Srpski manastiri

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Manastir Savina

Mali hram Uspenija Presvete Bogorodice: Po predanju potiče još iz XI. v. (Meni reko monah na licu mesta,da su temelji iz 1030. godine!!!

Njegova obnova započeta je krajem 17. v., dolaskom izbjeglih monaha iz manastira Tvrdoš (Hercegovina), a završena je 1831. g.

Veliki hram Uspenija Presvete Bogorodice: Izgradnja započeta 1776. g. a završena 1799 g.

Hram Svetog Save: Po narodnom predanju, osnovao ga je još Sveti Sava (po njemu čitav manastir i kraj nosi ime). Vremenom postao je parohijski hram, u koje svrhe i danas služi.
(Ipak se radi o Sv. Savi Jeruzalemskom.Isto informacija sa lica mesta od monaha Kozme)

Манастир Савина се налази покрај Херцег Новог, и направљен је у бујној медитеранској вегетацији на једном од најлепших делова северне црногорске обале. Манастир се састоји од три цркве: Мали храм Успенија Пресвете Богородице, Велики храм Успенија Пресвете Богородице и Храм Светог Саве по коме је и манастир добио име.

Мали храм Успенија Пресвете Богородице је веома мали, само десет метара дугачак и шест метара широк. Највероватније потиче из 1030. године, мада је најстарији запис у коме се манастир спомиње и из 1648. године. Његова обнова започета је крајем 17. в, доласком избеглих монаха из манастира Тврдош (Херцеговина), а завршена је 1831. године.

У манастиру се налази велики број реликвија које потичу из доба Немањића (мошти царице Јелене, крст Светог Саве), укључујући и оне пренете из манастира Тврдош.

Храм Светог Саве, који је Свети Сава и саградио се налази ван манастирског комплекса. Велики храм Успенија Пресвете Богородице је саграђен између 1777. и 1799. године, а градио га је мајстор Никола Форетић са острва Корчуле.



http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/...dsijerkovic-moskov-savina_l.html#_Toc42870718
(Direktno link da se ne bi pravio pametan i da ne bi krao autorski rad,a sa željom da se svi upoznaju i vide oni koji nisu videli do sad.Fotke su moje.Slikano kako se moglo.)


Ikonostas velike crkve Uspenja Bogorodice, druga polovina 18. v.



dsc03587xl1.jpg


dsc03586yt7.jpg


dsc03589cc0.jpg



Oltarska vrata male crkve Uspenja Bogorodice:

dsc03591qy6.jpg




Čuvena ikona Uspenje Bogorodice:


dsc03592gg5.jpg



Evo još jedan link:
http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/duhovnost/gkomar-savina.html

Ako ga gledate s brda Lalovina, što neodlučno ukoračuje u plavetnilo mora, i deli Zeleniku od Meljina, čini vam se kao da se elegantna fregata nasukala na zelen sprud, s Poda, iz visine, blešte sjajne kupole, a sablje svetlosti lete i zabijaju se, u tišini, po drhtavoj površini vode. S mora, s druge strane zaliva, od Porto Rosa, manastir Savina se jedva vidi, tek možda naslućuje po odbljescima, koji su ga u bujnoj vegetaciji odavali hordama gusara i nevernika. S Karace, kad se krene, odakle Novljani polaze, putem, ili dole šetalištem Pet danica, kuda je i Ivo Andrić išao, do manastira Savina stiže se za desetak minuta, ne sluteći, da će iz zelenila, izroniti monumentalna crkva i prelepi konaci...
To je manastir Savina. Čine ga mala crkva Svetog Save, velika i mala crkva posvećena Uspenju Bogorodice i konaci. Velika crkva biser je graditeljstva. Pleni svojom monumentalnošću, a sklad proporcija, neimarsko umeće i strogi likovni izraz, svrstavaju je među najlepše objekte hrišćanske pravoslavne kasnobarokne arhitekture. Građena je između 1777. do 1799. godine, mada postoje zapisi da je manastir postojao mnogo ranije, te da je stradao u mletačko-turskom ratu 1687. godine. Konak je izgrađen 1937. godine umesto ranije srušenog.
Tišina koja vas okružuje, deluje nestvarno, pogotovo leti, jer dvesto metara dalje, tutnji turistički stampedo, bruje automobili i razglasi ugostiteljskih objekata. Međutim, taj spokoj u senci borova, podseća na davna vremena i ljude koji su baš ovom stazom prošli i u ovoj, Božjoj kući predah ili životnu, zagubljenu nit, ponovo pronašli. Ovde je 1813. godine mitropolit Petar Prvi Petrović NJegoš osveštao zastave Crnogorcima i Bokeljima koji su zajedno sa ruskom flotom ratovali protiv Francuza.
Prije nego vam predam ove osveštane zastave, položite zakletvu da iste branite do poslednje snage, rekao je NJegoš. Šetajući po porti podsećate se mnogih znamenitih ljudi koji su ovde u sabini pronašli svoj nebeski mir. Episkop Gerasim Petranović, vladika Isajlo Laketić, književnik Marko Car...
U neko doba kad zvona oglase, naprimer, podne, ili večernje, uverite se u harmoničnost njihovu. Legenda kaže da harmonija potiče od pregnuća igumana manastira, koji je pokupio tavalju srebrnog novca, a zatim otputovao u Veneciju u livnicu gde su zvona livena. Tamo je krišom, od majstora i špija, u kazane sa smesom za livenje, ubacivao srebrne dukate pazeći da u svaki kazan podjednako ubaci novca...
Sveti Sava, druga legenda kaže, jednom je posetio župu Dračevicu, i beše zadivljen lepotom krajolika, međutim, iznenadi ga kuknjava kaluđera i naroda jer ne beše vode pitke u toj pitomini. Tad svetitelj štapom o kamen udari i ždrelo se provali, koje i danas Savinim izvorom zovu...
Prema moru, pogled ne ide. Samo se zelenilo lovora i maslina vidi. Zrikavaca orkestar i tupi rez kose, koja travu od korena ratosilja.
Nikog, danas. Samo vetar svoj nos promoli kroz splet grana. A onda, utekne...
Vreme je.
Ivo Andrić je tu, pod zidinama manastirskim prste brojao. Kuda će poći znao je odavno. U novu knjigu. U novi život. Samo da predahne, da vazduha uzme.
Pod Savinom najlepše je...
 
ljudi,kako da posaljem slike i tekst a da ih ne kucam direktno ovde.Imam spremno nesto lrpo,Bogorodica Ljeviska.
Bas je bez razloga prekinuta ova tema.Evo osvezicu je,samo mi pomozite oko tehnickih detalja.
 
Imas u Lepljivoj objasnjenje oko postavljanja fotki, a text ides copy-paste, nista jednostavnije!Tema nije prekinuta, dokle god je ovde.Od nas zavisi koliko ce biti aktuelna.Ajde ako negde zapne pitaj, ali prvo vidi Lepljivu!
 
СЛИКАРСТВО БОГОРОДИЦЕ ЉЕВИШКЕ

Хронологија већине фресака из Милутиновог доба може се доста прецизно утврдити.Богородица Љевишка сликана је између 1307. и 1309. године.
Према карактеру архитектуре подешен је и живопис Богородице Љевишке.У старом централном делу,на широким,добро осветљеним површинама нижу се фреске великог формата,снажних боја.И у унутрашњости нартекса мајстори су задржали велике ликове. Портрети Немањића у овом релативно малом простору делују као поворка дивова.У осталим просторијама,у споредним бродовима и спољашњем нартексуфигуре су ситне, композиције мале, често неправилних облика, прилагођене немирним површинама рашчлањене архитектуре.
Као и у XIII cтолећу,и на почетку новог века српски мајстори дају најлепша и најоригиналнија дела у годинама кризе.Колебајући се између старих и нових схватања,мајстор Астрапа,понесен снагом свог темперамента,не може да се одрекне атлетских фигура старог стила,и не може да напусти сочну палету из XIII века.Ипак,узнемирен новим тражењима, он се колеба : у сцени Суда појачава динамику покрета да би подвукао драмску радњу догађаја,док чудо у друмској механи у Емаусу претвара у церемонијалну литургијску свечаност.
Снага и свежина сликарскиг израза Астрапиног,блиставо је изражена и на блиставим фрескама најнижег појаса,на стојећим фигурама скоје су,нарочито у XIV веку,обично доста монотоно сликане.Не трудећи се да тражењем необичних физиономија и ставова забави гледаоце,Астрапа се упутио у знатно суптилнију-и заиста сликарску-тему.У изванредно богатој синфонији колорита Астрапа је својим скоро емајлно интензивним бојама показао виртуалну способност да се у исти мах служи и најснажнијим контрастима и најсуптилнијим диференцираним нијансама.Та чудна, изразито субјективна уметност, снажна и осетљивљ у исти мах,није се могла до краја уклопити у нове формуле ученог академизма.Мајстор Астрапа можда и није био Србин,али је морао познавати старију српску уметност,нарочито дела највишег квалитета.Његово сликарство је израсло из српских традиција и било је српско по својој основној врлини-по свежем и оригиналном колориту којо је и на фрескама из XIII века избијао у први план као главна одлика рашке монументалне школе.
Тај монументални,за прве године XIV века већ помало старински стил,нарочито се срећно слаже са старинском темом галерија предака у унутрашњем нартексу Богородице Љевишке.очувана велика поворка Немањића,традиционално сликана ређањем фигура у једном појасу,сачувана је у призренској катедрали.Све остале фреске у Богородици Љевишкој већ припадају новом стилу ренесансе Палеолог : фигура.Издужени ликови са малим главама (нарочито женски) као да су позајмљени са картона цариградских мајстора.И,што је најважније,основна концепција сликане декорације потпуно је измењена.Место фресака сликаних за гледање,нижу се циклуси објашњавани дугим легендама,бескрајне траке илустрованог текста,сцене које полазе од речи и остају у суштини тумачи речи.
Прва велика галерија нове,учене уметности у старом српском сликарству појављује се у спољашњој припрати Богородице Љевишке.
U травеју портала смештен је циклус Крштења,у јужном простору циклус Страшни суд,у северном лоза Јесејева.Велике теме,раније схваћене као сликарске целине,толико су разбијене на појединости,да се могу пратити и повезати једино помоћу натписа.Страшни суд,почиње на своду јужног простора.Око централног медаљона са попрсјем Христа судије развијају се Деисис,легиони анђела и изнад њих свитак небеса са сунцем и месецом.На западном зиду насликана је психостазија (мерило праведnое) испод ње ређају се детаљи : жеnа nеподоюψа чδже дете и даље : жеnа скрnеψа ложие мδжа своего неман слична лаву лежи на нагој жени ; од сличних веристичких тема најсмелија је казна блудног калуђера.
На источном зиду сликовито је представљена Геја (земља) ; она седи на некој двоглавој немани,одевена у црвени химатион,а изнад главе држи велики венац цвећа.Испод Геје налази се персонофикација мора-до појаса нага жена седи на немани и у руци држи лађицу са разапетим једром.у Богородици Љевишкој већ се јављају скоро све персонификације које ће се касније редовно појављивати у Милутиновим црквама: Познати мотив помпејанског сликарства парадеиза животиња послужио је као узор овој побожној теми.На пример,медвед из Страшног суда у Богородици Љевишкој директна је копија неког античког оригинала који се у идентичном облику јавља и на једној помпејској зидној слици парадезиоса и на једном античком рељефу.
Веома разбијена композиција Страшног суда не делује монументално као старије фреске у Студеници, Милешеви и Сопоћанима.Мајстори губе целину инсистирајући на детаљима.Тај забављацки,иронични,па чак и комични тон,осећа се највише у илустрацијама грешника и њихових мука.Склност ка аналној порнографији испољава се у сценама на којима је небисмо очекивали ; на пример на лику крадљивог млинара,коме је воденични камен обешен о врат,а лопата гурнута у задњицу.
Из страхопоштовања према тексту и теолошкој садржини свега илустрованог може се осетити колико је нови класицизам Палеолога био само средство сликарства,коме нису допуштене неке веће уметничке слободе.
Осећајући спонтану вредност и смисао зидне сликане декорације,Срби су првих деценија XIV века оклевајући уносили мале формате новог сликарства у централне,монументалне просторе цркава.
 
simple_things:
Kako je sve to lepo i nadahnjujuce.....
Kada pogledam nase crkve i manastire dah mi zastane od dubine kojom je prozet svaki kamen ugradjen u njih....Zanimljivo je da i enterijer daje na lepoti....uvek neka cista priroda , neki krs ili golet.., zelena livada , suma.....ma savrsenstvo jedno.

E, sad se izvinjavam na ovom komentaru...ponela me emocija ...
nema sta da se izvinjavas tako je.
 
<a href="http://img120.imageshack.us/my.php?image=strasnisudjf4.jpg" target="_blank"><img src="http://img120.imageshack.us/img120/4239/strasnisudjf4.th.jpg" border="0" alt="Free Image Hosting at www.ImageShack.us" /></a>







 
Imam jos o Ljeviskoj,nego imam problem sa kompom pa mi se stalno prekida veza,i spor je.Mozda me nesto napalo. Uskoro cu mozda biti u prilici pa cu poslati jos neke dodatke.Tekst,slikice...

A lepo je!Zar ne?Ajde nek se ubaci jos neko :)

Poz Goscici
 
Ravanica


severna pevnica


grb kneza Lazara Hrebeljanovića, danas znak Zavoda za zaštitu spomenika kulture


Ako neko oseti neodoljivu potrebu da pohvali fotke da se zna da su moje ;)
Tekst sledi.
 
Manastir Ravanica je zadužbina kneza Lazara Hrebeljanovića. Nalazi se u selu Senju kod Ćuprije. Postoje nedoumice oko tačne godine njenog nastanaka ali je izvesno da je nastala negde između 1377. i 1381. godine. Ona stoji na čelu spomenika Moravske škole, i stoga je vrlo zanimljivo to što se javlja kao potpuno formiran pripadnik škole, a po nekima (meni) i njen najlepši primer.
Sagrađena je, po svetogorskom običaju, kao razvijeni trikonhos (kombinacija crkve oblika upisanog krsta sa 5 kupola i trikonhosa (građevina sa oltarskom i pevničkim (severnim i južnim) apsidama polukružnog oblika)). Ima pripratu koja je sagrađena istovremeno sa crkvom ali je u više navrata rušena i obnavljana. Današnja priprata je iz 18. veka (1721.).
Glavna kupola je 12-strana (ostale kupole Moravske škole su 8-strane), a 4 male nad ugaonim prostorima su 8-strane. Sve 3 konhe su 5-strane (vidi se na slici).
Glavnu kupolu iznutra nose 4 zidana stupca kvadratnog preseka sa po 4 prislonjene kolonete kružnog preseka na uglovima.
Spoljna fasada Ravanice izgleda vrlo dekorativno. Zidana je naizmeničnim redovima kamena i opeke sa spojnicana od maltera (polihromni efekat). Od opeke su izvedene razne šare (šahovska polja itd) u polukružnim poljima (lunetama). Ima dosta ukrasa rezanog u kamenu, npr rozeta na zapadnoj fasadi, grb na priprati (vidi sliku), ukrasi oko prozora i na kolonetama, izvedenog u visokoj zanatskoj tehnici. Dekorativnost je postignuta i uzidavanjem keramičkih krstića (vidi sliku).

O slikarstvu drugi put, kad budem imala fotografije.
 
Svaka cast na fotkicama,evo ja ih pohvaljujem i zahvaljujem se i tebi i drugima koji su odgovarali,i koji ce i dalje odgovarati na ovu temu.Licno bih voleo da saznam po nesto o fresko slikarstvu,o srednjevekovnoj umetnosti,i tome slicno,iako znam da je to ogromna tema,ali ako iko moze neka posalje po nesto,moze i po koja preporuka za neku dobru knjigu iz te oblasti...HVALA POZDRAV!!!
 
Hvala, divno, divno.

O, ti nasi preci, kao da su znali da ce nam narod biti toliko izgubljen u svemiru, pa su nam ostavljali putokaze- kako da stignemo u svoju dusu i iz nje zivimo.

A imali su i oni mane i rupe u ontologiji, nije da nisu, nego, eto...

Ovo je za mene veliki izazov, prema njima se okretati, kako likovno tako i filosofski, jer te pomenute praznine u ontologiji meni tako smetaju.

Hm... da se zadrzim na lepoti, na dubini dozivljaja i na cistoti likovnog izraza. Svetska klasa, a opet intimno i autenticno.
Suze da ti podju. Sto radosnice, sto one... pokajnicke:-)
 
Divna tema!
Pa da dodam i ja nesto.
Prvo da se zahvalim M.V.na Manastiru Savina,sad na leto idem tamo,hvala na informacijama o tom Manastiru,oticicu sa malim predznanjem o njemu.Thanks!

Manastir Sv.PROHOR PCINJSKI

-Istorijat i opste karakteristike slikanog programa-

Manastirski kompleks Sv.Prohora Pcinjskog nalazi se na levoj obali reke Pcinje,u podnoziju planine Kozjak.Nedaleko od Manastira danas se nalazi granicni prelaz prema BJR Makedoniji.
Istorija:Legenda o osnivacu Manastiru govori da je on podignut u XI veku.Njegov ktitor je bio vizantijski vasivles Roman IV Diogen(1067-1071).Podaci o podizanju manastira Sv.oca Prohora nalaze se u njegovom zitiju.Jedan od najvecih balkanskih i slovenskih anahoreta sv.Prohora Pcinjskog pripoveda o njegovom susretu sa mladim cobaninom koji je lovio ne planinama planine Kozjak.Tom prilikom Svetac je cobaninu rekao da treba da ode u prestonicu viz.carstva gde ce postati vasiles.Nekoliko gog kasnije kad je car Ronan IV (nekadasnji coban) saznao da se pustinjak upokojio,on je na mestu njihovog susreta podigao Manastir posvecen Sv.Prohoru Pcinjskom.
Roman IV je neslavno zavrsio svoj zivot.
Manastir Sv.Prohora Pcinjskog pripada Milutinovoj zaduzbini,jer ga je on najverovatnije obnovio.

-Slikarstvo danasnjeg oltarskog prostora-
Danasnji oltarski prostor crkve obuhvata ostatke crkve iz Milutinovog perioda.Na zidovima su sacuvana dva sloja zivopisa.Ispod ostecenih delova novijeg sloja slikarstva,u najnizim zonama zidova vide se ostaci starijeg zivopisa.Stariji sloj se datuje(1309 i 1316)XIV vek,a novije slikarstvo (1488/89) XV vek.


KAPELA SVETE BOGORODICE(Kripta)

Slikarstvo bogorodicine kapele se datuje u XVI vek,najverovatnije oko 1589 god. kada je izvrsena velika obnova Manastira.Smatra se da je ona u ovo vreme sagradjena uz juzni zid crkve.Sv.Prohora Pcinjskog.
Slikarstvo Bogorodicine kapele je veoma postradalo.

4.jpg


3.jpg
 
Sv Petar i Pavle u Rasu (Kod Novog Pazara)

Nesigurno je tačno vreme nastanka ove građevine. Datuju je u X, neki čak i u IX vek. Pop Dukljanin je zabeležio kako su je podigli Rimljani, posle pobede nad raškim županom Ljutomirom. Postoji i legenda po kojoj ju je podigao apostol Tit, učenik apostola Pavla.
Crkva je bila sediše raških episkopa, u njoj su se održavali državni sabori, Stefan Nemanja je krštenan u njoj (zanimljiv podatak koji se malo pominje je da je se on tek oko 40. godine života pokrstio u pravoslavlje iz katoličanstva).
Arhitektura:
Sama crkva je građevina centralnog plana, iznad središnjeg prostora, koji je u vidu četvorolista, se uzdiže kupola. Oko centralnog prostora ide polukružni hodnik, a iznad njega je polukružna galerija. Znam da zvuči komplikovano. To je zato što jeste =)


Živopis:
Postoje tri sloja živopisa. Prvi je nastao odmah po izgradnji crkve, ali je oštećen, pa je u Nemanjino vreme (kraj XII veka) ponovo preslikan. Živopis Nemanjinog doba se od starijeg i mlađeg razlikuje po svetlo plavoj osnovi. Ovo je predstava Bogorodice Vlahernitse (znamenja) sa Hristom u medaljonu na grudima. Možda će vam biti zanimljiv komadić maltera novijeg sloja sa drugačije ornamentisanom trakom.

Treći sloj, iz poslednje Četvrtine XIII veka ponavlja sasvim izbledele freske prvog, i popravlja oštećenja na drugom sloju. Ovo je jedna stojeća figura iz naosa iz tog perioda.
 
Manastir Poganovo

Nalazi se 25 kilometara jugoistočno od Pirota, a podignut je 1390. kao zadužbina Konstantina i njegove ćerke Jelene.

1791143666447f25e96dfae662580382_extreme.jpg


Oko 25 kilometara jugoistočno od Pirota nalazi se manastir Poganovo. Podignut je 1390. kao zadužbina Gospodina Konstantina i njegove ćerke, gospođe Jelene, koja će se udati za vizantijskog cara i tako postati majka poslednja dva vizantijska cara – Jovana VIII i Konstantina XII.

Uskoro nakon svršetka gradnje manastira, gospodin Konstantin, koji je vladao današnjom jugoistočnom Srbijom i severoistočnom Makedonijom, morao je da se odazove svojim vazalnim obavezama prema Turcima, te je poginuo u bici sa Ugarima na Rovinama, zajedno sa Markom Kraljevićem.

Kako je nakon Konstantinove smrti u njegovoj državi zavladao nered, manastirski hram ostao je neoslikan sve do 1499.

166906113447f25e98cb38872908196_extreme.jpg


Crkva posvećena svetom Jovanu Bogoslovu skromno je zdanje koje ima neke od odlika moravske škole, kao što je visoki zvonik nad pripratom. Oniski trem dodatak je iz XIX veka. I sve manastirske zgrade, od kojih su neke remek-dela narodne arhitekture, iz istog su vremena.

Posebno je vredan vrstan živopis koji su izradili majstori iz severne Grčke. Oslikane figure poseduju izraženu individulnost likova, što se objašnjava uticajem gotičkog slikarstva.

U manastiru je do I Svetskog rata čuvana takozvana dvostruka ikona, jedna od najlepših ikona s kraja 15. veka. Bila je poklon manastiru od strane carice Jelene, žene poslednjeg vizantijskog cara Konstantina XI Paleologa. Danas se ova ikona nalazi u muzeju ikona u Sofiji. Bugari su za vreme I Svetskog rata odneli u Sofiju i izvrstan ikonostas iz 17. veka.



158641585447f25e9c73fe338957469_extreme.jpg


Manastir se nalazi na samom ulasku u najzanimljiviji deo kanjona reke Jerme, koja se ka severu probija između litica Vlaške planine i Grebena.

Posto mi je bio izuzetno interesantan,neobican naziv ,ovog Manastira,pitala sam Oca Mardarija(Iguman Manastira Poganovo) da mi pojasni poreklo imena.Nije ni on siguran ,ali predpostavlja da je zbog velikog broja paganskih naroda koji su prolazili i boravili tuda.
 
http://forum.krstarica.com/showthread.php?p=4695911#post4695911

На пдф Туризам и путовања, започела сам тему СРБИЈА - ЗНАМЕНИТОСТИ, ПРИРОДНЕ ЛЕПОТЕ, ГРАДОВИ, у жељи да Србију представимо и домаћим и страним туристима у најлепшем светлу, па бих замолила добре познаваоце српских манастира, да се прикључе овој теми и сликом и текстом (само да не буде предугачак)...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top