smo da iskustveno ekspandiramo svoju svest kako bismo jednoga dana dosegli najviši stadijum i zaradili ulazak u svetove čiste svesti i ljubavi i sa time dosegli ono što mnogi zovu Nebesko Kraljevstvo.
Pošto u jednom životu jedva da načinimo mali pomak u svesti to mi ovde dolazimo više stotina hiljada života. Budući da je ova činjenica izbačena iz Biblije, to kaže da su današnje generacije prihvatile zdravo za gotovo da ovde živimo samo jedan život a za taj jedan život jedva da naučimo da komšiji Peri ne smemo krasti jagode jer će nam slomiti nos. Mnogo je jači od nas. (Šalim se ali mislim ozbiljno.)
Mi smo na životnom putu koji ima svoje fizičke prepreke ovde uz mnoge druge varijante i promene a tu spadaju i uticaji u vidu energetskih tokova ili sila koje dolazi od raznih zvezda, meseca, sunca i još mnogo toga znanog i ne znanog. Znati astrologiju je znati proceniti koja i kakva težina se može očekivati i kako da se pripremimo i postavimo kako bismo se znalački nosili sa svim tim detaljima.
Naravno sva ta iskustva doprinose da naša svest ekspandira jer otkrivamo da izvan nas postoji još mnogo toga što treba spoznati. Međutim, sve to što nudi Astrologija je tek koliko da fizički preživljavamo i to nije dovoljno za naše stvarno duhovno uzdignuće. Da bismo jednoga dana stvarno uspeli učiniti mnogo više za ekspanziju naše svesti potreban nam je duhovni učitelj koji zna pravu Božansku nauku. (Naravno to nije fizička nauka o kojima već i gliste znaju mnogo.)
U ranijim periodima oni koji su ostavljali zapise nisu znali mnogo a današnji čovek uzima zdravo za gotovo da su svi raniji tumači znali mnogo više i mnogo bolje ili da su znali bukvalno sve. To nije istina.
To je razlog da u Bibliji treba dobro paziti šta se prihvata a štas ostavlja sa strane. Malo toga ima veoma dobrog i od velike koristi pod uslovom da to čovek može prepoznati. Na nesreću, najznačajnije stvari niko čak niti pominje u tumačenjima ali se zato trivijalne stvari ističu do nebesa.
Da li neko ko sledi Bibliju danas ima živog Duhovnog Učitelja?
Odgovor je negativan. Pošto je tako to kaže da knjiga je mrtvo slovo na papiru i njega treba da oživi neko ko razume šta piše i kako sagledavati i tumačiti. Ne verovati tumačima pa makar bili i sveštenici jer su oni samo intelektualci i njima nedostaje duhovna realizacije najvišeg stanja svesti tzv. Bog-Svesti.
Istina je otprilike ovakva. Ako pšojedinac ima Živog Duhpvnog Učitelja onda će on pružati Živa Učenja Duha Svetog koji je Reč Boga. I to je ono što je validno i toga se treba držati doslovno a ignorisati Astrologiju kada se tičesvoj, lični put.
Zašto?
Zato što će duhovni učitelj preurediti životni put svakog svog učenika i Astrologija neće moći da čita njegov put i događaje. Zašto? Zato što učenik mora odraditi mnogo toga iz ranijih života a učitelj to preuredi da bi učenik uspeo sve odraditi i završiti još u ovom životu. TZada može računati da će ući u svetove čiste svesti i ljubavi.
Dakle, ključ je Živi Duhovni Učitelj a ne Biblija niti Astrologija.
Nevolja je da danas ni jedna od svih tih religija ni jedna nema živog duhovnog Učitelja a svi veruju da su baš oni sa svojom religijom odabrani. Pitajte sledbenike bilo koej "Svete knjige" oni će reći isto, da su oni Bogu oprali noge i da on njih drži na krilu desne noge. (Malo šaljivo ali je tako.)
Astrologija dotiče i tiče se samo prva donja dva sveta, Fizički i Astralni. Čista duhovna učenja dolaze iz samog Srca Kreatora, Boga, i to su uvek Živa Učenja Duha Svetog. Duh Sveti je taj koji je nosioc sveukupnog znanja Boga, sveukupne lčjubavi, mudrosti Inteligencije i još mnogo toga.
Evo na kraju jedan pozdrav!
 

Back
Top