Meni nije jasno sta treba da se dokaze....
Kralj prihvatio drzavu SHS, mogao je da bira uredjenje nove drzave, izabrao konfederaciju , bogaj pitaj zasto....Hrvati bili navikli na austrougrasku koja nije ni malo bila konfederacija....
Slovenci isto...
I sad im menjas naviknutu kraljevinu umesto u slicnu kraljevinu pa posle popustaj ako hoces , u konfederaciju i to jos pustas pasica da im ebava mozak..
Ma svakom normalno je jasno da se ne treba ništa dokazavati. Ali Bože moj, stvar je u tome da nije svatko normalan.
Imaš pogrešnu predodžbu o Austro-Ugarskoj. Hrvati su u A-U imali daleko veća prava nego u Kraljevini Jugoslaviji. Jedina prednost prve Jugoslavije je što su sve hrvatske zemlje bile administrativno povezane i što se počelo raditi na prometnom povezivanju. Što se tiče prava i privilegija, tu je Kraljevina Jugoslavija bila daleko ispod Austro-Ugarske, što je Hrvatima još u početku bilo frustrirajuće, neshvatljivo i razočaravajuće.
Da to slikovito predstavim:
1) Hvati su u A-U bili priznati kao nacija, a samo donekle u Jugoslaviji, jer je Beograd službeno smatrao da se kod Hrvata, Srba i Slovenaca radi o jedno te istom narodu s tri imena, što zapravo znači da Hrvate nisu smatrali posebnom nacijom, nego posebnim identitetom zajedničke nacije.
2) Hrvatska je u A-U imala svoju zasebnu i autonomnu Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, s vlastitim teritorijem, granicama, državnim simbolima, izvršnom, zakonodavnom i sudbenom vlašću
3) Hrvatska je imala svoje policijske snage i posebno kraljevsko domobranstvo
4) Hrvati su primali posebnu kraljevsku prisegu od kralja, jer je on imao vlast nad Hrvatskom kao kralj Hrvatske
5) Hrvati su bili priznati i u krunskoj Kraljevini Dalmaciji, ali im je hrvatski jezik bio priznat tek 1870. kao službeni u Dalmatinskom saboru, a kao službeni na teritoriju cijele krunovine tek 1912. godine umjesto dotadašnjeg talijanskog službenog jezika.
5) Hrvati su, osim u razdoblju apsolutizma, imali pravo na političko okupljanje, stranke, tisak na svom jeziku, škole, upravu, institucije itd.
S druge strane, Hrvati su izgubili u Kraljevini Jugoslaviji:
1) teritorij
2) tijela izvršne, zakonodavne i sudske vlasti (Ban, Sabor, sud)
3) administrativne jednice (županije)
4) poseban nacionalni identitet, izuzev nacionalnog imena koje se počelo smatrati troimenom
5) hrvatski jezik koji se morao preimenovati u srpsko-hrvatski i izmijeniti da bi što više sličio srpskome, koji se također nešto ranije izmijenio da bi više sličio hrvatskome
6) religijsku autonomiju (Beograd je godinama opstruirao sklapanje konkordata s Vatikanom i time nijekao Hrvatima osnovna religijska prava)
7) nametanje ćirilice koja se do tada vrlo rijetko upotrebljavala čak i među samim Srbima u Hrvatskoj, izuzev Crkve u vođenju matica
