'Clint'
Iskusan
- Poruka
- 5.908
A što ja to opravdavam, koga i gdje?![]()
Pa govoris o Srebrenici kao nicim izazvanom napadu Srba na zasticenu i "demilitarizovanu" enklavu

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
A što ja to opravdavam, koga i gdje?![]()
Pa govoris o Srebrenici kao nicim izazvanom napadu Srba na zasticenu i "demilitarizovanu" enklavu![]()
Ja nemam toliki problem sa zauzimanjem same enklave, to je sa vojnog stanovišta još i razumljivo (a i ta enklava je sama od sebe bila patnja stanovništva unutar i pored nje), ali imam problem sa strijeljanjem 8 tisuća ljudi u svijetu poznatijim kao genocid u Srebrenici.
Ето како лажеш.. ту бројку ни УН не призна... де се мало распитај..
Ja nemam toliki problem sa zauzimanjem same enklave, to je sa vojnog stanovišta još i razumljivo (a i ta enklava je sama od sebe bila patnja stanovništva unutar i pored nje), ali imam problem sa strijeljanjem 8 tisuća ljudi u svijetu poznatijim kao genocid u Srebrenici.
Srbo, negiranje genocida je krivično djelo u većini Evrope.
Možda za to ne znate u tvom selu, pa evo, da te obavijestim.
Ne...muye su to riješile civilizacijski...
![]()
http://www.naslovi.net/2008-04-28/politika/pretucen-ibran-mustafic/654936
Ja nemam toliki problem sa zauzimanjem same enklave, to je sa vojnog stanovišta još i razumljivo (a i ta enklava je sama od sebe bila patnja stanovništva unutar i pored nje), ali imam problem sa strijeljanjem 8 tisuća ljudi u svijetu poznatijim kao genocid u Srebrenici.
Da li je bilo "genocida" u Srebrenici?
Za razliku od napada hrvatskih trupa, uz podršku SAD, na Zone pod zaštitom UN u kojima su živeli Srbi (Zapadna Slavonija i Krajina), preuzimanje Srebrenice od strane Vojske bosanskih Srba bilo je predvidljiv odgovor na vojne provokacije. Za razliku od hrvatskih operacija "Bljesak" i "Oluja", bosanski Srbi su pomogli da se organizuje operacija sigurnog prolaza do Tuzle za hiljade stanovnika Srebrenice, koji su se opredelili da krenu iz susednih Potočara, gde su bili raspoređeni autobusi. U toku prve nedelje avgusta 1995., 35632 osobe su registrovane kod Svetske zdravstvene organizacije i bosanske vlade kao raseljene, preživeli iz Srebrenice. Da je cilj Srba bio genocid, ili čak genocidni čin, ne bi bilo sigurnog prolaza za civilno stanovništvo. Prema Karlosu Martinsu Branku, „da je bilo unapred smišljenog plana o genocidu, umesto da napadaju samo u jednom pravcu, od juga ka severu – što je ostavilo mogućnost bekstva ka severu, Srbi bi napravili opsadno stanje kako bi se osigurali da niko ne pobegne.”
Pretpostavka da su srpske snage ubile sedam do osam hiljada ljudi „nikada nije bila moguća”, tvrdi bivši novinar Bi-Bi-Sija Džonatan Ruper, koji je na licu mesta i kroz niz zvaničnih izveštaja tokom više godina istraživao događaje koji su sledili posle osvajanja Srebrenice, i čija su otkrića predstavljena u izveštaju Grupe za istraživanja o Srebrenici koji uskoro stiže. On ukazuje da ima mnogo izveštaja iz tog perioda prema kojima su UN i drugi nezavisni posmatrači bili sveodci žestokih borbi kada su im se pridružili 28. muslimanska divizija i vojno sposobni muškarci.
Zvanične raspoložive brojke takođe isključuju mogućnost tako velikog broja egzekucija. Osim 35632 registrovana preživela, Međunarodni komitet Crvenog krsta je primetio da je „nekoliko hiljada muškaraca”, najmanje 3.000, koji su pobegli iz Srebrenice sa 28. divizijom preživelo mukotrpno putovanje kroz teritorije pod kontrolom Srba i da su preraspoređeni na druge frontove „bez znanja njihovih porodica”. Holandski vojni posmatrači i britanski obaveštajci iz SAS-a u Srebrenici bili su očevici žestokih borbi između muslimanskih frakcija pre nego što su Srbi ušli u grad. Ovi posmatrači kažu da je u sukobu između muslimanskih muškaraca koji su želeli da ostanu i brane grad i onih koji su sledili naređenja o evakuaciji poginulo njih stotinu, a da su njihova tela ostavljena tamo gde su pala. Oko 700 muslimanskih vojnika probilo se do Žepe i bili su bezbedni kada je taj grad pao u ruke Srba u poslednjoj nedelji jula 1995.
„Uzimajući u obzir sve ove faktore, da je masakrirano 7.300 ljudi iz Srebrenice, stanovništvo ove oblsti pre nego što je pala u ruke Srba trebalo je da bude mnogo više od 46.000 – što je veliko preterivanje u odnosu na bilo koju verodostojnu brojku iz tog vremena,” kaže Ruper. Patriša Vold, jedna od sudija Tribunala koji su osudili generala bosanskih Srba Radislava Krstića za zločine u Srebrenici, napisla je 2003. članak o ovom slučaju za "Žurnal o pravnoj etici" koji izlazi u Džordžtaunu, u kojem navodi da je, pre napada, Srebrenica bila selo sa oko 37.000 stanovnika.”
„Sudija Vold je očigledno bila potpuno nesvesna da je prema podatku koji je sama navela potpuno nemoguće da su se dogodili zločini za koje je Krstić osuđen,” navodi Ruper. Prema Majklu Mendelu, profesoru međunarodnog prava na Jork univerzitetu u Torontu.
Tribunalove tvrdnje o genocidu koji se dogodio u Srebrenici nisu potkrepljene činjenicama koje je otkrio ili zakonom na koji se pozivao. Čak i zaključak iz sudnice da su 'snage bosanskih Srba ubile nekoliko hiljada bosanskih muslimana, a da konačan broj žrtava ... verovatno iznosi između 7.000 i 8.000' nije potkrepljen iznetim dokazima.
Mandel ukazuje da je Tribunal samo „sugerisao” pre nego dokazao, da je većina (od 2.028) tela koja je Tribunal zaista ekshumirao stradalo u egzekucijama pre nego u brojnim borbama između snaga bosanskih Srba i kolone 28. muslimanske divizije koja se posle pada Srebrenice povlačila prema Tuzli. Međunarodno priznat vojni stručnjak za sudsku medicinu dr Zoran Stanković, koji je pregledao otkrića šest eksperata angažovanih od strane Tribunala, napisao je da nisu poštovane standardne procedure, da neki od eksperata nisu imali mnogo iskustva za ranama nanetim u borbama i da su neki delovi izveštaja „u suprotnosti sa opšteprihvaćenim forenzičkim standardima.”
Prema dr Stankoviću, mnoga tela ekshumirana iz 17 grobnica bila su poodmaklom stadijuma raspadanja, „sam kostur, neprepoznatljiva i raspadnuta,” bez mekog tkiva i telesnih delova koji bi pomogli da se utvrdi uzrok smrti. „Utvrđivanje uzroka smrti u slučajevima raspadnutih tela uglavnom je krajnje teško i u većini slučajeva nemoguće... Nije dozvoljeno da eksperti Tribunala daju svoje mišljenje o tome i iznose pretpostavke bez osnova u otkrićima autopsije.”
Neke egzekucije su vršene i to od strane paravojnih formacija i plaćeničkih grupa predvođenih Draženom Erdemovićem, koji je uhapšen u Novom Sadu i predat Hagu 1996. Između 200 i 300 poveza za oči i konopaca iskopano je sa telima, a to su kao što ukazuje dr Stanković, jasni znaci egzekucija. „To je zločin, bilo da je na taj način ubijeno 300 ili 30 osoba, ali koristeći netačan broj od 7.000 i nazivajući to „genocidom” znači da se Srebrenica i posle 10 godina koristi kao političko pitanje,” kaže Filip Korvin, koordinator UN za civilna pitanja u Bosni u vreme kada je Srebrenica osvojena.
Tako je i "cuvena" Madlen Olbrajt pricala kako ima satelitske snimke koji pokazuju sta su radili zlocesti Srbi.
Itd,itd...
Presuda ICTY-a:
"By seeking to eliminate a part of the Bosnian Muslims [Bosniaks], the Bosnian Serb forces committed genocide. They targeted for extinction the forty thousand Bosnian Muslims living in Srebrenica, a group which was emblematic of the Bosnian Muslims in general. They stripped all the male Muslim prisoners, military and civilian, elderly and young, of their personal belongings and identification, and deliberately and methodically killed them solely on the basis of their identity."
Presuda ICJ-a:
"The Court concludes that the acts committed at Srebrenica falling within Article II (a) and (b) of the Convention were committed with the specific intent to destroy in part the group of the Muslims of Bosnia and Herzegovina as such; and accordingly that these were acts of genocide, committed by members of the VRS in and around Srebrenica from about 13 July 1995."
Spisak lokacija gdje su se strijeljanja dogodila, uz djelimični spisak grobnica:
The mass executions
Verovatno nisi ni procitao post koji si citirao,posto primetih da ne volis da citas one dugacke.I sta dokazujes sa presudom ICTY-a,a tek vikipedija kao krunski dokaz,stvarno sam fasciniran.
Ti na stvari gledas sa jedne strane,one koja odgovara tvojim emotivno-psiholoskim (pred)ubedjenjima,a verovatno si i neposredno prozivljavao sporna vremena,tako da je pitanje koliki je kapacitet objektivnosti kod tebe.Svakako imas dosta istih kao ti,sa svih "strana",nazalost.
Sinko, nije ono moj pogled na svijet.
Ono je copy/paste iz sudske presude.
Ciko,nisam ni mislio da je presuda tvoj pogled na svet,vec nacin na koji ti shvatas tu presudu.![]()
Nema tu ovih ili onih načina, sinko, presuda je kristalno jasna.
Svima osim Srbima, dabome. Prema očekivanju.
I pored toga što, prema pisanju uglednih stranih medija i diplomata, ne postoje valjani dokazi da je u Srebrenici počinjen genocid, da postoje mnoge nelogičnosti i čiste neistine, Haški tribunal se nije ustezao, niti se usteže, da pojedinim predstavnicima srpskog naroda izrekne najteže zatvorske kazne, dok na drugoj strani, ratne vođe bosanskih muslimana oslobađa optužbi ili im izriče kazne mere kojima se direktno skrnave žrtve.
U knjizi ,,Zabranjena istina o Srebrenici” politikolog Aleksandar Pavić kaže da je prva krupna presuda koju je Tribunal izrekao, a koja je najviše doprinela konstrukciji ,,zvanične verzije” da se u julu 1995. godine u Srebrenici dogodio genocid, jeste presuda generalu VRS Radisavu Krstiću. Zahvaljujući velikoj satanističkoj medijskoj buci oko ove presude, promakla je činjenica da general Krstić nije ni počinio ni naredio bilo kakav zločin, da nije čak ni znao da su se ikakvi zločini desili.
MAKSIMALNA KAZNA SA MINIMALNIM DOKAZIMA
Tara Mekormak, sa Vestminsterskog univerziteta, piše:
- Na suđenju Krstiću ustanovljeno je da Krstić nije znao ništa o bilo kom ubistvu koje je počinjeno i da nije, na bilo koji način, učestvovao. Štaviše, Tribunal je prihvatio činjenicu da je Krstić lično izdao naređenje da se bosansko-muslimanski civili poštede. Njegova presuda zasnovana je na učešću u ,,zločinačkom poduhvatu”, u zauzimanju Srebrenice.
Dakle, suđenje Krstiću je razotkrilo ozbiljne nedostatke u prikazivanju pada Srebrenice kao genocida. Haški tribunal nije bio u stanju da dokaže da je komandant jedinice koja je zauzela Srebrenicu imao ikakvu nameru da počini bilo kakvo ubistvo, niti imao bilo kakvo saznanje o njemu. Uz to, da bi se ubistva svrstala u genocid, Tribunal se odvažio na jednu komplikovanu definiciju genocida koja ne zavisi ni od dokazivanja namere da se počini genocid ni od broja ljudi koji su u stvari pobijeni. Dakle, po ovoj definiciji, ubistvo nekih lica, čak i vojnika usred borbenih dejstava, računa se kao genocid.
Za potrebe Srebreničke istraživačke grupe, profesor međunarodnog prava na Jork univerzitetu Majkl Mendel, u studiji pod naslovom ,,Tribunal to naziva ’genocidom’”, kaže:
- Ako slučaj generala Krstića simboliše bilo šta, onda je to činjenica da se genocid nije desio u Srebrenici. A zaključak Tribunala da jeste može se samo smatrati legalnom formom propagande, kao i još jednim doprinosom sve rasprostranjenijoj slici Tribunala kao nečega što je više ,,političko oruđe”, nego ,,sudska institucija”.
Tvrdnje Tribunala da se u Srebrenici dogodio genocid nisu podržane ni činjenicama koje je on ustanovio ni pravom na koje se pozivao. Čak i zaključak Sudskog veća Tribunala da su ,,snage bosanskih Srba streljale nekoliko hiljada muškaraca bosanskih muslimana, s tim da je ukupan broj žrtava, verovatno između sedam i osam hiljada ”, nije podržan nikakvim eksplicitnim nalazima Tribunala. Broj ekshumiranih tela iznosio je svega 2.028, a Veće je moralo da prizna da je jedan broj poginuo u borbama, čak idući toliko daleko da izjavi da dokazi samo ,,ukazuju” na činjenicu da ,,većina” ubijenih nije stradala u borbama.
IDIOTLUK ARGUMENTACIJA
Pavić citira i profesora Hermana, koji kaže:
- Još jedan od idiotluka u argumentaciji sudija Tribunala glasio je da se genocid desio ako si ubio puno muškaraca u grupi radi smanjenja buduće populacije te grupe, čineći nemogućim njen opstanak u toj oblasti. Naravno, možda hoćeš da ih ubiješ da bi sprečio da oni tebe ubiju u budućnosti, ali sud isuviše dobro poznaje srpsku psihologiju - nemoguće je da je to jedini razlog, mora da postoji neki mnogo mračniji cilj. Rezonovanje Tribunala sadrži u sebi mogućnost po kojoj, uz pomoć tužilaštvu naklonjenog psihologiziranja suda, bilo koji slučaj vezan za ubijanje neprijateljskih vojnika može biti okarakterisan kao genocid.
Genocidom, dakle, neće biti smatrano odobreno ubijanje vojnika, kao u Iraku, u Faludži, ili, recimo, u Krajini, kada su Srbi ubijani na svakom koraku, kada su kolone izbeglica mitraljirane i bombardovane avionima. Nejasno je i to da li su Srbi imali nameru da eliminišu muslimane u celoj Bosni, ili samo u Srebrenici, uz odvajanje sposobnih muškaraca od staraca, žena i dece. Isti ti starci, žene i deca su prevezeni na muslimansku teritoriju u organizaciji VRS, što govori u prilog tezi da nije postojala namera etničkog čišćenja. Tribunal nikada progon 250.000 Srba iz Krajine nije okarakterisao kao genocid, iako su mnoge žene i deca, dakle nejač, ubijeni, a etničko čišćenje primenjeno na mnogo većoj teritoriji od teritorije Srebrenice.
- Tribunal nikada nije pitao zašto genocidni Srbi nisu opkolili gradić pre njegovog zauzimanja, radi sprečavanja bekstva hiljada muškaraca na sigurno, ili zašto su bosanski muslimanski vojnici bili voljni da ostave svoje žene i decu zajedno s dosta ranjenih saboraca na milost i nemilost Srbima, kao što su izostavili da se suoče sa činjenicom da je 10.000 većinom muslimanskih žitelja Zvornika potražilo utočište od građanskog rata u samoj Srbiji - primećuje profesor Herman.
Ovj uvaženi profesor se bavi i iznuđenim priznanjem, po kome su Srbi u RS priznali ,,zvaničnu verziju” genocida. Ali, da li je to baš tako?
- Ali, nisu li bosanski Srbi ,,priznali” da su ubili 8.000 civila? Ovaj stav zapadnih medija samo još jednom dokazuje njihovu servilnost političkim ciljevima njihovih vođa. Bosanski Srbi u stvari jesu izdali Izveštaj o Srebrenici u septembru 2002, ali ga je Pedi Ešdaun odbio zbog toga što nije došao do traženih zaključaka. On je zatim izdejstvovao novi izveštaj tako što je otpustio masu političara i analitičara iz Republike Srpske, uz pretnje upućene Vladi RS, da bi konačno iznudio izveštaj pripremljen od ljudi spremnih da dođu do zvanično odobrenih zaključaka. Ovaj izveštaj, izdat 11. juna 2004. godine, zatim su pozdravili zapadni mediji kao značajna potvrda zvanične verzije - refren je glasio da su bosanski Srbi ,,priznali” masakr, što bi trebalo da je rešilo sve nedoumice.
FORENZIČKI NEDOSTACI
Posle silnih optužbi bez pokrića i nevidljivih satelitskih snimaka, na red je došlo i otkopavanje grobnica. Džonatan Ruper, novinar Bi-Bi-Si-ja daje kratak pregled tih događaja:
Tek je krajem leta 1996. bostonska organizacija ,,Lekari za ljudska prava” počela da istražuje okolinu Srebrenice. Kada su stali sa radom kasno u jesen, bili su našli ukupno oko 200 tela sa različitih lokaliteta...
O tvrdnjama da su bosanski Srbi organizovali akciju prikrivanja masovnih grobnica piše Filip Korvin, nekadašnji najviši zvaničnik UN u BiH u doba pada Srebrenice:
- Dozvolite mi da istaknem koliko je glupo tvrditi, kao što neki čine, da je srpska vojska natovarila stotine žrtava iz Srebrenice u kamione - hladnjače i zatim ih prevezla na neko udaljeno mesto, gde ih je zakopala u masovne grobnice. Gde bi to Srbi našli gorivo za izvođenje takve operacije? Lično se sećam kako je UNPROFOR morao da srpskoj vojsci obezbedi gorivo kako bi povukao tenkove iz zone zabrane u okolini Sarajeva. Srbi, šta god bili njihovi politički ciljevi, nisu imali dovoljno goriva za premeštanje stotine ili hiljade tela bilo gde, ni u hladnjačama ni u bilo kojim drugim kamionima.
Istom temom bavio se i Džonatan Ruper koji u jednom svom članku, između ostalog kaže:
Teorija o prikrivanju je isto tako neverovatna iz raznih, nisko-tehnoloških obzira. Otkopavanje, uklanjanje, prevoz i ponovno sahranjivanje 7.000 tela - ukupne težine oko 500 tona - teško da bi promaklo normalnom ljudskom posmatranju. Nije bilo moguće da Vojska bosanskih Srba odvoji toliko ljudstvo ni opremu za takvu operaciju.
Uostalom da su bosanski Srbi imali ljudstvo, tehniku i dovoljno goriva, tako masovna operacija bila bi snimljena Olbrajtovim satelitima, pa bi ,,uznemirenog zemljišta” bilo mnogo više kao i žrt