Srpska narodna predanja o starom veku i antičkom dobu na Balkanu

I pravoslavno stanovnistvo ima predanja o "Grcima", mislim da samo staviti znak "Grci"=pravoslavno stanovnistvo Balkana je povrsno kao i za ove "Grke" iz predanja reci da su pravi Heleni...ja nisam strucnjak za proslost..citam puno,ali sam sebi ne mogu da predstavim tu pojavu "Grka" osim kao grupe stranaca koji nikakve veze nemaju sa slovenskim stanovnistvom Balkana..jednostavno stranci.
Hajde da se složimo oko toga da se ne radi o predanju nego o legendi koja ne mora biti starijeg datuma?

Ako u samom narativu postoji svedočenje o diskontinuitetu takav se narativ ne može smatrati predanjem. To je budalasto. Takve priče su legende, a ne predanja. Mogao je doći neko sa strane, neki fratar ili bilo kakav učitelj, u prvoj polovini 19. veka i da bi udovoljio odgovorom nekim ljubopitljivim klincima na postavljeno pitanje ispričati totalnu fikciju.
 
I pravoslavno stanovnistvo ima predanja o "Grcima", mislim da samo staviti znak "Grci"=pravoslavno stanovnistvo Balkana je povrsno kao i za ove "Grke" iz predanja reci da su pravi Heleni...ja nisam strucnjak za proslost..citam puno,ali sam sebi ne mogu da predstavim tu pojavu "Grka" osim kao grupe stranaca koji nikakve veze nemaju sa slovenskim stanovnistvom Balkana..jednostavno stranci.
Не верујем да је могуће да су заиста Хелени или Ромеји (Византинци) имали настамбе на Велебиту, али стоји да у тексту који сам копирала пише да се деси и да православно становништво неко гробље зове "грчким". Једна од могућности зашто се и то дешавало јесте да су , кад је наступило турско време и постављена турска администрација, сви не-муслимани називани Грцима. Значи, "ђаурска" гробља.
Ево тог текста одакле сам ја црпела податке па читајте:
https://hrcak.srce.hr/file/169126

Што се Дивова тиче, малтене у сваком крају има предања о њима и постоје многи топоними везани за дивовски раст: Маркове стопе, Марков камен, Савине стопе итд..али ово је Немрима је специфично јер, по причама, они нису бесмртни него се "удрвене" у дубљој старости, па се обичај лапота чини као милостиво дело. Напр:

Маркове стопе, Марково сједало и отисци Шарчевих копита у камену у Вишеграду и другде
https://www.glassrpske.com/cir/drustvo/panorama/gradjevine-izmedju-istorije-i-legende/19310
otisak Šarčevog kopita , Блаце
https://www.blaceinfopress.rs/legen...lavnijeg-konja-po-predanju-legendarnog-sarca/
Марков камен свуда редом https://www.wikiwand.com/en/List_of_places_named_after_Prince_Marko
Маркова нога, камен у Ресену https://sr.m.wikipedia.org/sr-ec/Маркова_нога
Марко добацио камен до Црног мора (Бургас) https://www.utnv.org/marko-kraljevic-tajanstvena-turisticka-atrakcija-u-bugarskoj/

итд..

Савина стопа на планини Јелици https://www.opanak.rs/савина-стопа-на-јелици/
Код Гуче https://www.opanak.rs/савина-стопа-на-јелици/
Три Савине стопе у окружењу Студеница https://books.google.rs/books?id=RcIRAAAAIAAJ&pg=PA511&lpg=PA511&dq=савина+стопа&source=bl&ots=J74_laizad&sig=ACfU3U1oyjFGuW0Wsln6c2pKi1RL0nsEEg&hl=sr&sa=X&ved=2ahUKEwjDpev535_8AhVwposKHfUYDX44ChDoAXoECBMQAw#v=onepage&q=савина стопа&f=false

При томе се наравно, не ради о историјском Мрњавчевићу или Немањићу, него су та веровања одраз архетипова, одн "сећања" на божанства заборављених или сакривених имена.
 
Nije car Trajan, već Trojan.
Hvala - naravno, u predanju je zapisan kao Trojan, ali se misli na Trajana i zato sam namerno napisao na kojeg se misli. Moje izvinjenje ako sam bio nejasan na kog cara sam mislio.

Lingvistički gledano, mogli bismo napraviti sledeću analogiju: "Nije tanjur nego tanjir, nije stojao nego stajao, nije Franja nego Franjo, nije aperacija nego operacija." i zaključiti da to slovo nema značaja u identifikaciji glavnog lika priče kao istorijskog Trojana, pardon Trajana (ili Trojana?).

Faktički gledano, možemo zaključiti da ne postoje dvojica careva Trojan i Trajan pa da brinemo da li ćemo pogrešiti na kojeg se odnosi priča.

Prema tome, možemo gornju dilemu odbaciti kao lažnu.
 
Hvala - naravno, u predanju je zapisan kao Trojan, ali se misli na Trajana i zato sam namerno napisao na kojeg se misli. Moje izvinjenje ako sam bio nejasan na kog cara sam mislio.

Lingvistički gledano, mogli bismo napraviti sledeću analogiju: "Nije tanjur nego tanjir, nije stojao nego stajao, nije Franja nego Franjo, nije aperacija nego operacija." i zaključiti da to slovo nema značaja u identifikaciji glavnog lika priče kao istorijskog Trojana, pardon Trajana (ili Trojana?).

Faktički gledano, možemo zaključiti da ne postoje dvojica careva Trojan i Trajan pa da brinemo da li ćemo pogrešiti na kojeg se odnosi priča.

Prema tome, možemo gornju dilemu odbaciti kao lažnu.

Ma nema to neke veze sa carom Trajanom, izvorno, sem što je moguće da je u nekom trenutku bilo došlo do nekakve zabune. Reč je o starom slovenskom Trojanu; ono što je moguiće jeste da je ovde došlo do jednog primera sinkretizma. Na osnovu sazvučja, koje je istina dosta slično, možda je došlo do asocijacije Trojana sa Trajanom.

Nema indicija da se misli na istorijskog rimskog cara, Trajana. Ne postoji nikakva slična priča u vezi sa njim iz perioda kad je živeo ili uopšte antike, pa niu indirektnim nagoveštajima...nema ta tradicija nikakve veze sa njegovom ličnošću. Priča o magarećim ušima u različitim formatima jedna je od najstarijih priča, izgleda pripadajući čak i predindoevropskim korenjima. Ona je zabeležena na prilično ogromnom prostranstvu, od Iraca do Mongola. U slovenskoj mitologiji, očigledno je prozvan po Trojanu. Ni po sadržaju varijanti priča, ne postoji gotovo ništa zajedničko sa rimskim carem.

Ne može se uspostaviti veza kakvu ti imaš na umu (ti želiš da kažeš da Srbi pamtili rimskog cara Trajana i preneli ovu priču o njemu, a o tome se ovde ne radi); čak su i potpuno drugačijeg porekla Trojan i Trajan.
 
Poslednja izmena:
Bila je već tema o ovome: OD KRALJA MIDE DO CARA TROJANA — poreklo starih priča.

Znam da ovu priču prilično mnogo obožavaju novoromantičari i iz nje pokušavaju da izvuku kako bi to, tobože, značilo da Srbi pamte rimskog cezara Trajana, ali to se, prosto, ne može iz toga zaključiti. Hajde da je barem zapisana npr. baš priča o Midi, ali ovo nema nikakve veze sa istorijskim Trajanom. Reč je tu o starom slovenskom trojnom, Trojanu, koji je po Čajkanoviću imao veze sa životinjama, podzemnim svetom i slično. Pošto je istorijski car Trajan bio paganin, to je odgovaralo i demonskom kontekstu jer je on bio poznat po tabli u našim krajevima, pa je tako u kasnom srednjem veku bilo došlo do sinkretističke pojave tu.

Potpuno je besmisleno to što pseudoistoričari koriste ovo kao argument da nije bilo seobe Slovena i da su Srbi tu bili kao rimski građani, koji bi još u antici navodno prozvali Trajana po svom Trojanu.
 
Bila je već tema o ovome: OD KRALJA MIDE DO CARA TROJANA — poreklo starih priča.

Znam da ovu priču prilično mnogo obožavaju novoromantičari i iz nje pokušavaju da izvuku kako bi to, tobože, značilo da Srbi pamte rimskog cezara Trajana, ali to se, prosto, ne može iz toga zaključiti. Hajde da je barem zapisana npr. baš priča o Midi, ali ovo nema nikakve veze sa istorijskim Trajanom. Reč je tu o starom slovenskom trojnom, Trojanu, koji je po Čajkanoviću imao veze sa životinjama, podzemnim svetom i slično. Pošto je istorijski car Trajan bio paganin, to je odgovaralo i demonskom kontekstu jer je on bio poznat po tabli u našim krajevima, pa je tako u kasnom srednjem veku bilo došlo do sinkretističke pojave tu.

Potpuno je besmisleno to što pseudoistoričari koriste ovo kao argument da nije bilo seobe Slovena i da su Srbi tu bili kao rimski građani, koji bi još u antici navodno prozvali Trajana po svom Trojanu.
Ta teorija takodje nije bas ubedljiva.

Ne vidim da je iko tvrdio da su Srbi bili rimski gradjani. Ali ako delom bastinimo genetiku koja je prisutna jos od vremena Rimljana ta ideja o sacuvanim predanjima nije uopste iracionalna.
 
Pa nekima od nas preci jesu ziveli.

Mozda se nisu zvali Srbi (osim ako nisu ziceli u Serbinumu).

Mislim da postoji konsenzus da je sacuvan odredjen % dnk s pocetka milenijuma u danasnjem stanovnistvu.

Ako si čitala Olgu Luković Pjanović, a sećam se da jesi, a i čula šta pričaju i Goran Šarić i razni drugi, zapravo naši deretićevci tvrde da je Porfirogenitov Spis o narodima, tobože, svesni falsifikat iz novijeg vremena (iz XVII veka, čak!) sa ciljem da se napravi izvor koji bi potvrdio izmišljanje da su Srbi došli odnekud. Tako da, ne, upravo se tvrdi da su Srbi bili građani Rimskog carstva. Oni kažu i da je gomila Srba bilo na čelu rimskog carstva, od cara Aurelijana do cara Justinijana.

Štaviše, u tu svrhu i provlače ovu priču o caru Trojanu, a s tim je razlogom i Mrkalj otvorio ovu temu.
 
Ako si čitala Olgu Luković Pjanović, a sećam se da jesi, a i čula šta pričaju i Goran Šarić i razni drugi, zapravo naši deretićevci tvrde da je Porfirogenitov Spis o narodima, tobože, svesni falsifikat iz novijeg vremena (iz XVII veka, čak!) sa ciljem da se napravi izvor koji bi potvrdio izmišljanje da su Srbi došli odnekud. Tako da, ne, upravo se tvrdi da su Srbi bili građani Rimskog carstva. Oni kažu i da je gomila Srba bilo na čelu rimskog carstva, od cara Aurelijana do cara Justinijana.

Štaviše, u tu svrhu i provlače ovu priču o caru Trojanu, a s tim je razlogom i Mrkalj otvorio ovu temu.
a sto sad uvodis te ljude u pricu
ko ih je naveo kao referencu
 
pa niko znaci =niko

Pa očigledno nije niko. :D

A i inače nema nikakvih dokaza da je ova priča o kojoj govorimo nasleđena iz antike. Ništa se nije dovodilo takvo u vezu sa carem Trajanom, već Midom, a Trojan u slovenskoj narodnoj mitologiji ima mnogo drevno i staro značenje. Vidi šta piše npr. Veselin Čajkanović u svojoj raspravi o vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji:

https://ivoandric.no/biblioteka/Istorija/Veselin Cajkanovic - Mit i religija kod Srba.pdf

Naknadna asocijacija Trojana sa Trajanom posledica je sličnosti u imenu. Svojevrsni oblik sinkretizma, da tako kažemo, kako mi se čini da je Aleksandar Loma možda (?) svojevremeno bio naveo.
 
A ovo je neki neupitan fakt?

Pa je li ima još nešto što ih spaja?

Trojan iliti Triglav je stara poznata reč u slovenskoj mitologiji. Čitaj ako te interesuje; kao što reče Srebrena, hajde da se tvrdi da je Trojan imenovan po Trajanu, ali to se ne tvrdi već suprotno, a kao drugo, nema dokaza da je Trojan imenovan po staroj slovenskoj mitološkoj ličnosti
 
Na forum smo već kačili svedočanstvo profesora prizrenske bogoslovije, jednog od vođa srpske akcije u Makedoniji i člana bitoljske četničke organizacije i poslanika Prve skupštine Srba u Osmanskom carstvu održane u Skoplju 1909. godine, Grigorija Božovića, koji je obišao Mijake i zapisao da se tada samo u obrisima još čuvaju kod Mijaka predanja o njihovom poreklu iz Poljske i Ukrajine, što je bledi eho seobe Slovena na Balkan pri kraju antike.

Bleda.png


Grigorije.jpg


Stara fotografija Mijaka:
mijaci.jpg
 
Trojan iliti Triglav je stara poznata reč u slovenskoj mitologiji. Čitaj ako te interesuje; kao što reče Srebrena, hajde da se tvrdi da je Trojan imenovan po Trajanu, ali to se ne tvrdi već suprotno,
Да, супротно је да је Трајан император именован по Богу Триглаву одн.Тројану. Но, Славене, јеси ли помислио да тројанке (свирале), тројанке (период од три недеље), Тројан са два висећа ува, Тројан као мушко име и Тројанка као женско име и сл. имају везе са античком Тројом?
Na forum smo već kačili svedočanstvo profesora prizrenske bogoslovije,
Не волим, али морам опет, у року од неколико минута, да ти поменем Алцхајмера који те је освојио. Има ли овај пост везе са овом темом или си промашио тему у току "качења", као што си на теми о "Сеобама Срба у време Константина Великог" промашио особу са којом разговараш ?
 
Но, Славене, јеси ли помислио да тројанке (свирале), тројанке (период од три недеље), Тројан са два висећа ува, Тројан као мушко име и Тројанка као женско име и сл. имају везе са античком Тројом?
Заборавих битно : да ли су Тројанске планине назване по троглавом Богу рата-Тројану или имају везе са античком Тројом ?
trojanske planine.jpg
 

Back
Top