m.v.
Zainteresovan član
- Poruka
- 476
Manastir Savina
Mali hram Uspenija Presvete Bogorodice: Po predanju potiče još iz XI. v. (Meni reko monah na licu mesta,da su temelji iz 1030. godine!!!
Njegova obnova započeta je krajem 17. v., dolaskom izbjeglih monaha iz manastira Tvrdoš (Hercegovina), a završena je 1831. g.
Veliki hram Uspenija Presvete Bogorodice: Izgradnja započeta 1776. g. a završena 1799 g.
Hram Svetog Save: Po narodnom predanju, osnovao ga je još Sveti Sava (po njemu čitav manastir i kraj nosi ime). Vremenom postao je parohijski hram, u koje svrhe i danas služi.
(Ipak se radi o Sv. Savi Jeruzalemskom.Isto informacija sa lica mesta od monaha Kozme)
Манастир Савина се налази покрај Херцег Новог, и направљен је у бујној медитеранској вегетацији на једном од најлепших делова северне црногорске обале. Манастир се састоји од три цркве: Мали храм Успенија Пресвете Богородице, Велики храм Успенија Пресвете Богородице и Храм Светог Саве по коме је и манастир добио име.
Мали храм Успенија Пресвете Богородице је веома мали, само десет метара дугачак и шест метара широк. Највероватније потиче из 1030. године, мада је најстарији запис у коме се манастир спомиње и из 1648. године. Његова обнова започета је крајем 17. в, доласком избеглих монаха из манастира Тврдош (Херцеговина), а завршена је 1831. године.
У манастиру се налази велики број реликвија које потичу из доба Немањића (мошти царице Јелене, крст Светог Саве), укључујући и оне пренете из манастира Тврдош.
Храм Светог Саве, који је Свети Сава и саградио се налази ван манастирског комплекса. Велики храм Успенија Пресвете Богородице је саграђен између 1777. и 1799. године, а градио га је мајстор Никола Форетић са острва Корчуле.
http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/...dsijerkovic-moskov-savina_l.html#_Toc42870718
(Direktno link da se ne bi pravio pametan i da ne bi krao autorski rad,a sa željom da se svi upoznaju i vide oni koji nisu videli do sad.Fotke su moje.Slikano kako se moglo.)
Ikonostas velike crkve Uspenja Bogorodice, druga polovina 18. v.
Oltarska vrata male crkve Uspenja Bogorodice:
Čuvena ikona Uspenje Bogorodice:
Evo još jedan link:
http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/duhovnost/gkomar-savina.html
Ako ga gledate s brda Lalovina, što neodlučno ukoračuje u plavetnilo mora, i deli Zeleniku od Meljina, čini vam se kao da se elegantna fregata nasukala na zelen sprud, s Poda, iz visine, blešte sjajne kupole, a sablje svetlosti lete i zabijaju se, u tišini, po drhtavoj površini vode. S mora, s druge strane zaliva, od Porto Rosa, manastir Savina se jedva vidi, tek možda naslućuje po odbljescima, koji su ga u bujnoj vegetaciji odavali hordama gusara i nevernika. S Karace, kad se krene, odakle Novljani polaze, putem, ili dole šetalištem Pet danica, kuda je i Ivo Andrić išao, do manastira Savina stiže se za desetak minuta, ne sluteći, da će iz zelenila, izroniti monumentalna crkva i prelepi konaci...
To je manastir Savina. Čine ga mala crkva Svetog Save, velika i mala crkva posvećena Uspenju Bogorodice i konaci. Velika crkva biser je graditeljstva. Pleni svojom monumentalnošću, a sklad proporcija, neimarsko umeće i strogi likovni izraz, svrstavaju je među najlepše objekte hrišćanske pravoslavne kasnobarokne arhitekture. Građena je između 1777. do 1799. godine, mada postoje zapisi da je manastir postojao mnogo ranije, te da je stradao u mletačko-turskom ratu 1687. godine. Konak je izgrađen 1937. godine umesto ranije srušenog.
Tišina koja vas okružuje, deluje nestvarno, pogotovo leti, jer dvesto metara dalje, tutnji turistički stampedo, bruje automobili i razglasi ugostiteljskih objekata. Međutim, taj spokoj u senci borova, podseća na davna vremena i ljude koji su baš ovom stazom prošli i u ovoj, Božjoj kući predah ili životnu, zagubljenu nit, ponovo pronašli. Ovde je 1813. godine mitropolit Petar Prvi Petrović NJegoš osveštao zastave Crnogorcima i Bokeljima koji su zajedno sa ruskom flotom ratovali protiv Francuza.
Prije nego vam predam ove osveštane zastave, položite zakletvu da iste branite do poslednje snage, rekao je NJegoš. Šetajući po porti podsećate se mnogih znamenitih ljudi koji su ovde u sabini pronašli svoj nebeski mir. Episkop Gerasim Petranović, vladika Isajlo Laketić, književnik Marko Car...
U neko doba kad zvona oglase, naprimer, podne, ili večernje, uverite se u harmoničnost njihovu. Legenda kaže da harmonija potiče od pregnuća igumana manastira, koji je pokupio tavalju srebrnog novca, a zatim otputovao u Veneciju u livnicu gde su zvona livena. Tamo je krišom, od majstora i špija, u kazane sa smesom za livenje, ubacivao srebrne dukate pazeći da u svaki kazan podjednako ubaci novca...
Sveti Sava, druga legenda kaže, jednom je posetio župu Dračevicu, i beše zadivljen lepotom krajolika, međutim, iznenadi ga kuknjava kaluđera i naroda jer ne beše vode pitke u toj pitomini. Tad svetitelj štapom o kamen udari i ždrelo se provali, koje i danas Savinim izvorom zovu...
Prema moru, pogled ne ide. Samo se zelenilo lovora i maslina vidi. Zrikavaca orkestar i tupi rez kose, koja travu od korena ratosilja.
Nikog, danas. Samo vetar svoj nos promoli kroz splet grana. A onda, utekne...
Vreme je.
Ivo Andrić je tu, pod zidinama manastirskim prste brojao. Kuda će poći znao je odavno. U novu knjigu. U novi život. Samo da predahne, da vazduha uzme.
Pod Savinom najlepše je...
Mali hram Uspenija Presvete Bogorodice: Po predanju potiče još iz XI. v. (Meni reko monah na licu mesta,da su temelji iz 1030. godine!!!
Njegova obnova započeta je krajem 17. v., dolaskom izbjeglih monaha iz manastira Tvrdoš (Hercegovina), a završena je 1831. g.
Veliki hram Uspenija Presvete Bogorodice: Izgradnja započeta 1776. g. a završena 1799 g.
Hram Svetog Save: Po narodnom predanju, osnovao ga je još Sveti Sava (po njemu čitav manastir i kraj nosi ime). Vremenom postao je parohijski hram, u koje svrhe i danas služi.
(Ipak se radi o Sv. Savi Jeruzalemskom.Isto informacija sa lica mesta od monaha Kozme)
Манастир Савина се налази покрај Херцег Новог, и направљен је у бујној медитеранској вегетацији на једном од најлепших делова северне црногорске обале. Манастир се састоји од три цркве: Мали храм Успенија Пресвете Богородице, Велики храм Успенија Пресвете Богородице и Храм Светог Саве по коме је и манастир добио име.
Мали храм Успенија Пресвете Богородице је веома мали, само десет метара дугачак и шест метара широк. Највероватније потиче из 1030. године, мада је најстарији запис у коме се манастир спомиње и из 1648. године. Његова обнова започета је крајем 17. в, доласком избеглих монаха из манастира Тврдош (Херцеговина), а завршена је 1831. године.
У манастиру се налази велики број реликвија које потичу из доба Немањића (мошти царице Јелене, крст Светог Саве), укључујући и оне пренете из манастира Тврдош.
Храм Светог Саве, који је Свети Сава и саградио се налази ван манастирског комплекса. Велики храм Успенија Пресвете Богородице је саграђен између 1777. и 1799. године, а градио га је мајстор Никола Форетић са острва Корчуле.
http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/...dsijerkovic-moskov-savina_l.html#_Toc42870718
(Direktno link da se ne bi pravio pametan i da ne bi krao autorski rad,a sa željom da se svi upoznaju i vide oni koji nisu videli do sad.Fotke su moje.Slikano kako se moglo.)
Ikonostas velike crkve Uspenja Bogorodice, druga polovina 18. v.
Oltarska vrata male crkve Uspenja Bogorodice:
Čuvena ikona Uspenje Bogorodice:
Evo još jedan link:
http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/duhovnost/gkomar-savina.html
Ako ga gledate s brda Lalovina, što neodlučno ukoračuje u plavetnilo mora, i deli Zeleniku od Meljina, čini vam se kao da se elegantna fregata nasukala na zelen sprud, s Poda, iz visine, blešte sjajne kupole, a sablje svetlosti lete i zabijaju se, u tišini, po drhtavoj površini vode. S mora, s druge strane zaliva, od Porto Rosa, manastir Savina se jedva vidi, tek možda naslućuje po odbljescima, koji su ga u bujnoj vegetaciji odavali hordama gusara i nevernika. S Karace, kad se krene, odakle Novljani polaze, putem, ili dole šetalištem Pet danica, kuda je i Ivo Andrić išao, do manastira Savina stiže se za desetak minuta, ne sluteći, da će iz zelenila, izroniti monumentalna crkva i prelepi konaci...
To je manastir Savina. Čine ga mala crkva Svetog Save, velika i mala crkva posvećena Uspenju Bogorodice i konaci. Velika crkva biser je graditeljstva. Pleni svojom monumentalnošću, a sklad proporcija, neimarsko umeće i strogi likovni izraz, svrstavaju je među najlepše objekte hrišćanske pravoslavne kasnobarokne arhitekture. Građena je između 1777. do 1799. godine, mada postoje zapisi da je manastir postojao mnogo ranije, te da je stradao u mletačko-turskom ratu 1687. godine. Konak je izgrađen 1937. godine umesto ranije srušenog.
Tišina koja vas okružuje, deluje nestvarno, pogotovo leti, jer dvesto metara dalje, tutnji turistički stampedo, bruje automobili i razglasi ugostiteljskih objekata. Međutim, taj spokoj u senci borova, podseća na davna vremena i ljude koji su baš ovom stazom prošli i u ovoj, Božjoj kući predah ili životnu, zagubljenu nit, ponovo pronašli. Ovde je 1813. godine mitropolit Petar Prvi Petrović NJegoš osveštao zastave Crnogorcima i Bokeljima koji su zajedno sa ruskom flotom ratovali protiv Francuza.
Prije nego vam predam ove osveštane zastave, položite zakletvu da iste branite do poslednje snage, rekao je NJegoš. Šetajući po porti podsećate se mnogih znamenitih ljudi koji su ovde u sabini pronašli svoj nebeski mir. Episkop Gerasim Petranović, vladika Isajlo Laketić, književnik Marko Car...
U neko doba kad zvona oglase, naprimer, podne, ili večernje, uverite se u harmoničnost njihovu. Legenda kaže da harmonija potiče od pregnuća igumana manastira, koji je pokupio tavalju srebrnog novca, a zatim otputovao u Veneciju u livnicu gde su zvona livena. Tamo je krišom, od majstora i špija, u kazane sa smesom za livenje, ubacivao srebrne dukate pazeći da u svaki kazan podjednako ubaci novca...
Sveti Sava, druga legenda kaže, jednom je posetio župu Dračevicu, i beše zadivljen lepotom krajolika, međutim, iznenadi ga kuknjava kaluđera i naroda jer ne beše vode pitke u toj pitomini. Tad svetitelj štapom o kamen udari i ždrelo se provali, koje i danas Savinim izvorom zovu...
Prema moru, pogled ne ide. Samo se zelenilo lovora i maslina vidi. Zrikavaca orkestar i tupi rez kose, koja travu od korena ratosilja.
Nikog, danas. Samo vetar svoj nos promoli kroz splet grana. A onda, utekne...
Vreme je.
Ivo Andrić je tu, pod zidinama manastirskim prste brojao. Kuda će poći znao je odavno. U novu knjigu. U novi život. Samo da predahne, da vazduha uzme.
Pod Savinom najlepše je...