STA BI STE RADILI U ZAGROBNOM ZIVOTU............

Zagrobni život?Hm,ako posle smrti ja "osvanem" u zagrobnom životu morala bih verovatno da se za kaznu posipam pepelom jedno trista godina,pošto bi bila dokazana tvrdnja verujućih da Bog postoji.Ali pošto je ta verovatnoća jednaka onoj da ću se ujutro probuditi kao Erik Klepton(ne znam otkuda mi on,al dobro),verujem da mogu s mirom da umrem kad mi dođe vreme. :wink:
 
Anonymous:
??j???:
?????? ?? ??? ?? ???? ?? ?? ?????? ????? ??????? ???? ????? :)
Ma kontam ja sta je talenat i sl. ali sta je "Kratost" e to te pitam.

Аха, ова рећ је од рећи "кратак"...Ох, одна покушам други пут :): "The brevity is a sester of talent"
Шта је brevity? То је кад ти говориш мало, али јако добро и у "10" :)

Поздрав.
 
??j???:
Anonymous:
??j???:
?????? ?? ??? ?? ???? ?? ?? ?????? ????? ??????? ???? ????? :)
Ma kontam ja sta je talenat i sl. ali sta je "Kratost" e to te pitam.

???, ??? ??? ?? ?? ???? "??????"...??, ???? ??????? ????? ??? :): "The brevity is a sester of talent"
??? ?? brevity? ?? ?? ??? ?? ??????? ????, ??? ???? ????? ? ? "10" :)

???????.
Zahvaljujem na objasnjenju.
 
U zagrobnom životu se ne radi ništa.Zašto? Iz istog razloga zbog kojeg se i na "Klingonu" ne radi ništa. Oba mjesta zapravo ne postoje.
Stanje mrtvih jasno opisuje
Propovjednik 9:5,10, gdje čitamo: «Mrtvi ne znaju ništa. Nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu.» Dakle, smrt je stanje nepostojanja. Psalmist je napisao da kad čovjek umre, «vrati se u zemlju, taj dan propadnu sve pomisli njegove» (Psalam 146:4). Takvih redaka ima još mnogo.
Izrićući presudu nad Adamom, Bog je rekao: «Prah si, i u prah ćeš se vratiti» (1.Mojsijeva3:19). Prije nego što ga je Bog stvorio od praha zemaljskog i dao mu život, Adam nije postojao. Kad je umro, Adam se vratio u to isto stanje. Njegova kazna je bila smrt – a ne prijelaz u neko drugo stanje ili područje.

Konačno, Adam i Eva nisu bilo osnivači svijeta umrlih predaka.
Zapazi da je Božji naum da ljudi vječno žive na planeti zemlji. Adam i Eva trebali su izroditi nebrojeno besmrtno potomstvo koje bi cijelu zemlju pretvorilo u edenskom vrtu slično mjesto. Adam i Eva svoju su šansu prokockali, ali se Božji naum nije promjenio. Kakav bi to Bog bio koji svoj naum mjenja ili ga ne može sprovesti.
Ćovjek nema besmrtnu dušu. Nije je imao ni Adam. Zašto bi? Ukoliko mu je Bog stvorivši ga namjenio vječni život na zemlji, doista se nameće besmislenim da mu Bog ugradjuje neki magloviti bitak koji se poslije smrti ima odvojiti nekud i nastaviti egzistirati.
Pažljivo razmislite o tome. To bi izgledalo kao da je Bog imao namjeru prilikom stvaranja Adama da ovaj nekad umre. Ma kako? Pa samo smrću ta nekava odvojva duša dobija smisao. Ne čini li ti se doista besmislenim da je Bog unutar besmrtnih ljudi koji trebaju da žive vječno na zemljji ugradio besmrtnu dušu koja se odvaja poslije smrti.
Medjutim iz izvještaja o stvaranju očito je da Bog nije imao namjeru da Adam umre. Štoviše, završivši djela stvaranja Bog je konstatovao da je sve što je stvorio veoma dobro. Koliku to težinu ima.

Ništa nije tako duboko zaglbilo religiju (a posebno nazovikršćanstvo) u kaljugu ljudskih predodžbi, kao što je to učinila predožba o besmrtnoj ljudskoj duši.
Ponešto i komentari gore o tome govore. Na toj temeljnoj ideji izgradjen je cijeli svjetski haotični konglomerat proturječnih religija i sljedbi.
Niti ne naslučujete koliko nerazumnih religioznih vjerovanja pada u vodu kada se konačno otarsite ideje o besmrtnosti ljudske duše.
 

Back
Top