Srpskohrvatski jezik

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ucka:
DOKAZ O POSEBNOSI HRVATSKOG JEZIKA
Nakon osamnaest godina napora da se međunarodno prizna bibliografska upotreba nacionalne oznake hrv za djela pisana na hrvatskome jeziku, navedena odluka okrunila je dugogodišnje napore za međunarodnim priznanjem upotrebe hrvatskoga jezika odnosno nastojanja da se napokon odredi nacionalna oznaka za hrvatski jezik te hrvatski jezik postane međunarodno priznat i potpuno neovisan. Veliku zaslugu za potpunu neovisnost i međunarodno priznanje hrvatskog jezika imaju i posljednja znanstvena istraživanja međunarodne slavistike koja su dokazala sljedeće:
-srpsko-hrvatski je politički konstrukt koji nikada nije postojao kao jedan standardni jezik. I Međunarodna je organizacija za standardizaciju (ISO) sa sjedištem u Švicarskoj, različito označila hrvatski i srpski u sustavu univerzalne decimalne klasifikacije: hrvatski kao UDK 862 (kratica hr), a srpski kao UDK 861 (kratica sr), dok se «srpsko-hrvatski» još pojavljuje kao izvedeni jezik bez posebnoga broja, u vidu «prijeklopa brojeva» 861/862 (kratica sh). Hrvatski i srpski književni jezici imali su zasebne tijekove standardizacije (koji su se preklapali nekoliko desetljeća), dok je bosanski jezik (adekvatniji bi naziv bio «bošnjački jezik») tek sada u fazi konačnoga oblikovanja standarda. To, što su se sva tri jezika iskristalizirala na osnovici novoštokavskoga dijalekta ne znači previše: jezikoslovlje je puno bliskih, a priznato različitih standardnih jezika nastalih na sličnoj ili istoj dijalekatskoj osnovici. Primjeri su, npr:
-indonežanski i malajski
-hindi i urdu
-bugarski i makedonski
-norveški i danski
-hrvatski i srpski
-itd.
Hrvatski i srpski standardni jezici se razlikuju u:
1. grafiji (latinica i ćirilica)
2. fonetici (oko 100 zakona u akcentuaciji)
3. gramatici i sintaksi (oko 100 zakona)
4. pravopisu (iako oba jezika rabe fonološki pravopis, u hrvatskome je nazočno morfonološko načelo u nizu propisa, dok se srpski jezik sve više «fonetizira» u pravopisnim odredbama)
5. morfologiji (preko 300 pravila)
6. semantici (razlike u semantici su previše složena ustroja da bi se prikazale u ovako kratkom prijegledu)
7. rječniku (oko 30% različitih riječi koje su isključivo hrvatske ili srpske. U rječniku od 100.000 riječi, oko 40.000 je različito; po procjeni hrvatskoga jezikoslovca Dalibora Brozovića u korpusu od 500.000 riječi, hrvatski i srpski se razlikuju u 150.000 leksema)
Grafički pokazatelj nepostojanja «srpsko-hrvatskog» jezika primjer je prijevoda djela švicarskoga psihologa C.G.Junga «Psihologija i alkemija». Ta knjiga, prevedena na hrvatski 1986., pojavila se u srpskome prijevodu 1999.-ali tako što je prevedena s hrvatskoga, a ne s njemačkoga izvornika. Hrvatski prijevod i srpski «prijevod prijevoda» razlikuju se, čak ako se i zanemare razlike u pismu (latinica i ćirilica) i u dijalekatskoj osnovici standardnoga jezika (jekavski i ekavski), praktički na svakoj stranici knjige, u rječniku, pravopisu, sintaksi i semantici. Budući da je često u porabi analogija po kojoj bi odnos hrvatskoga i srpskoga bio sličan onomu britanskoga i američkoga engleskog jezika- vidljiva je nesuvislost te usporedbe jer je prijevod s britanskoga na američki engleski (i obratno), jednostavno nemoguć.
Samo ime «bosanski jezik» je u prošlosti najčešće bilo u porabi za štokavski ikavski i/ili štokavski jekavski dijalekt. Taj pojam, koji su od 17. do 19. stoljeća rabili hrvatski pisci i jezikoslovi, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u značenju štokavskoga izraza slovinskoga-ilirskoga-hrvatskoga jezika, ne može poslužiti potkrjepom o navodnoj povijesnoj utemeljenosti suvremenomu standardnom jeziku Bošnjaka-muslimana, s tendencijom da se sadašnja norma bošnjačkoga jezika prikaže kao prirodni sljednik svih djela u kojima je spomenut izraz «bosanski jezik».
Profili standardizacija jezika:
Hrvatski standardni jezik
-prvi je hrvatski rječnik «Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum-Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae», Venecija 1595. Do sredine 19. stoljeća objavljeno je još desetak hrvatskih rječnika, od Mikaljina «Blago jezika slovinskoga» (Loreto 1649.) do Mažuranić-Užarevićevog «Njemačko-ilirskog slovara» 1842.
-prva hrvatska gramatika je «Institutionum linguae illyricae libri duo», 1604., isusovca Bartula Kašića. Do normativne «Gramatike hrvatskoga jezika za niže razrede srednjih škola» Tome Maretića 1899., tiskano je blizu dvadeset gramatika. (Interesantno je napomenuti da je Kašić auktor prijevoda cijele Biblije (Stari i Novi Zavjet, 1622.-1636.) u raskošnom štokavsko-jekavskom idiomu stiliziranom prema izrazu književnosti Dubrovnika zrele Renesanse. Taj je prijevod, koji nije tiskan zbog političkih razloga, po svomu jezičnom izrazu (osim u grafiji/slovopisu) jednako blizak modernomu hrvatskom jeziku kao francuski njegova suvremenika Montaignea sadašnjemu francuskom, ili engleski Shakespearea modernom engleskom jeziku. No, Kašićev utjecaj u standardizaciji hrvatskoga jezika je najjače djelovao preko «Rituala rimskog», 1636.)
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20001205/prilozi.htm
http://www.ffdi.hr/zivot/99-2-1.html
-hrvatski je standardni jezik nastao na temelju hrvatske književnosti, s presudnim periodom 2.polovice 18.st. za uvedbu novoštokavskog idioma, te standardizacijom grafije/slovopisa u doba Ilirskog pokreta u 1830im godinama. Također, u nekim je pravopisnim rješidbama pod utjecajem Karadžić-Daničićeve norme, prvenstveno u periodu tzv. "hrvatskih vukovaca" na prijelazu 19. u 20. stoljeće.
Osnovne značajke:
-standard je novoštokavski, ali uz toleranciju i asimilaciju ostalih hrvatskih narječja (čakavskog i kajkavskog). Hrvatska književnost na štokavskom narječju traje više od 5 stoljeća, od renesansne dubrovačke, dalmatinske i bosanske književnosti (Menčetić, Bunić, Zlatarić, Držić, Vetranović, Divković, Nalješković), preko ključnih autora novoštokavskoga narječja u 18.stoljeću (Kačić-Miošić, Relković, Grabovac, Kanižlić) do konačne uoblike u 19.stoljeću. No-hrvatski jezik je asimilirao i značajnu literaturu i leksikografiju napisane na čakavskome narječju (Marulić, Hektorović, Zoranić) i kajkavskom (Habdelić, Belostenec, Brezovački), te hibridnom čakavsko-kajkavskom (Zrinski, Frankopan, Ritter-Vitezović). Stoga, iz situacije hrvatskoga jezika kao «jedinstva narječja» (unio dialectorum) sa štokavskim narječjem kao stožerom, ali ne isključivim jezičnim zakonodavcem- sve se više odbacuje pomalo umjetna podjela na tri narječja, tim prije što su neki «štokavski» poddijalekti bliži po mnogim odlikama određenim «čakavskima», nego drugima štokavskima (a i izraz je osnivača dubrovačke književnosti na hrvatskome narodnom jeziku, Šiška Menčetića i Džore Držića, koje povijesno jezikoslovlje smatra začetnicima današnjega hrvatskoga književnoga jezika, miješani štokavski jekavsko-ikavski protkan brojnim čakavskim dijalekatskim značajkama)
-jezično čistunstvo koje se odlikuje tvorbom neologizama kad god je to moguće, bilo za žive jezike, bilo za klasične ili orijentalne. Ukratko-hrvatski je tvorbeni jezik, što je vidljivo od velikih jezikotvoraca 19.stoljeća (Mažuranić, Užarević, i, najviše, Šulek) do 20. stoljeća, u djelatnosti Ladana i Laszloa..
-naslanjanje na hrvatsku književnu baštinu, te postupna gradba novih oblika u skladu s tom baštinom. Kontinuitet tradicije od 9 stoljeća pismenosti i književnosti na glagoljici, hrvatskoj ćirilici i latinici (pisanim crkvenoslavenskim jezikom hrvatske recenzije i narodnim hrvatskim jezikom). Umjereni fonološki pravopis, uz tendenciju sve vece preoblike standarda u tvorbeni ili fonološko-morfonološki pravopis.
Kliknite za proširenje...

Имаш и другачије виђење у Хрватској од до сада наведених неунаучних стереотипија кроатиста.
 
Не постоји српскохрватски језик. То је нешто што је комунистичка власт наметнула. Као што не постоји хрватски већ само српски!
 
Uzvišeni:
Čudi me da Srbi ne vide opasnost za srpski u nastojanjima stvaranja srpskohrvatskog!

Ni višestoljetni napori uz sveopću pomoć politike i stranih sila nisu od srpskog i hrvatskog napravili jedan jezik. Srpski i hrvatski se danas razlikuju u više od 3 000 riječi (s odrazom jata višestruko više), bez obzira na dugotrajno prisilno spajanje. Zamislite da nas nisu prisilno spajali sa Srbima, Bošnjacima i Crnogorcima. Danas bi se srpski i hrvatski razlikovali kao portugalski i španjolski, a srpski i crnogorski kao španjolski i katalonski.



Ne, srpsko pismo je samo ćirilica. Da pišem srpski na latinici osjećao bih se kao da pišem japanski na kineskom pismu.
Kliknite za proširenje...
pa i portugalci i katalonci su bili a ovi drugi i ostali prisilno spojeni sa spancima, pa i dalje svako ima svoj jezik. a vas jezik da se ne zove srpsko-hrvatski bio bi slovenacki il neka njegova varijanta tamo iz severne hrvatske, tako da obrni okreni ti bi iso negde da se bunis :)
 
Ériu:
doduse najveci idiotizam je sto u bazniji imas tri jezika, a sva tri ista :lol:
Kliknite za proširenje...

А шта нас Србе брига за то? Имамо Србију, имамо РС, имамо народ, зашто не чувамо свој језик и име свог језика, него нам САНУ усред Србије издаје речник српскохрватског језика?
 
Ériu:
pa i portugalci i katalonci su bili a ovi drugi i ostali prisilno spojeni sa spancima, pa i dalje svako ima svoj jezik. a vas jezik da se ne zove srpsko-hrvatski bio bi slovenacki il neka njegova varijanta tamo iz severne hrvatske, tako da obrni okreni ti bi iso negde da se bunis :)
Kliknite za proširenje...

Фина илустрација како неко ко има свој идентитет не мора да га тражи и саплиће језиком, као ови рвати. Као пијани по тараби у потрази за својим идентитетом.
САНУ је проблематичан одавно. "Стандардизоваће" српски још пола деценије како је кренуло, све док примају плату и док неко не пресече - само се озваничи стандардни српски који нема потребе ни за каквом дорадом и прерадом.
 
walter45:
za sav taj belaj ste bas vi,gospari "krivi" i famozna ijekavica.da smo uzeli ikavicu kao standard,nikad se nebi morali nadebavat u vezi jezika.da malo zakuvam...z:mrgreen::zimag:
Kliknite za proširenje...


Cuj, da ste uzeli...................jezik se ne uzima, veliki rvtau, jezik se ili IMA ili NEMA od pre tisuce ljeta, ...................mozete vi uzeti sta god hocete, NIJE VASE. Ha,ha, da smo uzeli, evo razvali se od smeha:zskace::zskace:
 
walter45:
pa naravno da postoji narod.ca mislish kako je dospio natpis na njemackoj protestantskoj crkvi,"sacuvaj nas boze,kuge,rata i Hrvata",jos davne 1600 i neke.tada ste se vi jos vodili kao turci,ili raja.pa onda Hrvatsko-srijemski vojvoda,josip jelacic i genocid nad madjarima,pa '41 i nejac.itd..i tako dulje.i on meni nema naroda...
Kliknite za proširenje...


Pa ta dela kojima se hvalis, kao jedini dokaz vaseg postojanja ni ne rade narodi, nego divlja plemena, iliti poluzivotinje:zelenko::zelenko:
 
Poslednja izmena:
Ja znam da postoje hrvatski, bošnjački, crnogorski i srpski, a da ne postoji srpskohrvatski. 100% sam siguran. Vaša potvrda mi ne treba. A zašto sam siguran? Iz jednostavnog razloga što hrvatski, bošnjački, crnogorski i srpski ispunjavaju sve uvjete da budu posebni jezici, a srpskohrvatski ne ispunjava. A jezik postoji ako ispunjava sve uvjete.

UVJETI ZA POSTOJANJE JEZIKA

* govornici koji tako nazivaju svoj jezik (srpskohrvatski ne ispunjava)
* poseban rječnik
* posebna slovnica
* poseban pravopis
* poseban pravogovor i naglasak

Sve je kristalno jasno. Rasprava o postojanju nekog jezika nema smisla. Samo pogledaj da li ispunjava sve ove uvjete i gotova priča. Hrvatski postoji, srpskohrvatski ne. Pođite u miru.

Nego mene smeta nešto drugo. Svi misle da su bošnjački, crnogorski i srpski hrvatskom najsličniji jezici. Varaju se! Hrvatskom najsličniji jezik je bugarski. Više nerazumljivih riječi nađem u Lud, zbunjen, normalan (bošnjački) nego u cijelom bugarskom filmu. Te me smeta što još uvijek po nekima hrvatski ne postoji. I pažljivo čitaj što pišem. Nisam rekao da se moraju zapalit knjige o srpskohrvatskom, već sam rekao ako treba. Domoljub sam i rodoljub, spreman sam na sve kad se tiče moje domovine i naroda. Smeta mi što ne postoje titlovi za filmove na srpskom, bošnjačkom i crnogorskom. Za hrvatske dijalekte ne treba titl, jer je to isto na hrvatskom jeziku, samo nije na književnom. To bi bio prijevod hrvatski-hrvatski :D .
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top