Srpski san o Makedoniji

[Meliot]

Da li je Srbija pogrešila što je insistirala na Makedoniji? Zarad teritorije koja je relativno kratko bila u sastavu Srbije u srednjem veku navukla je viševekovno neprijateljstvo od strane Bugarske. Čak je u neku ruku i Londonski ugovor pao i vodu upravo zbog Makedonije jer je Bugarska na kraju nezadovoljna ponuđenim rešenjem po pitanju Makedonije stala na stranu Centralnih sila. Da li je Makedonija bila vredna svega toga?

Moje neko mišljenje je da su srpske elite pristupile megalomanski po pitanju Makedonije i da bi Srbija i srpski narod puno više dobili da su Makedoniju prepustili Bugarskoj. Odnosno Srbija je trebala da se zaustavi na Šar planini i da se skoncentriše na austrougarske teritorije naseljene Srbima.

 

[хан Ацо]

Da li je Srbija pogrešila što je insistirala na Makedoniji? Zarad teritorije koja je relativno kratko bila u sastavu Srbije u srednjem veku navukla je viševekovno neprijateljstvo od strane Bugarske. Čak je u neku ruku i Londonski ugovor pao i vodu upravo zbog Makedonije jer je Bugarska na kraju nezadovoljna ponuđenim rešenjem po pitanju Makedonije stala na stranu Centralnih sila. Da li je Makedonija bila vredna svega toga?

Moje neko mišljenje je da su srpske elite pristupile megalomanski po pitanju Makedonije i da bi Srbija i srpski narod puno više dobili da su Makedoniju prepustili Bugarskoj. Odnosno Srbija je trebala da se zaustavi na Šar planini i da se skoncentriše na austrougarske teritorije naseljene Srbima.

Ispravno mislis

 

[mr Kiza]

Sto bi prof. dr Lazo M. Kostic lepo rekao:

Mogli su Srbi biti i u zabludi da je Makedonija srpska, da je produzenje Srbije isto tako etnicko, kao sto je prirodno-geografsko. Ali sasvim u zabludi nisu mogli biti, jer su ponesto i pozitivno znali o Makedoniji. Zato evo i dokaza. Srbi su znali da, na primer, u Skoplju imaju svoga, srpskog mitropolita, koga su Turci i Grci s teskom mukom pristali da postave. Znali su Srbi da je taj mitropolit imao svoje svestenike i svoju pastvu, srpsku pastvu. Znali su da je bio jos jedan mitropolit u Debru, opet sa svestenstvom i pastvom. Znali su da je u Skoplju bila srpska puna gimnazija, sa Srbima nastavnicima i Srbima djacima, dok su u celoj Vojvodini bile samo dve srpske gimnazije. Nije bilo lako ni predavati ni uciti u srpskoj gimnaziji, i zbog Turaka, i zbog Grka, i zbog Bugara. Pa ipak je bilo dosta i djaka i nastavnika. Niza srpska gimnazija bila je cak i u Solunu. Kroz celu Makedoniju bile su srpske osnovne skole... Znali su Srbi u Srbiji da je prilikom prvih slobodnih izbora u Turskoj 1908. izabran srpski poslanik za Carigradski parlament u srezu skopskom i bitoljskom cak. Znali su oni da ima Srba u mnogim drugim krajevima Makedonije. Ovi su dolazili u Srbiju u pecalbu, neki su bezali od turskog i bugarskog zuluma, ljudi sa granice (Ristovca npr.) prelazili su preko granice i videli da tamo zivi isti narod koji govori potpuno isti jezik i ima potpuno iste obicaje kao oni. Culi su svi Srbi za borbe srpskih komitskih ceta Dovezenskog, Skopljanceta, Babunskog, Sokolovica itd. Da ne spominjemo jos sta su znali o srpskim starinama tamo, o Dusanovom Skoplju, Markovom Prilepu itd. Nisu oni bili sasvim u zabludi, o tome ne moze biti sumnje. Bilo je Srba u Makedoniji oduvek. Bilo je celih predela koji su srpski osecali i Srbima se smatrali, i pod Turskom a kamoli pod Srbijom.

Mi Srbi ne mozemo vise negirati etnicku posebnost Makedonaca i njihov jezik ukoliko oni na tome insistiraju. Mi ne smemo ponavljati greske iz proslosti, da nam se opet ne svete. Sami Makedonci imaju pravo da se kolektivno identifikuju kako god zele. Mi ne smemo vise nikome zabraniti da se opredeljuje nacionalno kako zna i ume, kako ga srce i pamet uce. Ali moramo stititi svim silama prava onih lica koja se kao Srbi osecaju da se kao takva i deklarisu.

 

[MOST6]

Da li je Srbija pogrešila što je insistirala na Makedoniji? Zarad teritorije koja je relativno kratko bila u sastavu Srbije u srednjem veku navukla je viševekovno neprijateljstvo od strane Bugarske. Čak je u neku ruku i Londonski ugovor pao i vodu upravo zbog Makedonije jer je Bugarska na kraju nezadovoljna ponuđenim rešenjem po pitanju Makedonije stala na stranu Centralnih sila. Da li je Makedonija bila vredna svega toga?

Moje neko mišljenje je da su srpske elite pristupile megalomanski po pitanju Makedonije i da bi Srbija i srpski narod puno više dobili da su Makedoniju prepustili Bugarskoj. Odnosno Srbija je trebala da se zaustavi na Šar planini i da se skoncentriše na austrougarske teritorije naseljene Srbima.

Zapravo, pokazalo se pogrešnim što god je Srbija bila poduzela u 20. stoljeću u vezi svog teritorijalnog proširenja, bilo da se radilo o Makedoniji, Kosovu ili čak Crnoj Gori. Srbija jednostavno nije imala snage i moći apsorbirati sve ono što je ulazilo u megalomanske želje njene političke elite. Zato je rezultat stremljenja bio uglavnom porazan. Da se srpska politička elita usmjerila na učvršćivanje i dobivanje onoga što može dobiti, umjesto što je trošila energiju i resurse na snove o onome što ne može bilo steći, bilo zadržati, Srbi i Srbija bi izbjegli brojne probleme čije posljedice su snosili tijekom 20. stoljeća, da ne spominjem kako bi i svoje susjede u okruženju poštedjeli nametnutih problema. Nerealna politika nošena nemogućim težnjama nikada nije pametna investicija.

 

[fortes]

Da li je Srbija pogrešila što je insistirala na Makedoniji? Zarad teritorije koja je relativno kratko bila u sastavu Srbije u srednjem veku navukla je viševekovno neprijateljstvo od strane Bugarske. Čak je u neku ruku i Londonski ugovor pao i vodu upravo zbog Makedonije jer je Bugarska na kraju nezadovoljna ponuđenim rešenjem po pitanju Makedonije stala na stranu Centralnih sila. Da li je Makedonija bila vredna svega toga?

Moje neko mišljenje je da su srpske elite pristupile megalomanski po pitanju Makedonije i da bi Srbija i srpski narod puno više dobili da su Makedoniju prepustili Bugarskoj. Odnosno Srbija je trebala da se zaustavi na Šar planini i da se skoncentriše na austrougarske teritorije naseljene Srbima.

Dogovorena je podela Makedonije sporazumom o savezništvu pre rata. Manje više Kumanovo i Skoplje i ka albanskoj granici na severozapadu je trebalo Srbiji da pripadne a Veles,Bitolj, Ohrid i jugoistok...Bugarskoj.
Srbija je računala na teritorije u Albaniji, koje su joj uskraćene formiranjem iste. Bugarskoj je trebalo da pripadnu na jugu i Kavala, Ser, Tasos, Edrene...cela Trakija praktično. Solun je bio sporan između Grčke i Bugarske.
Da su Bugari bili normalni i hladne glave verovatno bi im pripao i danas veći deo toga a verovatno bi i Turska u neko dogledno vreme bila izbačena i fizički iz Evrope. Neki dogovor se mogao napraviti uz kompenzacije. Bugarska je svojom ludačkom odlukom napala 1913 i sama sebe ubila. Posle toga je uporno držala stranu "zla" upravo motivisana tom greškom i ušla u vrzino kolo poraza. Tako da ne može se Srbiji i Grčkoj pripisati krivica zbog njihove budalaštine.

P.S Londonski Ugovor je pre svega bio ponuda Italiji za ulazak u rat, niti je ko Srbiju pitao niti bi ista mogla nešto da blokira. Postoji neko mitološko verovanje u taj famozni sporazum i da je Srbija tu nešto mogla da utiče. Suludo. Srbija se borila za goli život u datom trenutku. Centralne sile dale su svakako Bugarskoj daleko više od onoga što bi saveznici mogli. Plus faktor da su se osećali poniženo nakon 1913.

 

[milsu]

Мог прадеду у Дебру звали великим Србином, славимо славу, а неко хоће да ме прогласи Бугарином, из ког разлога "мегаломанска политика Србије", хоћемо оно што је наше, српки народ, српска земља, Јужна Србија, земља Цара Душана, Марка Краљевића, и мог прадеде. Једино марксисти проглашавају измишљени македонски народ, има и још горих који лупетају да у Македонији живе Бугари.

 

[Meliot]

Мог прадеду у Дебру звали великим Србином, славимо славу, а неко хоће да ме прогласи Бугарином, из ког разлога "мегаломанска политика Србије", хоћемо оно што је наше, српки народ, српска земља, Јужна Србија, земља Цара Душана, Марка Краљевића, и мог прадеде. Једино марксисти проглашавају измишљени македонски народ, има и још горих који лупетају да у Македонији живе Бугари.

Прадедо ми во Дебар го викаа голем Србин, ние славиме, а некој сака да ме прогласи за Бугарин, од која причина „мегаломанска политика на Србија“, ние го сакаме она што е наше, српскиот народ, српската земја, Јужна Србија, земјата на царот Душан, на Марко Краљевиќ, и на мојот прадедо. Само марксистите го прокламираат измислениот македонски народ, има и полоши што бладаат дека Бугарите живеат во Македонија.

Прадядо ми в Дебър го наричаха велик сърбин, ние празнуваме слава, а някой иска да ме обяви за българин, поради което "мегаломанска политика на Сърбия", искаме това, което е наше, на сръбския народ, сръбската земя, Южна Сърбия, земята на цар Душан, Марко Кралевич и моя прадядо. Само марксистите прокламират измисления македонски народ, има и по-лоши, които дрънкат, че в Македония живеят българи.

Ovo je prevod sa Gugla, prvi je na!l makedonski a drugi na bugarski.

 

[Bastiani]

Zapravo, pokazalo se pogrešnim što god je Srbija bila poduzela u 20. stoljeću u vezi svog teritorijalnog proširenja, bilo da se radilo o Makedoniji, Kosovu ili čak Crnoj Gori. Srbija jednostavno nije imala snage i moći apsorbirati sve ono što je ulazilo u megalomanske želje njene političke elite. Zato je rezultat stremljenja bio uglavnom porazan. Da se srpska politička elita usmjerila na učvršćivanje i dobivanje onoga što može dobiti, umjesto što je trošila energiju i resurse na snove o onome što ne može bilo steći, bilo zadržati, Srbi i Srbija bi izbjegli brojne probleme čije posljedice su snosili tijekom 20. stoljeća, da ne spominjem kako bi i svoje susjede u okruženju poštedjeli nametnutih problema. Nerealna politika nošena nemogućim težnjama nikada nije pametna investicija.

Čak i da usvojimo tvoju logiku, zaboravio si da je apsorbirala Vojvodinu, koja nije "ulazila u megalomanske želje njene političke elite". Nije se istorija odvijala po nečijim željama, bile megalomanske ili ne, nego istorija ima tok koji ne možeš uvek da kontrolišeš. 1914. niko u Beogradu nije razmišljao o zajedničkoj državi sa Hrvatima, Slovence da ne pominejm, pa kada su Hrvati 1918. došli da mole, šta je trebalo regent da uradi, da odbije kako ne bi bio megaloman?

 

[MOST6]

Čak i da usvojimo tvoju logiku, zaboravio si da je apsorbirala Vojvodinu, koja nije "ulazila u megalomanske želje njene političke elite". Nije se istorija odvijala po nečijim željama, bile megalomanske ili ne, nego istorija ima tok koji ne možeš uvek da kontrolišeš. 1914. niko u Beogradu nije razmišljao o zajedničkoj državi sa Hrvatima, Slovence da ne pominejm, pa kada su Hrvati 1918. došli da mole, šta je trebalo regent da uradi, da odbije kako ne bi bio megaloman?

Ne, trebalo je maknuti Nikolu Pašića i dati nekom mlađem i liberalnijem da dogovara stvaranje Kraljevine SHS. Pašić je zabrljao. Stvarati centraliziranu državu autoritarnog tipa, ne vodeći računa o individualnim razlikama naroda ujedinjenih u novu slavensku državu i negirajući otprije stečena prava i status tih drugih naroda, osobito Hrvata, nije moglo završiti nikako drugačije nego tragično.

 

[Bastiani]

Ne, trebalo je maknuti Nikolu Pašića i dati nekom mlađem i liberalnijem da dogovara stvaranje Kraljevine SHS. Pašić je zabrljao. Stvarati centraliziranu državu autoritarnog tipa, ne vodeći računa o individualnim razlikama naroda ujedinjenih u novu slavensku državu i negirajući otprije stečena prava i status tih drugih naroda, osobito Hrvata, nije moglo završiti nikako drugačije nego tragično.

Pa drug Tito je stvorio državu maksimalno decentraliziranu pa nisam primetio da je završila manje tragično, zapravo je bilo još gora ako se uzme u obzir da je prva Jugoslavija nastradala kao posledica svetskog rata a SFRJ se krvavo raspala iz najčistijeg mira. I da podsetim, u trenutku raspada SFRJ, i šef države i predsednik vlade su Hrvati iz Hrvatske, toliko o tome da nekakva hrvatska obespravljenost ima veze sa tim raspadom.

 

[MOST6]

Pa drug Tito je stvorio državu maksimalno decentraliziranu pa nisam primetio da je završila manje tragično, zapravo je bilo još gora ako se uzme u obzir da je prva Jugoslavija nastradala kao posledica svetskog rata a SFRJ se krvavo raspala iz najčistijeg mira. I da podsetim, u trenutku raspada SFRJ, i šef države i predsednik vlade su Hrvati iz Hrvatske, toliko o tome da nekakva hrvatska obespravljenost ima veze sa tim raspadom.

Mislim da se tu veoma varaš. Pravi poblem je nastao tek onda kada je nadobudni Milošević rješio nametnuti svim narodima Jugoslavije centraliziranu državu s glavnom polugom moći u Beogradu i smanjiti pa čak i ukinuti ovlasti republika te umjesto republičkog preglasavanja nametnuti pravilo "jedan čovjek, jedan glas" koje je moglo ići u korist jedino najbrojnijem narodu u Jugoslaviji, Srbima. To je ponukalo Slovence na otpor i traženje rješenja jugoslavenske krize koja je dovela do njihove odluke o izdvojenju Slovenije iz Jugoslavije. Tek neposredno prije tog čina, Hrvatska se probudila i vidjevši da će Slovenija izaći, čime bi se potpuno promijenila struktura i ravnoteža u SFRJ, odlučila i sama napustiti toksično društvo. Sve do Miloševićeve "genjalne" ideje o stvaranju unitarne države, unatoč tenzijama podignutima zbog ekonomske krize, nitko u Hrvatskoj nije ozbiljno razmišljao o napuštanju federacije.

 

[Pumpaj Pumpanović Pumpanov]

Da li je Srbija pogrešila što je insistirala na Makedoniji? Zarad teritorije koja je relativno kratko bila u sastavu Srbije u srednjem veku navukla je viševekovno neprijateljstvo od strane Bugarske. Čak je u neku ruku i Londonski ugovor pao i vodu upravo zbog Makedonije jer je Bugarska na kraju nezadovoljna ponuđenim rešenjem po pitanju Makedonije stala na stranu Centralnih sila. Da li je Makedonija bila vredna svega toga?

Moje neko mišljenje je da su srpske elite pristupile megalomanski po pitanju Makedonije i da bi Srbija i srpski narod puno više dobili da su Makedoniju prepustili Bugarskoj. Odnosno Srbija je trebala da se zaustavi na Šar planini i da se skoncentriše na austrougarske teritorije naseljene Srbima.

To bi onda bilo jedno poprilično mizerno teritorijalno proširenje 1912. godine, u poređenju sa svim drugim balkanskim saveznicima, i to pre gotovo isključivo na jedno potpuno strano stanovništvo.

 

[Bastiani]

Mislim da se tu veoma varaš. Pravi poblem je nastao tek onda kada je nadobudni Milošević rješio nametnuti svim narodima Jugoslavije centraliziranu državu s glavnom polugom moći u Beogradu i smanjiti pa čak i ukinuti ovlasti republika te umjesto republičkog preglasavanja nametnuti pravilo "jedan čovjek, jedan glas" koje je moglo ići u korist jedino najbrojnijem narodu u Jugoslaviji, Srbima. To je ponukalo Slovence na otpor i traženje rješenja jugoslavenske krize koja je dovela do njihove odluke o izdvojenju Slovenije iz Jugoslavije. Tek neposredno prije tog čina, Hrvatska se probudila i vidjevši da će Slovenija izaći, čime bi se potpuno promijenila struktura i ravnoteža u SFRJ, odlučila i sama napustiti toksično društvo. Sve do Miloševićeve "genjalne" ideje o stvaranju unitarne države, unatoč tenzijama podignutima zbog ekonomske krize, nitko u Hrvatskoj nije ozbiljno razmišljao o napuštanju federacije.

Nekako si mi simpatičan pošto vidim da te tema zaokuplja, a skoro potpuno si na krivom putu. Već sam napisao o tome a ne znam jesi li čitao, ali evo opet, ukratko:

1. Milošević je hteo centralizovanu državu sa glavnom polugom moći u Beogradu.
Da, hteo je.

2. Milošević je hteo nametnuti pravilo "jedan čovjek, jedan glas".
Ne, to nikako nije hteo. A i da je hteo, bio je daleko od toga da može.

3. Pravilo "jedan čovjek, jedan glas" je moglo ići u korist jedino najbrojnijem narodu u Jugoslaviji, Srbima.
To je verovatno tačno. Ali se preteruje sa dometima tog principa, jer niti su Srbi bili toliko mnogobrojni, niti toliko homogeni da bi se pomoću njih moglo lako upravljati. Ali važnije od toga je da je ako zaista želiš demokratiju, onda taj princip ne možeš da izbegneš.

4. To je ponukalo Slovence na otpor i traženje rješenja jugoslavenske krize koja je dovela do njihove odluke o izdvojenju Slovenije iz Jugoslavije
Slovenci su hteli da se izdvoje iz Jugoslavije unazad 40 godina i nisu prestajali da traže put.

5. Sve do Miloševićeve "genjalne" ideje o stvaranju unitarne države, unatoč tenzijama podignutima zbog ekonomske krize, nitko u Hrvatskoj nije ozbiljno razmišljao o napuštanju federacije.
Ja bih voleo da je tako, ali nije. U Hrvatskoj je postojala izražena nacionalistička elita i to u okviru komunističke nomenklature, o proustaškim sentimentima da i ne govorim, i upotrebila je Miloševićev centralizam, boljševizam i nacionalizam kao argument da je zajednička država nemoguća. I jeste istina da je posle slovenačkog izlaska iz Jugoslavije, sa značajnom srpskom manjinom, sa agresivnim Miloševićem, položaj Hrvatske postao nestabilan, tu treba imati razumevanja za njihov izbor. Kao što treba imati razumevanja za pobunu Srba u Hrvatskoj zbog ustanovljenja države na proustaškim temeljima.

 

[Meliot]

To bi onda bilo jedno poprilično mizerno teritorijalno proširenje 1912. godine, u poređenju sa svim drugim balkanskim saveznicima, i to pre gotovo isključivo na jedno potpuno strano stanovništvo.

Na početku veka broj Srba i Albanaca na Kosovu je bio egal. A Prvi svetski rat je visio u vazduhu. Bilo je jasno da će se Austrougarska kad-tad raspasti jer je vladala mnogim narodim koji su želeli slobodu.

 

[fffffff]

Imate Arvanite i milion Albanaca koji žive u Grčkoj i svojoj deci daju grčka imena. Imate Kosovare koji su stvarali paravojnu formaciju protiv Srbije.

Imate Dalmatince koji su deo Hrvatske i imate Crnogorce koji nisu deo Srbije.

Imate Bosanske Muslimane koji uvek preferiraju da stanu na stranu Hrvata što smo videli 1941 i 1990-ih protiv sunarodnika Srba.

Imate Makedonce su čak i prihvatili kradju istorije i druge propagande od Tita samo da ne postanu Srbi.

Srbi su u 20 veku baš jako, jako loše prošli sa asimilacijom u srpske granice. Verovatno tih 1912/13 tadašnji Srbi nisu mislili da će to ići tako teško. Ako hoćeš da prisvojiš , moraš da i asimiliraš ili proteraš. U Solunu je pre 1912 živelo više Jevreja i Turaka nego Grka recimo.

 

[Casual Observer]

Da li je Srbija pogrešila što je insistirala na Makedoniji? Zarad teritorije koja je relativno kratko bila u sastavu Srbije u srednjem veku navukla je viševekovno neprijateljstvo od strane Bugarske. Čak je u neku ruku i Londonski ugovor pao i vodu upravo zbog Makedonije jer je Bugarska na kraju nezadovoljna ponuđenim rešenjem po pitanju Makedonije stala na stranu Centralnih sila. Da li je Makedonija bila vredna svega toga?

Moje neko mišljenje je da su srpske elite pristupile megalomanski po pitanju Makedonije i da bi Srbija i srpski narod puno više dobili da su Makedoniju prepustili Bugarskoj. Odnosno Srbija je trebala da se zaustavi na Šar planini i da se skoncentriše na austrougarske teritorije naseljene Srbima.

Da li je Srbija pogrešila što je insistirala na Makedoniji? Zarad teritorije koja je relativno kratko bila u sastavu Srbije u srednjem veku navukla je viševekovno neprijateljstvo od strane Bugarske

Da li imaš bilo kakvih predstava o onome o čemu pišeš? Ovo se naziva projektovanje u prošlost - polaziš od bugarskih teritorijalnih pretenzija iz XIX veka pa ih projektuješ u mnogo raniji period - Srednji vek, pa onda odjednom skačeš na Londonski i ugovor o kome izgleda ni najmaglovitijih pojma nemaš, (zahtevali su Bugari i Bosnu pored Makedinije) i ovako postavljeno prestavlja najvulgarniju moguću zamenu teza zarad provociranja i trolovanja.

 

[Meliot]

A li si pri sebi?

Jesam, veliki deo Makedonaca se nikada nije smatrao Srbima čak i u Kraljevini Jugoslaviji. Po meni Makedonija je srpski megalomanski projekat.

 

[Casual Observer]

Imate Arvanite i milion Albanaca koji žive u Grčkoj i svojoj deci daju grčka imena. Imate Kosovare koji su stvarali paravojnu formaciju protiv Srbije.

Imate Dalmatince koji su deo Hrvatske i imate Crnogorce koji nisu deo Srbije.

Imate Bosanske Muslimane koji uvek preferiraju da stanu na stranu Hrvata što smo videli 1941 i 1990-ih protiv sunarodnika Srba.

Imate Makedonce su čak i prihvatili kradju istorije i druge propagande od Tita samo da ne postanu Srbi.

Srbi su u 20 veku baš jako, jako loše prošli sa asimilacijom u srpske granice. Verovatno tih 1912/13 tadašnji Srbi nisu mislili da će to ići tako teško. Ako hoćeš da prisvojiš , moraš da i asimiliraš ili proteraš. U Solunu je pre 1912 živelo više Jevreja i Turaka nego Grka recimo.

To “jako jako loše” je posledica tvojih komunista i V “kongresa” tzv “Kominterne”.

 

[Casual Observer]

Jesam, veliki deo Makedonaca se nikada nije smatrao Srbima čak i u Kraljevini Jugoslaviji. Po meni Makedonija je srpski megalomanski projekat.

Prvo prisilna helenizacija od fanariotskog ukidanja Pećke patrijaršije pomoću Osmanlija 1766, pa posle (od sredine XIX veka) prisilna bugarizacija svih pravoslavnih od strane Turaka (bogati Bugari - čorbadžije su za razliku od Srba bili privilegovani pod Turcima) i onoga što je kasnije postalo Bugarska egzarhija, pa posle Bugarska egzarhija i teror TMORO/VMRO.

Za razliku od Srba, Bugari, Grci i Jermeni su pod Turcima bili primani i u dzavnu službu, bilo je i pravoslavnih paša Bugara, kao pirotski Jordanča-paša Bakalov i u Nišu zamenik tuskog paše, Bugarin-katolik i veliki srbofob Dragan Cankov koji je poslan u Niš radi bugarizacije sumnjivih Srba.

 

[Casual Observer]

Jesam, veliki deo Makedonaca se nikada nije smatrao Srbima čak i u Kraljevini Jugoslaviji. Po meni Makedonija je srpski megalomanski projekat.

Otkada počine istorija? Doseljenici iz Makedonije u Rumuniju tokom XVI i XVII veka su sebe nazivali Srbima, a svoj jezik srpskim jezikom, bez obzira što ni tada uopšte nije bio štokavski.

I dan danas govornici istočnojužnoslovenskog (makedonski i bugarski) u Rumniji sami sebe nazivaju Sarbešti, tj Srbi.

Osim ukoliko neko Hrvata i velikog katolika Petra Skoka ne smatra za Velikosrbina može da se proveri ovde:

 

[Casual Observer]

Прадедо ми во Дебар го викаа голем Србин, ние славиме, а некој сака да ме прогласи за Бугарин, од која причина „мегаломанска политика на Србија“, ние го сакаме она што е наше, српскиот народ, српската земја, Јужна Србија, земјата на царот Душан, на Марко Краљевиќ, и на мојот прадедо. Само марксистите го прокламираат измислениот македонски народ, има и полоши што бладаат дека Бугарите живеат во Македонија.

Прадядо ми в Дебър го наричаха велик сърбин, ние празнуваме слава, а някой иска да ме обяви за българин, поради което "мегаломанска политика на Сърбия", искаме това, което е наше, на сръбския народ, сръбската земя, Южна Сърбия, земята на цар Душан, Марко Кралевич и моя прадядо. Само марксистите прокламират измисления македонски народ, има и по-лоши, които дрънкат, че в Македония живеят българи.

Ovo je prevod sa Gugla, prvi je na!l makedonski a drugi na bugarski.

Irelevantno, u Srbiji se pre Vuka Karadžića kao književni jezik koristila srpska redakcija koju Makedonci odlično razumeju.

 

[Casual Observer]

Da li je Srbija pogrešila što je insistirala na Makedoniji? Zarad teritorije koja je relativno kratko bila u sastavu Srbije u srednjem veku navukla je viševekovno neprijateljstvo od strane Bugarske. Čak je u neku ruku i Londonski ugovor pao i vodu upravo zbog Makedonije jer je Bugarska na kraju nezadovoljna ponuđenim rešenjem po pitanju Makedonije stala na stranu Centralnih sila. Da li je Makedonija bila vredna svega toga?

Moje neko mišljenje je da su srpske elite pristupile megalomanski po pitanju Makedonije i da bi Srbija i srpski narod puno više dobili da su Makedoniju prepustili Bugarskoj. Odnosno Srbija je trebala da se zaustavi na Šar planini i da se skoncentriše na austrougarske teritorije naseljene Srbima.

Samo bi dobio to da bi Bugarska opkolila Srbiju sa istoka i juga.

 

[Casual Observer]

Ispravno mislis

Kao i Ferdinand I…

 

[Casual Observer]

Da li je Srbija pogrešila što je insistirala na Makedoniji? Zarad teritorije koja je relativno kratko bila u sastavu Srbije u srednjem veku navukla je viševekovno neprijateljstvo od strane Bugarske. Čak je u neku ruku i Londonski ugovor pao i vodu upravo zbog Makedonije jer je Bugarska na kraju nezadovoljna ponuđenim rešenjem po pitanju Makedonije stala na stranu Centralnih sila. Da li je Makedonija bila vredna svega toga?

Moje neko mišljenje je da su srpske elite pristupile megalomanski po pitanju Makedonije i da bi Srbija i srpski narod puno više dobili da su Makedoniju prepustili Bugarskoj. Odnosno Srbija je trebala da se zaustavi na Šar planini i da se skoncentriše na austrougarske teritorije naseljene Srbima.

Bugarske teritorijalne ambicije pre Drugog balkanskog rata, još tada su Bugari planirali i veliku Albaniju - a pre 1878. su zahtevali i celu Bosnu i severnu Albaniju:

 

[Meliot]

Samo bi dobio to da bi Bugarska opkolila Srbiju sa istoka i juga.

Ali bi rešila međusobne razmirice sa Bugarima, a Bugari bi se sa Grcima sporili.