Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 41.094
Srpsko-hrvatski odnosi između dva rata (1918-1941) bili su izrazito napeti, obilježeni centralizmom Beograda, dominacijom Srba u vlasti, neravnopravnim tretmanom Hrvata (veći porezi, slabija ulaganja), snaženjem hrvatskog otpora (Seljačko-demokratska koalicija), atentatom na Stjepana Radića (1928), uvođenjem Šestojanuarske diktature (1929) od strane kralja Aleksandra, te u konačnici (1939) sporazumom o Banovini Hrvatskoj koji je donio autonomiju, ali nije uspio spriječiti izbijanje Drugog svjetskog rata i raspad Jugoslavije.
Stjepan Radić je, gledajući devastiranje jedne srpske radnje u Zagrebu stao pred rulju i rekao: „Naši nam Srbi, doduše, svojim prkosom i svojim madžaronstvom dosta smetaju, ali oni su naša braća i zato nije čovječno ni politički mudro, protiv njih ovako postupati
Ovaj govor je mladom Radiću donio nevolje sa agresivnom ruljom, ali i jednomesečnu istragu i šestomesečnu robiju.
U Srbiji se ubistvo Stjepana Radića uglavnom ignoriše. A kada se spominje, onda je Stjepan Radić poprilično simplifikovano predstavljen. U jednom tekstu povodom prošlogodišnjeg postavljanja, pa uklanjanja spomen-ploče Puniši Račiću u Crnoj Gori, Čedomir Antić je izjavio: „Politika koju vode iz Zagreba, Sarajeva i Podgorice sve više daje za pravo jednom oštrom, prijekom i ograničenom čovjeku kakav je bio Puniša Račić“. To je poznat argumentacioni niz – oni su prvi počeli da slave svoje ubice, pa zašto ne bismo i mi svoje?
Ipak, da podsjetimo kako je glasila jedna od političkih poruka Stjepana Radića pred smrt. On je poslije atentata dospio da objavi jedan tekst u listu „Narodni val". Teško ranjeni hrvatski političar je, uprkos svemu, vidio Hrvate ujedinjene sa Srbima i Slovencima u „velikoj narodnoj i državnoj cjelini". Možda to jeste oporuka naivnog tamburaša koji je hvatanje u kolo sa mečkama platio glavom. Ali po svojoj gandijevskoj intenciji i po izvorno-hrišćanskoj ideji praštanja, ona je danas mnogo veća inspiracija od dozlaboga predvidljivih srpsko-hrvatskih šovinističkih prepucavanja.
U cast Stjepana Radica jedna ulica u Srbiji nosi njegovo ime.
- Centralizam i hegemonija: Beogradska vlada provodila je centralističku politiku, s dominantnom ulogom Srba (i Crnogoraca) u državnom aparatu, dok su se Hrvati osjećali obespravljeno i podcijenjeno.
- Ekonomski i politički dispariteti: Hrvatska je financijski ulagala više u proračun, a ulaganja u regiju su bila manja, uz percepciju da se novac najviše troši u Srbiji.
- Jačanje hrvatskog otpora: Hrvatska seljačka stranka (HSS) i Hrvatska stranka prava (HSP) ujedinile su snage u Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK) 1927. kako bi se suprotstavile beogradskoj centralizaciji.
- Atentat i diktatura: Ubijanje Stjepana Radića 1928. u Narodnoj skupštini u Beogradu produbilo je krizu, što je dovelo do proglašenja kraljeve diktature 1929. i preimenovanja države u Kraljevina Jugoslavija, s jačim progonima Hrvata.
- Pokušaji rješenja: Nakon atentata na kralja Aleksandra 1934., vlade su pokušale naći rješenje. Sporazum Cvetković-Maček (1939) stvorio je Banovinu Hrvatsku, dajući Hrvatima djelomičnu autonomiju i približavajući federalizaciji, ali je to zaustavio početak II. svjetskog rata.
- Odnosi su varirali od sporadičnih pokušaja suradnje do otvorenog nepovjerenja i sukoba, s tim da su ključni događaji poput atentata i diktature dodatno zaoštravali situaciju, a sporazum 1939. ostao je "nedovršeno rješenje" uoči novog globalnog sukoba.
Stjepan Radić je, gledajući devastiranje jedne srpske radnje u Zagrebu stao pred rulju i rekao: „Naši nam Srbi, doduše, svojim prkosom i svojim madžaronstvom dosta smetaju, ali oni su naša braća i zato nije čovječno ni politički mudro, protiv njih ovako postupati
Ovaj govor je mladom Radiću donio nevolje sa agresivnom ruljom, ali i jednomesečnu istragu i šestomesečnu robiju.
U Srbiji se ubistvo Stjepana Radića uglavnom ignoriše. A kada se spominje, onda je Stjepan Radić poprilično simplifikovano predstavljen. U jednom tekstu povodom prošlogodišnjeg postavljanja, pa uklanjanja spomen-ploče Puniši Račiću u Crnoj Gori, Čedomir Antić je izjavio: „Politika koju vode iz Zagreba, Sarajeva i Podgorice sve više daje za pravo jednom oštrom, prijekom i ograničenom čovjeku kakav je bio Puniša Račić“. To je poznat argumentacioni niz – oni su prvi počeli da slave svoje ubice, pa zašto ne bismo i mi svoje?
Ipak, da podsjetimo kako je glasila jedna od političkih poruka Stjepana Radića pred smrt. On je poslije atentata dospio da objavi jedan tekst u listu „Narodni val". Teško ranjeni hrvatski političar je, uprkos svemu, vidio Hrvate ujedinjene sa Srbima i Slovencima u „velikoj narodnoj i državnoj cjelini". Možda to jeste oporuka naivnog tamburaša koji je hvatanje u kolo sa mečkama platio glavom. Ali po svojoj gandijevskoj intenciji i po izvorno-hrišćanskoj ideji praštanja, ona je danas mnogo veća inspiracija od dozlaboga predvidljivih srpsko-hrvatskih šovinističkih prepucavanja.
U cast Stjepana Radica jedna ulica u Srbiji nosi njegovo ime.
Stjepana Radića, 21428 Plavna
https://www.planplus.rs/plavna-bac/ulica/stjepana-radica/820401502- https://en.wikipedia.org/wiki/Croatia–Serbia_relations
Srbi i Hrvati kroz etnonacionalizme umjesto kroz revoluciju
- https://slobodnifilozofski.com/2025/11/srbi-hrvati-jugoslavenstvo-a-klasna-borba.html
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_u_Kraljevini_Jugoslaviji
-
- Stjepan Radic jos 1893 kaze da su Hrvati za saradnju sa svim slovenskim narodima, dok Srbi zele samo politicki oslonac na Rusiju, kao svetski silu, ne mareci ni za kulturne ni za gopodarske veze, i da su Srbi skloni odredjenom osecaju samodovoljnosti.Radic ukazuje na srpsku propagandu u Austro - ugarskoj koja zeli da sire srpsku ideju, a ne ideju Slavenstva .Radic je ubedjen da se svi problmi izemdju Hrvata i Srba mogu resiti , a daje to orijentacija prema Slovnstvu. za koju Srbi bas nisu ni zainteresovani.
Mladi Stjepan Radić o Srbima u Hrvatskoj i odnosima Hrvata i Srba. Stjepan Radić u zatvoru u Petrinji 1893. godine
https://hrcak.srce.hr/50236
Mladi Stjepan Radić o Srbima u Hrvatskoj i odnosima Hrvata i ...
https://hrcak.srce.hr ›
https://www.dw.com/bs/dan-kada-je-ubijena-jugoslavija/a-44306844
